Nema aktivne ankete!
 
Aktualnosti
 
 
- Očitovanje na idejni nacrt novog Zakona o radu
 
  • Zagreb, 14. rujna 2013.


    MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOG SUSTAVA
    Ulica grada Vukovara 78, 10 000 Zagreb
    n/r Ministra, dr.sc. Miranda Mrsića


    Predmet: Nacrt prijedloga iskaza o procjeni učinaka i Nacrt prijedloga Zakona o radu
    - očitovanje, dostavlja se

    Temeljem javnog poziva o iskazivanju procjene učinaka propisa za Nacrt prijedloga Zakona o radu, dostavlja se očitovanje kako slijedi:


    OCJENA CJELOKUPNOG NACRTA PRIJEDLOGA
    ~
    Predlagač je opisao stanje jednostrano te iz perspektive poslodavaca ukazao na probleme koji danas postoje u radu i u svezi s radom. Naime, postojeće odredbe ZOR-a usklađene su sa pravnom stečevinom EU 2009. godine, ali ih poslodavci ne žele primjenjivati navodeći da su suviše rigidne i nefleksibilne. Umjesto da predlagatelj organizira državni inspektorat na način da omogući potpunu primjenu postojećih odredaba ZOR-a koje su usklađene s direktivama EU, predlagač paušalno, bez ikakvih stručnih i znanstvenih analiza, nastoji ugoditi poslodavcima tako da se predložena „fleksibilnost“ pretvori u totalnu anarhiju za radnike.
    Pri tome nije izvršen uvid niti u radno zakonodavstvo susjednih zemalja članica EU, čije je radno zakonodavstvo još rigidnije, a unatoč tome nitko ga ne ističe kao uzrok gospodarskog neuspjeha.
    Najsvježiji je primjer Slovenije koja je svoj novi ZOR donijela 13. ožujka 2013. godine, a on sadrži odredbe koje daleko više štite prava radnika nego postojeći ZOR u RH, a za koji se tvrdi da je rigidan i nedovoljno fleksibilan. Između ostalog, tim ZOR-om radnicima je zagarantirano pravo na dodatke za noćni rad, prekovremeni rad i rad nedjeljom, dodatak za prehranu u tijeku rada, troškovi prijevoza, kao i otpremnine.

    Potpuno je sigurno i lako dokazivo da će predložene izmjene ZOR-a u praksi polučiti negativne posljedice povećanog otpuštanja i izrabljivanja radnika te smanjivanja cijene i dostojanstva rada. S druge strane, navedena pozitivna očekivanja su samo paušalne ocjene s uglavnom fakultativnim karakterom provedbe, koja se stoga niti neće ostvariti.

    Donošenje novog ZOR-a kakav se najavljuje imat će vrlo loše učinke, kao što su primjerice:
    • smanjenje radne motivacije zaposlenih u RH;
    • odlazak iz RH školovane i mlade radne snage koja ne može pronaći odgovarajući posao, a koja se školovala na teret građana RH;
    • gubitak najproduktivnije i najkvalitetnije radne populacije sa specijalističkim znanjima i vještinama, koja bi trebala biti nositelj gospodarskog oporavka RH;
    • smanjenje broja zaposlenih, što bi negativno utjecalo na ionako vrlo loš sadašnji omjer od 1,81 zaposlenih na jednog umirovljenika u RH, koji je društveno i ekonomski neodrživ, a koji bi postao održiv uz zapošljavanje od oko 1 milijun dodatnih radnika u RH;
    • Smanjenje cijene rada i standarda velike većine građana RH;
    • Eskaliranje socijalnih nemira, prosvjeda i štrajkova, te time dodatno ugrožavanje socijalnog dijaloga i cijelog demokratskog poretka u RH;

    Donošenje ovakvog ZOR-a potpuno bi udaljilo RH od socijalne države, dodatno osiromašilo hrvatske građane na račun krupnog kapitala, te predstavljalo još jedan u nizu suboptimalnih gospodarskih rješenja koja usporavaju oporavak hrvatskog društva.

    Budući da nema nikakvog dokaza da su upravo odredbe postojećeg ZOR-a „krive“ za visoku nezaposlenost, protivimo se izmjenama ZOR-a na način kako je predloženo.

    TEHNOS – Strukovni sindikat radnika HEP-a smatra da daljnje inzistiranje na ovakvom prijedlogu izmjena ZOR-a iziskuje organizaciju generalnog štrajka u Hrvatskoj.


    Poglavlje 1. PROBLEM

    Tvrdnja predlagača da “... je u 2012. godini došlo do značajnog pada realnog BDP-a u Hrvatskoj zbog gospodarske recesije u zoni eura, ...” je samo djelomično točna i ne predstavlja bitan dio problema pada realnog BDP-a u RH. Njome se skriva istina o pravim uzrocima pada BDP-a u 2012. godini koji se u RH kumuliraju zadnjih 20-tak godina kroz vođenje pogrešnih gospodarskih politika, nametanje stranačkih kadrova skromnih znanja, sposobnosti i iskustava u upravljačke strukture mnogih državnih službi, agencija, institucija i trgovačkih društava, neadekvatan model privatizacije proveden u pogrešno vrijeme, izostanak kontrole i sankcija za preuzete obveze u privatiziranim poduzećima, zakašnjelu i lošu provedbu restrukturiranja gospodarskih subjekata i cijele društvene strukture, nesankcioniranje kriminala, korupcije i iznošenja kapitala iz RH, itd. Prvenstveno bi te uzroke trebalo rješavati, umjesto prioritetnog usmjeravanja na smanjivanje prava i plaća radnika!
    Nadalje se navodi da je sukladno današnjoj vrlo složenoj gospodarskoj situaciji u nekim djelatnostima nužno uvesti klizni, odnosno, varijabilni raspored radnog vremena koji bi mogao pratiti dinamiku i zahtjeve u organizaciji poslovnih procesa. Ovdje se predlagač za gospodarsku situaciju punu neriješenih problema koristi eufemizmom “složena” te pri tom iznosi sporan zaključak o onome što se “zahtijeva”, čime se na štetu rada i radnika pogoduje poslodavcima. Pravi uzrok „složene gospodarske situacije“ je način rada Vlada i političkih elita u RH, a stvarni prioriteti su oni koje smo prethodno istakli.
    Predlagač također navodi da bi uvođenje varijabilnog rasporeda radnog vremena za indirektnu posljedicu imao očuvanje radnih mjesta kroz zadržavanje poslovnih narudžbi i smanjenje troškova u organizaciji rada. Također i ova tvrdnja zahtijeva širu elaboraciju, kako se ne bi skretala pozornost s bitnog za razvoj gospodarstva RH, a to su širenje gospodarske osnove i djelatnosti na proizvodnju i reindustrijalizacija RH, a koje se trebaju temeljiti na suvremenijoj tehnologiji, inovacijama i prvenstveno vlastitom znanju (know-how). Očuvanju radnih mjesta doprinijelo bi i zaustavljanje opterećivanja poslovanja gospodarskih subjekata “uvezenim“ problemima, poput stranačkog kadroviranja, vanjskih intervencija u poslovanje i izvlačenja novca.
    Nadalje navodi se činjenica da su troškovi rada u posljednjih deset godina kontinuirano na visokoj razini od oko 50% BDP-a . Ovdje navedeni 50%-tni iznos troškova rada u RH proizlazi iz činjenice da je vrlo mali BDP u nazivniku omjera troškova rada i BDP-a, što bi i uz manje troškove rada matematički utvrdilo gotovo nepromijenjeni 50%-tni iznos troškova rada u BDP-u. Dakle, osnovni problem je u malom BDP-u (koji i dalje pada), a ne u visokim troškovima rada! Pri tom se ovdje namjerno skriva činjenica da su plaće u RH niže od prosjeka ostalih 27 zemalja EU i da je BDP u RH daleko ispod svoje realne vrijednosti (ispod potencijalnog BDP-a), za što nisu odgovorni radnici, ali se na radnike usmjerava sav teret posljedice loših politika i poteza drugih čimbenika ovog društva! Paušalnu tvrdnju o visokim troškovima rada u RH trebalo bi precizno elaborirati - kvantificirati po stavkama, usporediti s ostalih 27 zemalja EU, utvrditi koji troškovi rada su unaprijed zadani i predstavljaju fiksnu veličinu te navesti prave uzroke današnjeg niskog BDP-a. Tek nakon toga mogu se izvoditi zaključci o visini troškova rada.

    Razlog za nedovoljnu iskorištenost radnika koje ustupaju Agencije nije onakav kakvim se želi prikazati!
    Dobro se zna da se i sada krše odredbe o pravima tih radnika, jer radnici ustupljeni korisniku nemaju ista prava kao radnici koji su zaposleni kod korisnika. Međutim, inspekcije to ne vide ili ne žele vidjeti!

    Vlasnici Agencija za ustupanje radnika u Hrvatskoj ne snose nikakav rizik za radnika jer ih ne pronalaze i ne zapošljavaju do trenutka kada ih pronađe i uputi im korisnik, i to na vrijeme koje odredi korisnik. Plaća se radnicima isplaćuje tek onda kada korisnik plati, pa rizika uopće nema. Postoji jedino provizija koja povećava cijenu rada. Poslodavci nisu navikli plaćati na vrijeme pa im „dosadne“ Agencije koje traže plaćanje izvršenog rada nikako nisu po volji. To su pravi razlozi zašto su agencijski oblici rada u praksi još uvijek slabo prihvaćeni.

    Dvojbeno je poticanje zapošljavanja u nepunom radnom vremenu. Istina je da ima malo radnika u nepunom radnom vremenu, ali ne zbog odredaba ZOR-a nego zbog mnoštva radnika koje su poslodavci za puno radno vrijeme prijavili na minimalnu plaću.
    Nameću se pitanja:
    • Zar radnik može raditi za manje od minimalne plaće u nepunom radnom vremenu?
    • Kakva bi tada bila njegova primanja?
    • Tko kontrolira i sankcionira primanja radnika „ispod stola“ koja prakticira većina takvih poslodavaca?

    Također je paušalna i dvojbena tvrdnja predlagača o potrebi dodatnog poticanja rada na određeno vrijeme u RH, jer statistički podatci govore da ne zaostajemo za prosjekom 27 zemalja EU.

    Predlagač tvrdi da smanjenje troškova rada izravno utječe na konkurentnost, ostvarivanje boljih poslovnih rezultata, rast gospodarstva, a time i novo zapošljavanje. Upravo suprotno tome, smatramo da je jedino sigurno da smanjenje troškova rada izravno utječe na pad motiviranosti radnika i veću razinu siromaštva, dok su pozitivni utjecaji koje predlagač navodi samo želje koje ovise o mnogo drugih čimbenika, gdje je cijena rada samo jedan (ali ne najvažniji) čimbenik. Najvažniji čimbenik je kvalitet i troškovi sustava upravljanja gospodarstvom i njegovim subjektima.
    Umjesto da se vrlo loša gospodarska situacija u RH rješava po znanim pravilima ekonomske i drugih struka, riješenje se traži nametanjem prijedloga radikalnih izmjena ZOR-a koje se temelje na paušalnim i dvojbenim tvrdnjama, bez pravih analiza i dokaza tih tvrdnji.

    Odredbe ZOR-a koje su izmijenjene Zakonom o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje unijele su dodatnu zbrku u bipartitni socijalni dijalog te na izuzetno nedemokratičan i nefleksibilan način isključile mnoge sindikate u RH iz kolektivnog pregovaranja, kao i protivno ustavnim i međunarodnim pravima učinile anarhičnim pitanje prava na štrajk.
    Kako je Zakon o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje upućen Ustavnom sudu na ocjenu, nužno je pričekati njegovu ocjenu ustavnosti prije bilo kakvih daljnjih intervencija u kolektivno pregovaranje i postojeći ZOR!

    Izdvajanje postojećih instituta, njihova segmentiranost, te dodatne intervencije u ZOR kakve se predlažu bi, upravo suprotno od onoga što se navodi, dodatno oslabile institut suodlučivanja i kolektivnog pregovaranja. Smatramo da je to pravi put prema potpunom uništenju ionako niske razine socijalnog dijaloga u RH.


    Poglavlje 2. CILJEVI

    U ciljevima donošenja ZOR-a predlagatelj maksimalno uvažava prijedloge i interese poslodavaca, a ne uvažava potrebe i mogućnosti radnika. To dokazuje fleksibilizacija odredaba o radnom vremenu koje poslodavcu omogućavaju planiranje poslovanja u skladu sa promjenljivom dinamikom poslovanja, a pri tome se uopće ne uzimaju u obzir potrebe radnika i njihovih obitelji.
    Dakle, način poslovanja koji su do sada u praksi provodili poslodavci, a koji je prema postojećim odredbama ZOR-a prekršaj, ubuduće bi trebao postati legalan oblik rada poslodavaca.

    Protivimo se stavu predlagača kako osnovni cilj novog ZOR-a treba biti smanjenje indeksa zakonske zaštite zaposlenja i to u interesu novog zapošljavanja.
    Mišljenja smo da ovakav stav predlagatelja nije u interesu povećanja zaposlenosti te da je suprotan ciljevima Europske socijalne povelje koji su usmjereni na kvalitetno zapošljavanje svih društvenih skupina i njihovu jednakopravnost, a ne na smanjenje prava jedne skupine u korist druge skupine građana.



    Poglavlje 3. MOGUĆE OPCIJE

    Postojeći ZOR je dobar i usklađen sa pravnom stečevinom EU!
    Novi ZOR koji je ove godine donešen u Republici Sloveniji (Uradni list RS, št.21/2013 dne 13.03.2013. g.) potvrđuje da prava radnika u RH nisu iznad prava koja imaju radnici u EU.

    Jedini problem koji proizlazi iz opisa stanja predlagatelja je neprovođenje postojećih odredaba ZOR-a i nedostatak sankcioniranja prekršitelja aktualnog ZOR-a, a za što odgovornost snosi predlagatelj.
    S obzirom na tu činjenicu, smatramo da predmetni prijedlog izmjena ZOR-a treba odbaciti, a svaka daljnja namjera njegove izmjene mora biti proizvod konsenzusa u tripartitnom dijalogu na nacionalnoj razini.


    Ukoliko predlagatelj i dalje ustraje u donošenju ovakvog ZOR-a, to će značiti očiglednu namjeru urušavanja instituta kolektivnih ugovora i smanjivanje sindikalne organiziranost radnika. Posljedica toga bit će sve veći broj individualnih ugovora o radu, odnosno radnici će samostalno, bez zaštite sindikata biti suočeni sa poslodavcima kod ugovaranja svojih prava, jer će nestati socijalni dijalog kao model zaštite radnika u RH. Time će prava radnika i cijena rada znatno pasti, s konačnim učinkom dodatnog bogaćenja pojedinaca uz istovremeno povećanje razine siromaštva u RH. Nadamo se da predlagač ne želi postići baš taj cilj!

    Zbog svega navedenog smatramo da je u postojećim uvjetima nenormativno rješenje jedino prihvatljivo rješenje.


    Predsjednik TEHNOS-a:
    Denis Geto, dipl.ing.
 
Vijesti
  TEHNOS aktualnosti
4/30/2019
12/18/2018
10/17/2018
10/17/2018
2/2/2018
1/29/2018
12/25/2017
11/18/2017
11/5/2017
2/16/2017
1/23/2017
1/12/2017
1/11/2017
1/11/2017
12/22/2016
4/18/2016
4/18/2016
4/18/2016
4/18/2016
4/18/2016
4/18/2016
4/18/2016
4/18/2016
4/18/2016
4/18/2016
4/18/2016
4/18/2016
4/18/2016
3/8/2015
12/19/2014
 
  Sva prava pridržana A design