- POZIV na prosvjed u petak, 21.10., 17h, Trg sv. Marka, Zagreb
 
Zagreb, 17. listopada 2022.
Ne! Anti-radničkom Zakonu o radu !
Dođi na prosvjed u petak u pet !
Na prosvjedu ćemo reći Ne! anti-radničkom Zakonu o radu !
„Inicijativa Za radnički ZOR“ poziva vas na prosvjed u petak, 21.10. u 17h na Markov trg gdje ćemo ispred Sabora i Vlade reći Ne! Antiradničkom Zakonu o radu !
Vlada gura donošenje novog Zakona o radu pod izlikom obveze usklađivanja radnog zakonodavstva s europskim direktivama, iako se svrha tih direktiva ovim prijedlogom ne implementira - već upravo suprotno.
U petak će vladajuća većina pokušati nametnuti glasanje izmjena ZOR-a u prvom čitanju.
• Ne dozvolimo im da to prođe u tišini!
• Prekinimo tišinu!
• Recimo jasno i glasno što ne valja!
• Tražimo bitne izmjene do drugog čitanja ili povlačenje Zakona iz procedure!
Ako ovaj prijedlog prođe:
• Uvodi se koncept “izvanrednih okolnosti” koje će poslodavcima omogućiti, da bez obzira na (ekstra)profit, radniku ne isplate 30% plaće, pa čak i više od toga !
Prijedlog zakona omogućava da se radnicima oduzima pravo na naknadu pune plaće u slučaju izvanrednih okolnosti nastalih uslijed epidemije bolesti, potresa, poplave, ekološkog incidenta i sličnih pojava, gdje bi zagarantirana naknada bila u visini od samo 70% prosječne plaće, a visina te naknade čak bi se mogla i dodatno smanjiti kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Smanjivanje plaće je ovime omogućeno bez propisivanja uvjeta pod kojima bi došlo do primjene ovakve mogućnosti i neovisno o tome koliki je poslodavac imao profit prije izbijanja izvanrednih okolnosti i jesu li te okolnosti uopće negativno utjecale na njegovo poslovanje.
Poslodavcu se ovime omogućava zakidanje radnika na plaćama u vrijeme krize kada je radnicima najteže, odnosno ostvarivanje ekstraprofita na račun radnika, bez ikakvog uvida u prihode koji mogu godinama i mjesecima biti značajno iznad prosjeka. Čemu odredbe o smanjivanju plaća kada su radničke plaće u RH ispod prosjeka EU?!
• Dok druge zemlje skraćuju radni tjedan vladajući ga povećavaju za 16 sati i to u zemlji u kojoj ni postojeći prekovremeni sati često nisu plaćeni, plaća nije dostatna za osnovne životne potrebe, a radnici rade više od EU prosjeka !
Iako se u Hrvatskoj radi više nego u drugim zemljama EU - prosječni radni tjedan u EU je 37 sati, u RH 39.5, ispred nas su u radnim satima samo Rumunji, Bugari i Poljaci - prijedlog donosi povećanje čak za 16 sati u pojedinom razdoblju. Povećanje dozvoljenih prekovremenih sati, te dodatno fleksibiliziranje rada za drugog poslodavca omogućava da se tjedno umjesto 40 radi čak 56 sati! Dodatnih 16 sati tjedno u razdoblju od četiri mjeseca, znači da radnik neće imati nužan odmor od 2 dana tjedno već je zakonski omogućeno da radi svaki dan. Time se praktički radnike vraća u 19. stoljeće, brišući civilizacijske dosege radničkih i sindikalnih borbi za 8-satni radni dan s nužnim odmorom vikendom.
• Rad od kuće postaje alat dodatnog materijalnog osiromašenja i izrabljivanja radnika, posebno radnica na koje se prebacuje skrb za starije, nemoćne, djecu !
Ovim izmjenama zakonodavac je uveo nejasnu odrednicu “izvanrednih uvjeta” kao opravdanja za sve neregularnosti kojima svjedočimo u vrijeme globalne epidemije.
Tako se u „izvanrednim uvjetima” dozvoljava kršenje osnovnih prava radnika, poput davanja informacije o rasporedu radnog vremena, prekovremenom radu, preraspodjeli radnog vremena, noćnom radu i stankama u radu na izdvojenom mjestu rada. Izostaje kao nužni dio ugovora o radu sigurnost i zaštita zdravlja radnika, te što je krajnje nedopustivo - poslodavac neće biti dužan nadoknaditi radniku troškove nastale zbog obavljanja posla ako razdoblje takvog rada ne traje duže od 10 radnih dana neprekidno (iako tako mogu raditi i više od pola radnog vremena) ! Poslodavac će moći znatan dodatni dio troškova i ostalih uvjeta rada prebaciti na radnike i tako ih dodatno materijalno izrabljivati. Radnici će se vjerojatno zakidati za mnoga prava, poput režija, interneta, prehrane, prijevoza, prava na stanku, itd.
I konačno - jasno je da se uvođenjem rada od kuće u slučajevima potrebe nužne skrbi (djeca, nemoćni i stariji) uvodi mogućnost da se država odriče obaveze takve skrbi, koju ionako u mnogim slučajevima odbija preuzeti. Ta će skrb sada uglavnom pasti na leđa žena, što je i do sada bio slučaj, no sada će biti i zakonski omogućeno!
• Rad na određeno vrijeme i dalje će ostati ogroman problem, iako smo šampioni u EU po takvom izuzetno nesigurnom obliku rada koji bi trebao biti rijedak i izniman način uređivanja radnih odnosa !
Institut ugovora o radu na određeno vrijeme predviđen je kao izniman način uređivanja radnih odnosa, međutim, u Hrvatskoj je on gotovo postao pravilo jer se 90% novih ugovora o radu sklapa na određeno vrijeme. Prijedlog reguliranja rada na određeno vrijeme s maksimalnim trajanjem do tri godine nedovoljno štiti radnike, a povrh tog ograničenja izuzimaju se slučajevi nejasnih “drugih objektivnih razloga” dopuštenih zakonom ili kolektivnim ugovorom.
• Umjesto da se zaštiti radnike digitalnih platformi – legalizira se izuzimanje digitalnih platformi od svake odgovornosti prema radniku i štiti ih se od tužbi !
Prijedlog zakona omogućava potpuno odricanje odgovornosti digitalnih platformi i prebacivanje odgovornosti na posrednike - agregatore. Odmah nakon potpisivanja ugovora između agregatora i platforme digitalna platforma nema više odgovornosti, pa i ako agregator ne bude isplaćivao plaće radnicima u narednim mjesecima!
Uz to, radnici koji nisu kvartalno ostvarili prihod veći od 60% bruto iznosa tri mjesečne minimalne plaće neće biti zaštićeni ugovorom o radu!
Prijedlog zakona pridonosi netransparentnosti i nepredvidljivosti radnih uvjeta (upravo suprotno intenciji Direktive s kojom se navodno usklađuje) jer ne donosi referentne sate i dane unutar kojih se od radnika može tražiti da radi, već upravo suprotno - određuje da „radnik ima dužnost obavljati posao”. Prijedlog zakona omogućava da se radniku ne plati minimalne zajamčene sate ako je radnik te sate odbio raditi iako razlozi za to odbijanje mogu biti opravdani! Prijedlog zakona ne definira koji je to rok u kojem ako je obavijest o potrebi izvršenja zadatka došla - zadatak „nije moguće izvršiti”.
• Kroz cijeli prijedlog Zakona provlači se mogućnost ugovaranja manjih prava kolektivnim ugovorom od propisanih ZOR-om !
Zakon o radu je oduvijek bio temelj prava radnika, koja su se kolektivnim ugovorom ili drugim aktima u pravilu povećavala. Ovim prijedlogom uvelike se degradira sam ZOR i sigurnost brojnih prava radnika. Neprihvatljivo je da se kolektivnim ugovorima i pravilnicima o radu daju ovlasti za uređenje osnovnih prava, naročito u situaciji kada se istovremeno posebnim zakonom o reprezentativnosti sindikata uveo kaos u kolektivno pregovaranje, o čemu najbolje govore porazne statistike o sve manjem broju radnika pokrivenih kolektivnim ugovorima (manje od 40% a u privatnom sektoru čak samo 20%) te sve nižoj kvaliteti kolektivnih ugovora što pokazuje kontinuirani pad RH na ljestvici prosječnih plaća u EU te ogroman odljev radnosposobnog stanovništva.
• Članovi sindikata potpisnika kolektivnog ugovora imat će veća prava od članova drugih sindikata !
Iako je korisno da se članove sindikata i nagradi za to što izdvajaju od svoje plaće kako bi se zaštitio rad, ovako oblikovanim prijedlogom će se sindikate potpisnike kolektivnih ugovora gurati da potpisuju lošije kolektivne ugovore jer će samo sindikati koji su potpisnici kolektivnog ugovora svojim članovima osigurati veća prava, te će se svi oni sindikati i njihovi članovi kojima je onemogućeno sklapanje kolektivnog ugovora, učiniti sindikatima drugog reda i dovesti u poziciju gašenja. !
Ovaj prijedlog može dovesti do gašenja mnogih manjih ali kvalitetnih sindikata, te daljnjeg srozavanja prava radnika jer će do izražaja doći upravo iskvareni “prodani” sindikalisti koji će zbog svojih osobnih interesa trgovati s poslodavcem, kojem će zauzvrat morati dozvoliti snižavanje prava radnika (tako i svojih članova) u kolektivnim ugovorima. !
Dakle, ovlasti za uređenje mnogih osnovnih prava radnika sa ZOR-a se prebacuju na kolektivne ugovore te istovremeno “baca mamac” najvećim sindikatima pokušavajući od njih napraviti i najveće pokvarenjake koji će ugovarati lošije kolektivne ugovore. Ovo je pomno smišljen podli plan kojem je cilj dotući sindikalnu scenu a prava radnika ostaviti na volju poslodavcima.