 - Iz medija: Zakon o reprezentativnosti sindikata |
| |
- Hoće li novi zakon o reprezentativnosti sindikata istisnuti HUS i URSH iz GSV-a
Izvor: Vjesnik, 17. 10. 2011.
Novi zakon o reprezentativnosti udruga sindikata i poslodavaca prema svemu sudeći morat će pričekati novu vladu i novi saziv parlamenta. Budući da sindikati i poslodavci ovih dana nisu prihvatili nijedan od dva prijedloga zakona, koji je izradila ekspertna skupina, za desetak dana razgovarat će se o novom objedinjenom prijedlogu zakona.
Novi zakon trebao je, prema dogovoru Vlade, sindikata i poslodavaca, biti donesen još proljetos, ali se sindikati nisu uspjeli složiti o novim kriterijima reprezentativnosti središnjica, kao što se o tome bez uspjeha pokušavaju dogovoriti već pet godina. U međuvremenu je posredovala i Međunarodna organizacija rada (MOR), ali su i njihovu sugestiju sindikati odbili.~
Novi zakon bi, prema ranijem dogovoru socijalnih partnera, trebao urediti reprezentativnost udruga sindikata i poslodavaca. Također treba postrožiti kriterije za reprezentativnost sindikata, koji bi imali svoje predstavnike u Gospodarsko-socijalnom vijeću i drugim nacionalnim tripartitnim tijelima.
Odredila bi se i reprezentativnost granskih sindikata i sindikata poduzeća kako poslodavci više ne bi morali pregovarati o kolektivnom ugovoru sa svim sindikatima nego samo s najjačima (?!). Kao i prijašnjih godina, novi zakon zapeo je na kriterijima reprezentativnosti sindikata.
Ekspertna skupina u kojoj su pravni stručnjaci Željko Potočnjak i Mario Vinković, te Youcef Ghellab, stručnjak u MOR-u, predložila je da reprezentativna sindikalna središnjica treba imati najmanje 50.000 članova sindikata, što su dosad predlagale i jake središnjice.
Tri najbrojnije središnjice - NHS, SSSH i Matica sindikata javnih i državnih službi - slažu se da glavni kriteriji za reprezentativnost središnjice bude najmanje 50.000 članova, umjesto sadašnjih 15.000 članova. No HUS i URSH, brojčano slabije središnjice, ne pristaju na tako visok prag kao kriterij, jer bi ispale iz GSV-a.
HUS i URSH traže da sindikalna središnjica ima sedam posto članstva, odnosno najmanje 31.500 članova. Uz takav niži prag obje bi središnjice zadržale mjesto u GSV-u i tripartitnim tijelima, budući da HUS ima 41.584 člana, a URSH sa 23.739 članova ima čak manje od nekih granskih sindikata.
Jake središnjice ne pristaju na nizak prag reprezentativnosti, jer smatraju da bi povišena »letvica« potakla na udruživanje sindikata. U međuvremenu su se pobunili autonomni sindikati, koji su istupili iz nekih središnjica i imaju gotovo 60.000 članova, te zatražili da se i njih uključi u razgovore o novom zakonu o reprezentativnosti, što je nedavno i učinjeno.
»Novi se zakon sigurno neće stići donijeti za vrijeme ovog saziva Sabora, jer je još dosta spornih pitanja koje treba dodatno raspraviti. Osim oko broja članova središnjice sindikati se još nisu dogovorili o izboru pregovaračkog odbora tamo gdje djeluje više sindikata«, kaže čelnik NHS-a Krešimir Sever.
Četiri središnjice smatraju da o kolektivnom ugovoru treba pregovarati sindikati s najviše članova, dok se Matica zalaže da zaposleni na neposrednim izborima izaberu pregovarača.
Reprezentativnost sindikata koristi šefovima
Izvor: www.crvena-akcija.org
Još od početka ove godine, vlada u dogovoru s poslodavcima priprema zakon o tzv. reprezentativnosti sindikata.
Pravilo reprezentativnosti nije nikakva novost u radnom zakonodavstvu i u pravilu se uvodi kao sredstvo discipliniranja organizacija radničke klase od strane poslodavaca i države. To pravilo pretpostavlja da poslodavci imaju obavezu uzeti u obzir samo one sindikate koji su sposobni dokazati da su reprezentativni, tj. da imaju dovoljan broj članova da mogu predstavljati radnike.
U Hrvatskoj, ovo se ne bi odnosilo samo na sindikalne središnjice i njihovu zastupljenost u Gospodarsko-socijalnom vijeću, već i na sindikate u pojedinim tvrtkama.
Iako se u donošenju ovog zakona za izgovor koristi tvrdnja da će utvrđivanje reprezentativnosti onemogućiti raznim samozvanim sindikalnim vođama da nastupaju u ime svih radnika, ovaj zakon će situaciju zapravo znatno pogoršati. Kada se ovaj zakon donese, radnicima opravdano nezadovoljnim lošim zastupanjem velikih sindikata biti će još puno teže organizirati se u alternativni sindikat ili na neki drugi način nevezano uz veliki sindikat.
S druge strane, režimski sindikati, uz pomoć države i poslodavaca lako će zadržati svoju dominantnu poziciju.
Dobar primjer za to sindikat Vilima Ribića koji otvoreno radi protiv interesa svojih radnika za što je nagrađen državnom pomoći u izgradnji nove zgrade kojom se ta središnjica želi prometnuti u vodeću središnjicu u Hrvatskoj.
Donošenje ovog zakona za sad je odgodio sukob između pet sindikalnih središnjica pošto tri najveće žele potpuno izbaciti dvije manje, ali među akterima (vladom i opozicijom, sindikatima i poslodavcima) postoji konsenzus oko potrebe za ovim zakonom.
Problem sindikalnog organiziranja u Hrvatskoj je izrazita korumpiranost i nedemokratičnost postojećih sindikata koja sasvim opravdano radnike odbija od sindikalnog organiziranja.
S druge strane, u najvećem dijelu privatnog sektora, sindikalno organiziranje je i formalno zabranjeno od strane poslodavaca. Postojeći sindikati, zbog korumpiranosti i svojih veza s državom sustavno odbijaju pokrenuti borbu za pravo na sindikalno organiziranje, što je pravo koje je radnička klasa u velikom dijelu izborila još u devetnaestom stoljeću.
Sve to će ovaj zakon još drastično pogoršati, ali i onemogućiti stvaranje alternative koja je jedino rješenje za radničko organiziranje na radnom mjestu – stvaranje demokratskih klasnih sindikata bez birokracije i s punom ravnopravnošću svojih članova.
|
| |