 - Dok (ne)radnici osiguravaju urednu opskrbu strujom, dijele se tople fotelje u Upravi HEP-a |
| |
- PRIOPĆENJE ZA JAVNOST (Zagreb, 06. veljače 2012.)
Ovih dana, u vrlo ekstremnim klimatskim uvjetima, operativni radnici HEP-a se velikim naporima uspješno bore da svim hrvatskim građanima osiguraju normalnu opskrbu električnom energijom. Za to vrijeme u hrvatskim medijima se HEP-ovi radnici proglašavaju neradnicima, a tople fotelje popunjavaju stranačkim poslušnicima.
Iako je stručna javnost jedinstvena u prizivanju zaokreta u načinu upravljanja javnim poduzećima, a Vlada najavila stručno odabrani krizni menadžment, očito se na ključne upravljačke pozicije namjerava nastaviti postavljati nekvalitetan stranački lojalan kadar. Time će se zadati konačni udarac u upropaštavanju preostalih nacionalnih vrijednosti. Sindikat TEHNOS duboko je razočaran takvim razvojem događaja, ne prihvaća takve kadrove i najavljuje oštar obračun s njima i njihovim promotorima.
~
Nadalje, članak u Jutarnjem listu od 03. veljače ove godine, pod naslovom: „Efikasnost javnih tvrtki je stravična! Rezultata nema! Investicije nula!“, u kojem su navodno otkrivene „frapantne činjenice o skupo plaćenom neradu“, je samo jedan u nizu sve učestalijih medijskih podmetanja kojima se provodi opća kampanja protiv HEP-a i HEP-ovih radnika. U tu kampanju uključene su sve strukture, od političkih i poslovodnih pa sve do pojedinih sindikalnih čelnika, koji s nemoralnim ciljevima namjerno bombardiraju medije kako bi percepcija javnosti prema HEP-u bila što lošija.
Prava istina je slijedeća:
HEP je u samom vrhu javnog sektora po profitabilnosti i proizvodnosti rada te kontinirano uplaćuje znatna sredstva u državni proračun, unatoč poslovno nepovoljnom državnom intervencionizmu kojim se kontrolira niska cijena električne energije, spašavaju brojne posrnule tvrtke poput DIOKI-ja i TLM-a i slično.
U HEP-u su plaće oduvijek bile 20-25% veće od prosjeka gospodarstva RH. Tako je bilo prije 10 godina, tako je i danas. S obzirom da u HEP-u radi znatan broj visokoobrazovanih i visokokvalificiranih radnika, od kojih nitko nije prijavljen na „minimalac uz dodatak na ruke“ (kao što je to slučaj kod mnogih drugih poslodavaca), nešto viša plaća od prosjeka RH je logična.
U HEP-u je udio plaća u ukupnim troškovima oko 15% (prije 10 godina bio je 30%), što je daleko manje od prosjeka javnog sektora, pa i šire.
Osnovni problem u Hrvatskoj nisu plaće HEP-ovih radnika, već činjenica da je lošim gospodarenjem upropašten veliki broj drugih poduzeća i radnih mjesta, pa ova hajka ima za cilj financijski iscrpiti i kadrovski upropastiti još ono malo poduzeća poput HEP-a koja su opstala.
Osnovni problem u HEP-u je političko kadroviranje i nepotizam kojim je uvučen znatan broj nepotrebnih kadrova mimo javnih natječaja. Na toj skupini treba provoditi racionalizaciju, jer je ona poizvod rada nesposobnih ili korumpiranih „lojalnih“ kadrova koje su imenovale vladajuće političke opcije.
U HEP-u postoji nemali broj radnika koji je već preopterećen poslovnim zadacima, odnosno postoji znatan broj radnih mjesta s manjkom radnika. Desetkovan je broj upravo onih radnika koji rade u najtežim uvjetima, te ovih dana igraju presudnu ulogu u održavanju pogonske spremnosti ledom i snijegom okovanih postrojenja.
Velike su različitosti u učinkovitosti na razini jednog poduzeća, a kamoli između pojedinih javnih poduzeća, ili cijelog javnog sektora. Članovi TEHNOS-a i velika većina radnika HEP-a nisu previše plaćeni, a pogotovo nisu neradnici. Stoga je potrebno konkretno ustanoviti gdje su ti preplaćeni i prekobrojni radnici javnog sektora, umjesto generaliziranog blaćenja svih, a posebice HEP-a.
Zato ćemo Vladi RH uvjetovati izradu analize učinkovitosti i mogućih viškova ljudskih potencijala u svim poduzećima i institucijama javnog sektora. Tek nakon analize može se govoriti o preplaćenosti, neradu i racionalizaciji na radnicima. Nismo svi jednaki! Takva analiza pokazala bi pravu istinu. Bez analize nećemo htjeti niti razgovarati o racionalizaciji u HEP-u, već samo o povećanjima prava.
Svima kojima je radnik HEP-a „trn u oku“ poručujemo da članovi našeg sindikata neće postati „susjedova krava koja mora crknuti“.
|
| |