Javna ponuda HEP-ovih dionica (IPO):
NE dolazi u obzir!
MOŽDA, ovisno kuda će otići novci
DA, poželjna je!
Rezultati | Arhiva
 
Radno socijalni odnosi
Piše: Doktor radnog prava Danica Lisičar

 
 
1/16/2009 - Kolektivni ugovor - izvor prava radnika
 
  • Kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnih ugovora u Republici Hrvatskoj nema dugu tradiciju. U vrijeme kada Hrvatska nije bila samostalna dr┼żava, prava radnika su se zakonom ure─Ĺivala kao statusna prava, te se kolektivni ugovori kao izvori radni─Źkih prava nisu niti sklapali. Sklapanje kolektivnih ugovora u skladu sa me─Ĺunarodnim radnim pravom ( Konvencija Me─Ĺunarodne organizacije rada broj 98 ), u Republici Hrvatskoj je zapo─Źelo 01.01.1996 .godine, kada se je po─Źeo primjenjivati Zakon o radu. Istina i po─Źetkom devedesetih godina pro┼ílog stolje─ça je Hrvatska gospodarska komora u ime poslodavaca sklapala kolektivne ugovore, ali oni nisu bili u skladu sa normama me─Ĺunarodnog radnog prava.

    Ako se uzme u obzir da kolektivno pregovaranje u Hrvatskoj ima relativno kratku tradiciju, ipak, mo┼że se re─çi da su prava koja su radnici ostvarili temeljem kolektivnih ugovora od neprocjenjive va┼żnosti za socijalni i gospodarski polo┼żaj radnika na tr┼żi┼ítu rada. Iz ove einjenice se otvara niz pitanja koja su radnicima jo┼í uvijek nedovoljno poznata, a neka od najva┼żnijih su:
  • ┼áto je zapravo kolektivni ugovor?
  • Da li kolektivni ugovor kao takav ide u prilog radnicima ili poslodavcu?

    U ovom kratkom osvrtu na institut kolektivnih ugovora ─çe se ukratko odgovoriti na ova pitanja.
    Kolektivni ugovor je poseban ugovor radnog prava koji u pisanom obliku dobrovoljno sklapaju poslodavci ili udruge poslodavaca ( iznimno i Vlada RH na strani poslodavca u javnim i dr┼żavnim slu┼żbama ), te sindikati ili udruge sindikata s druge strane. Radnici samostalno, bez sindikata, ne mogu sklopiti va┼że─çi kolektivni ugovor.

    Kolektivni ugovor ima karakteristike ugovora jer ga dobrovoljno sklapaju ugovorne strane i njime ure─Ĺuju me─Ĺusobne odnose, ali, kolektivni ugovor ima i karakteristike propisa jer ure─Ĺuje prava tre─çih, tj, radnika, ┼íto mu je i najva┼żnija svrha, a obavezno se mora i objaviti, ┼íto je karakteristika za propise.

    Kolektivni ugovor sadr┼żava odredbe kojima se ure─Ĺuju prava i obveze stranaka koje su sklopile kolektivni ugovor tj. poslodavca i sindikata ( obvezni dio kolektivnog ugovora ), ali i pravna pravila kojima se ure─Ĺuje sklapanje, sadr┼żaj i prestanak ugovora o radu radnika kod tog poslodavca, pitanje za┼ítite na radu, osiguranja od posljedica nesretnog slu─Źaja, pitanja iz djelokruga rada radni─Źkih vije─ça i prava sindikata, te druga pitanja iz radnih odnosa ili u vezi sa radnim odnosom radnika ( normativni dio kolektivnog ugovora ).

    Na koga se primjenjuje kolektivni ugovor?
    Iako je prema me─Ĺunarodnim izvorima radnog prava i na temelju Konvencije broj 98. Me─Ĺunarodne organizacije rada u ve─çini zemalja kolektivni ugovor izvor prava za ─Źlanove sindikata koji ga je sklopio ili mu naknadno pristupio, u Hrvatskoj je ovo pitanje dodatno ure─Ĺeno odredbama Zakona o radu.
    Polaze─çi od ─Źinjenice da bi se za radnike zaposlene kod jednog poslodavca u slu─Źaju kada svi radnici nisu ─Źlanovi sindikata koji je sklopio kolektivni ugovor primjenjivali razli─Źiti izvori prava, zakonodavac je odredbom ─Źlanka 12. Zakona o radu ( NN 137/04. ) takvu mogu─çnost otklonio time ┼íto je obvezao poslodavca da je u slu─Źaju razli─Źitog ure─Ĺenja odre─Ĺenog prava kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i dr. ) na sve radnike obvezan primjeniti najpovoljnije pravo. To zna─Źi da se kolektivni ugovor koji je sklopljen na razini jednog poslodavca u pravilu primjenjuje na sve radnike neovisno o njihovoj pripadnosti ili nepripadnosti sindikatu ili sindikatima koji su ga sklopili.

    Upravo ova odredba predstavljala je osnovu za ure─Ĺenje jednog drugog instituta, doprinosa solidarnosti, prema kojem bi ne─Źlanovi sindikata trebali participirati za kori┼ítenje prava iz kolektivnog ugovora. Me─Ĺutim, odredba o doprinosu solidarnosti je ukinuta odlukom Ustavnog suda kao neustavna.

    Dakle, va┼żno je re─çi da je kolektivni ugovor za radnike najva┼żniji izvor prava jer se njime prava radnika mogu samo pove─çati u odnosu na sklopljene ugovore o radu ili pravilnik o radu. Va┼żno je i to da je kolektivni ugovor jedini akt koji se ne mo┼że mijenjati jednostrano, voljom poslodavca, nego samo obostrano, dakle, voljom poslodavca i sindikata. Strate┼íki gledano, dobar kolektivni ugovor bi trebao biti glavni cilj svakog sindikata, jer jedino on jam─Źi prava i za┼ítitu radnika. Pravo koje je ugovoreno kolektivnim ugovorom je utu┼żivo, pa prema tome i ostvarivo. Dakle, kolektivni ugovor se sklapa u interesu radnika. Poslodavac koji po┼ítuje zakon ─çe tako─Ĺer imati interes za sklapanje kolektivnog ugovora jer time osigurava dobru radnu atmosferu i socijalni mir.

    U Hrvatsko je sklopljeno malo kolektivnih ugovora u odnosu na broj sindikata. To govori da su u mnogim tvrtkama sindikati slabi, da se ne uspiju nametnuti i sklopiti kolektivni ugovor kojim bi pove─çali prava i za┼ítitili svoje ─Źlanove. Iako je danas kod ure─Ĺivanja prava radnika prisutan op─çi trend smanjenja prava i fleksibilizacije radnog odnosa, radnici u tvrtkama u kojima je sklopljen kolektivni ugovor su toga po┼íte─Ĺeni, jer odredbe kolektivnog ugovora jam─Źe prava sve dok je kolektivni ugovor na snazi, odnosno, dok ih zajedni─Źki ne izmjene poslodavac (i) i sindikat (i ). Dakle, kolektivni ugovor za radnike nema alternativu.On je najve─ça garancija prava, za┼ítite i sigurnosti radnika u radnom odnosu.
 
9/29/2008 - ┼áto radnicima zna─Źi zakon o radu ???
 
  • Svaka nezaposlena osoba koja tra┼żi posao, ima samo jednu misao: ""┼Żelim ┼íto prije po─Źeti raditi"". Razumljivo je da nezaposlene osobe, koje su radno sposobne ┼żele same privre─Ĺivati za ┼żivot, a rad je elementarni na─Źin ostvarenja socijalne sigurnosti. Potraga za radnim mjestom uz visoku stopu nezaposlenosti nalikuje vi┼íe nepreglednom hodanju u nepoznato nego ure─Ĺenom postupku u kojem je sve unaprijed ure─Ĺeno i propisano. Stoga nezaposlene osobe, kad im se pru┼żi bilo kakva iole prihvatljiva prilika za rad radno mjesto odmah prihva─çaju i nerijetko pristaju na kojekakve uvjete zbog kojih se poslije i pokaju.

    Kako i gdje su ure─Ĺeni uvjeti pod kojima se rad odvija, obi─Źni radnici, laici, ─Źesto i ne poznaju, dok se ne suo─Źe sa vlastitim problemima. Temeljni propis kojim se ure─Ĺuju uvjeti pod kojima se rad odvija je Zakon o radu.
    Zakon o radu je propis koji svoje izvore ima u me─Ĺunarodnom radnom pravu / Konvencije Me─Ĺunarodne organizacije rada / i Ustavu Republike Hrvatske. Zakon o radu je propis koji se odnosi na sve radnike / ako im radni odnos nije ure─Ĺen drugim zakonom / u Republici Hrvatskoj, on je izvor prava za sve poslodavce i radnike i njegove odredbe su obvezuju─çe.

    Prava i obveze kojima su ure─Ĺeni radni odnosi u Zakonu o radu predstavljaju temeljnu razinu prava za radnike, te ih poslodavac ne mo┼że umanjivati. Ugovori o radu koje radnici sklapaju prilikom zaposlenja imaju izvor prava u Zakonu o radu, te odredbe Ugovora o radu ne mogu biti suprotne Zakonu o radu.

    Iz svega ovog je vidljivo da je Zakon o radu za radnike koji rade temeljni propis jer se njime oblikuje radni odnos, utvr─Ĺuju prava i obveze, na─Źin prestanka radnog odnosa, te niz drugih, za radnike bitnih odredaba. Va┼żno je napomenuti da su Zakonom o radu ure─Ĺena i prava radnika na ─Źlanstvo u sindikatu, pravo na sindikalno djelovanje i za┼ítita sindikalnih povjerenika. Naime, kao ┼íto je naprijed re─Źeno, Zakonom o radu ure─Ĺuju se pitanja koja pripadaju u krug ljudskih prava / a pravo na ─Źlanstvo u sindikatu je jedno od takvih pitanja /, koje niti jedna dr┼żava koja je ─Źlanica Ujedinjenih naroda ne mo┼że uskratiti radnicima. Iz svega je vidljivo da je Zakon o radu va┼żan za radnui populaciju ali i za sve one koji tra┼że posao ili su u sustavu obrazovanja i tra┼żiti ─çe ga za koju godinu.

    Bilo bi stoga vrlo va┼żno da kategorije radno aktivnog ili potencijalno radno aktivnom stanovni┼ítva poznaju temeljna pravila pod kojima se rad odvija, odnosno, da se zalo┼że da ta pravila budu ┼íto humana i socijalna. No, nerijetko se doga─Ĺa da radnik koji se zapo┼íljava ne poznaje radno zakonodavstvo pa uz Ugovor o radu koji sklapa sa poslodavcem potpisuje razne izjave ili ""bjanko"" sporazume kojima se ugro┼żavaju temeljna prava iz radnog odnosa, pa ─Źak i ljudska prava.

  • Kako se donosi Zakon o radu?
  • Zakon o radu u skladu sa svojim ovlastima donosi Sabor, kao sve drugo zakonodavstvo. Me─Ĺutim, samom ─Źinu dono┼íenja Zakona o radu prethodi niz aktivnosti i postupaka koji predstavljaju pravu borbu izme─Ĺu interesnih predstavnika poslodavaca i sindikata. Sindikati , kao interesni predstavnici radnika , ovla┼íteni su u ime svojih ─Źlanova zastupati njihove interese kad se donosi ili mijenja Zakon o radu.

    Sindikati pri tome indirektno zastupaju interese svih zaposlenih ili potencijalno zaposlenih radnika, jer se bore za ┼íto bolje uvjete rada. U tom nastojanju Sindikati imaju vrlo te┼żak zadatak. Kao jedan od tri socijalna partnera ─Źesto su suo─Źeni sa pritiscima poslodavaca koji pod izlikom skupog rada u svakim izmjenama i dopunama Zakona o radu tra┼że ┼íto manje prava za radnike i ┼íto vi┼íe za sebe.

    Ilustracije radi, u posljednjim izmjenama Zakona o radu koje su donijete 2003.godine zahtjevi poslodavaca su se odnosili da smanjenje otkaznih rokova i otprem,nina. Nakon o┼ítre borbe, Sindikati su uspjeli smanjiti njihove zahtjeve, ali, ipak je Zakon o radu promijenjen na ┼ítetu radnika. Nerijetko se u pozadini zahtjeva za izmjenu Zakona o radu pojavljuju i me─Ĺunarodne institucije ( MMF i Svjetska banka ) koji imaju instrumente pritiska na Vlade pojedinih zemalja i ─Źesto ih koriste kako bi vlasnicima kapitala osigurali jeftiniju radnu snagu.
    Sindikati su svjesni da smo i mi dio globalnog tr┼żi┼íta rada i da mu se treba prilagoditi. No Hrvatski Sindikati sigurno ne─çe ni pod koju cijenu dopustiti da se Republika Hrvatska pretvori u koloniju krupnog kapitala i jeftinog rada.

    Zakon o radu- op─çi konsenzus Zbog svega naprijed navedenog, vidljivo je da je Zakon o radu zbog sadr┼żaja koji ure─Ĺuje va┼żan za sve radnike bez obzira na ─Źlanstvo ili ne─Źlanstvo u Sindikatu. Zakon o radu svojim odredbama odre─Ĺuje smjer gospodarskog i socijalnog razvoja, a indirektno djeluje na standard radnika i njihovih obitelji, na natalitet, na ravnopravnost spolova, na razvoj industrijske demokracije u cjelini.
    Sindikati, svjesni svega navedenog, ula┼żu maksimalne napore da Zakon o radu bude prihvatljiv, da se ne mijenja na gore. Upravo zbog toga, Sindikati su nerijetko izlo┼żeni napadu, a izmjenama Zakona o radu im se nastoji promijeniti na gore uvjete za rad i oslabiti ih. Praksa pokazuje da se u tome uglavnom i uspijeva.

    Jedino rje┼íenje, koje do sada jo┼í uvijek nije do┼ílo do svijesti gra─Ĺana je da maksimalno podupru zahtjeve Sindikata. Treba svima biti jasno da Sindikati ne mogu na sebe sami preuzeti teret uspje┼ínih ili neuspje┼ínih pregovora oko Zakona o radu ako njegove odredbe u nadolaze─çim izmjenama ne podupru svi dru┼ítveni slojevi i sve interesne skupine. Cilj za koji se bore Sindikati nije samo cilj ─Źlanova Sindikata nego svih sada┼ínjih i budu─çih radnika. O Zakonu o radu bi trebalo posti─çi nacionalni konsenzus.
 
Rsnovosti
   Teme
1/16/2009
9/29/2008
 
  Sva prava pridržana A design