1/16/2009 - Kolektivni ugovor - izvor prava radnika
Kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnih ugovora u Republici Hrvatskoj nema dugu tradiciju. U vrijeme kada Hrvatska nije bila samostalna država, prava radnika su se zakonom ureÄ‘ivala kao statusna prava, te se kolektivni ugovori kao izvori radniÄkih prava nisu niti sklapali. Sklapanje kolektivnih ugovora u skladu sa meÄ‘unarodnim radnim pravom ( Konvencija MeÄ‘unarodne organizacije rada broj 98 ), u Republici Hrvatskoj je zapoÄelo 01.01.1996 .godine, kada se je poÄeo primjenjivati Zakon o radu. Istina i poÄetkom devedesetih godina proÅ¡log stoljeća je Hrvatska gospodarska komora u ime poslodavaca sklapala kolektivne ugovore, ali oni nisu bili u skladu sa normama meÄ‘unarodnog radnog prava.
Ako se uzme u obzir da kolektivno pregovaranje u Hrvatskoj ima relativno kratku tradiciju, ipak, može se reći da su prava koja su radnici ostvarili temeljem kolektivnih ugovora od neprocjenjive važnosti za socijalni i gospodarski položaj radnika na tržištu rada. Iz ove einjenice se otvara niz pitanja koja su radnicima još uvijek nedovoljno poznata, a neka od najvažnijih su:
Å to je zapravo kolektivni ugovor?
Da li kolektivni ugovor kao takav ide u prilog radnicima ili poslodavcu?
U ovom kratkom osvrtu na institut kolektivnih ugovora će se ukratko odgovoriti na ova pitanja.
Kolektivni ugovor je poseban ugovor radnog prava koji u pisanom obliku dobrovoljno sklapaju poslodavci ili udruge poslodavaca ( iznimno i Vlada RH na strani poslodavca u javnim i državnim službama ), te sindikati ili udruge sindikata s druge strane. Radnici samostalno, bez sindikata, ne mogu sklopiti važeći kolektivni ugovor.
Kolektivni ugovor ima karakteristike ugovora jer ga dobrovoljno sklapaju ugovorne strane i njime uređuju međusobne odnose, ali, kolektivni ugovor ima i karakteristike propisa jer uređuje prava trećih, tj, radnika, što mu je i najvažnija svrha, a obavezno se mora i objaviti, što je karakteristika za propise.
Kolektivni ugovor sadržava odredbe kojima se ureÄ‘uju prava i obveze stranaka koje su sklopile kolektivni ugovor tj. poslodavca i sindikata ( obvezni dio kolektivnog ugovora ), ali i pravna pravila kojima se ureÄ‘uje sklapanje, sadržaj i prestanak ugovora o radu radnika kod tog poslodavca, pitanje zaÅ¡tite na radu, osiguranja od posljedica nesretnog sluÄaja, pitanja iz djelokruga rada radniÄkih vijeća i prava sindikata, te druga pitanja iz radnih odnosa ili u vezi sa radnim odnosom radnika ( normativni dio kolektivnog ugovora ).
Na koga se primjenjuje kolektivni ugovor?
Iako je prema meÄ‘unarodnim izvorima radnog prava i na temelju Konvencije broj 98. MeÄ‘unarodne organizacije rada u većini zemalja kolektivni ugovor izvor prava za Älanove sindikata koji ga je sklopio ili mu naknadno pristupio, u Hrvatskoj je ovo pitanje dodatno ureÄ‘eno odredbama Zakona o radu.
Polazeći od Äinjenice da bi se za radnike zaposlene kod jednog poslodavca u sluÄaju kada svi radnici nisu Älanovi sindikata koji je sklopio kolektivni ugovor primjenjivali razliÄiti izvori prava, zakonodavac je odredbom Älanka 12. Zakona o radu ( NN 137/04. ) takvu mogućnost otklonio time Å¡to je obvezao poslodavca da je u sluÄaju razliÄitog ureÄ‘enja odreÄ‘enog prava kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i dr. ) na sve radnike obvezan primjeniti najpovoljnije pravo. To znaÄi da se kolektivni ugovor koji je sklopljen na razini jednog poslodavca u pravilu primjenjuje na sve radnike neovisno o njihovoj pripadnosti ili nepripadnosti sindikatu ili sindikatima koji su ga sklopili.
Upravo ova odredba predstavljala je osnovu za ureÄ‘enje jednog drugog instituta, doprinosa solidarnosti, prema kojem bi neÄlanovi sindikata trebali participirati za koriÅ¡tenje prava iz kolektivnog ugovora. MeÄ‘utim, odredba o doprinosu solidarnosti je ukinuta odlukom Ustavnog suda kao neustavna.
Dakle, važno je reći da je kolektivni ugovor za radnike najvažniji izvor prava jer se njime prava radnika mogu samo povećati u odnosu na sklopljene ugovore o radu ili pravilnik o radu. Važno je i to da je kolektivni ugovor jedini akt koji se ne može mijenjati jednostrano, voljom poslodavca, nego samo obostrano, dakle, voljom poslodavca i sindikata. StrateÅ¡ki gledano, dobar kolektivni ugovor bi trebao biti glavni cilj svakog sindikata, jer jedino on jamÄi prava i zaÅ¡titu radnika. Pravo koje je ugovoreno kolektivnim ugovorom je utuživo, pa prema tome i ostvarivo. Dakle, kolektivni ugovor se sklapa u interesu radnika. Poslodavac koji poÅ¡tuje zakon će takoÄ‘er imati interes za sklapanje kolektivnog ugovora jer time osigurava dobru radnu atmosferu i socijalni mir.
U Hrvatsko je sklopljeno malo kolektivnih ugovora u odnosu na broj sindikata. To govori da su u mnogim tvrtkama sindikati slabi, da se ne uspiju nametnuti i sklopiti kolektivni ugovor kojim bi povećali prava i zaÅ¡titili svoje Älanove. Iako je danas kod ureÄ‘ivanja prava radnika prisutan opći trend smanjenja prava i fleksibilizacije radnog odnosa, radnici u tvrtkama u kojima je sklopljen kolektivni ugovor su toga poÅ¡teÄ‘eni, jer odredbe kolektivnog ugovora jamÄe prava sve dok je kolektivni ugovor na snazi, odnosno, dok ih zajedniÄki ne izmjene poslodavac (i) i sindikat (i ). Dakle, kolektivni ugovor za radnike nema alternativu.On je najveća garancija prava, zaÅ¡tite i sigurnosti radnika u radnom odnosu.