 - Sretan međunarodni praznik rada, dan otpora, a ne odmora! |
| |
- NE ZABORAVIMO: Krvavi začetak borbe za radnička prava u Svijetu.
Danas smo skloni ulogu sindikata banalizirati na prodaju svinjskih polovica i prepucavanje sindikalnih čelnika u medijima, ali nekada to nije bilo tako.
Uživanje u današnjoj povlastici slobodnog ujedinjavanja radnika, koje danas tako olako odbacujemo, nekad davno neki ljudi su platili svojim životima.
Krvavi 1. svibnja 1886. godine u Chicagu
Događaj koji je promijenio povijest i bio pokretač za daljnja slavlja 1. svibnja, bile su radničke demonstracije 1. svibnja 1886. godine u Chicagu, kada je u sukobima s policijom poginulo 200 radnika, a osmero ih je osuđeno na smrt.
Radnici su tada, sukladno Rezoluciji o osmosatnom radnom vremenu donesenom 1884. godine od strane Federacija trgovačkih organizacija i Radničkog sindikata, tražili pravo na radni dan od osam sati.
Nakon što sve legalne metode borbe za dobivanje osmosatnog radnog vremena nisu pomogle radnici su se odlučili na radikalnije metode te je 250.000 radnika krenulo u štrajk.
S druge strane državne su se institucije spremale za borbu s radnicima kupujući naoružanje za policiju, koje je trebalo upotrijebiti protiv štrajkača.
Dana 3. svibnja 1886. godine policija je počela pucati na radnike štrajkače u ''McCormic Ripper Works Factory'' i tom prilikom su ubijena četiri radnika, a velik broj radnika je ranjen. Čelnici sindikata su sljedeći dan sazvali masovni prosvjed u Hymarket Squeru kako bi protestirali protiv brutalnosti. Nakon što su policajaci došli i naredili im da se raziđu, bačena je bomba na policiju i tom prilikom je ubijen jedan policajac, a ranjeno 70. Policija je odgovorila pucnjavom, ubivši jednog, a ranivši mnoge druge. Iako nikada nije točno utvrđeno tko je bacio bombu, nagađa se da su to napravili anarhisti. Ovaj incident je poslužio kao izgovor za napad na ljevicu i radnički pokret. Policija je upadala i pretraživala domove i urede osumnjičenih radikala, a stotine ih je uhićeno bez optužbe.
To je probudilo lavinu koja se više nije mogla zaustaviti, jer su se nakon toga radničke organizacije počele povećavati i slaviti taj dan. Proslave su se rado koristile za isticanje novih prava koje su tražili. Crvena zastava postala je simbolom radništva, a crvena boja na njoj označavala je krv prolivenu u sukobu s vlastima tog davnog 1. svibnja.
Diljem svijeta danas se proslavlja Međunarodni praznik rada.
Jedan od osuđenih radnika na smrt nakon prvomajskih demonstracija u Chicagu 1886. godine tada je izjavio: 'Doći će vrijeme kada će naša tišina u grobu biti glasnija od našeg glasa'.
Smrtne kazne nema, a mi ipak ne galamimo iz petnih žila!
|
| |