Treba li u kriznim vremenima radnicima HEP-a smanjivati plaću?
DA, svakako
Samo ako je solidarno za pomoć drugima
NE
Rezultati | Arhiva

 
Hot
 
 
 
6/18/2011 - Kako ocjenjujete mogućnost da HEP digne kredit da Vladi isplati pola dobiti?
Izvor - Poslovni dnevnik, 07. lipanj 2011.
 
  • 'Ništa čudno, HDZ-ova vlada je državna poduzeća uvijek tretirala kao kasice prasice'
    Ivica Pančić, Hrvatski socijaldemokrati

    'Ja sam protiv toga. Ako i treba dizati kredit, bolje ga je koristiti za obnovu mreže'
    Ljubo Jurčić, Ekonomski fakultet

    'Sve dok se kroz HEP vodi socijalna politika cijena, morat će dizati ovakve kredite'
    Krešimir Ćosić, HDZ

    'Vidi se da je proračun u dubokoj krizi, a ovo je samo HDZ-ova bitka za golo preživljavanje'
    Damir Kajin, IDS
 
6/18/2011 - HEP diže kredit da bi Vladi mogao isplatiti pola svoje dobiti!?
Izvor - Večernji list, 06. lipanj 2011.
 
  • Da bi HEP Vladi mogao isplatiti polovicu svoje lanjske dobiti (460 milijuna kuna), vrlo vjerojatno će morati, tvrde Večernjakovi izvori, podići kredit jer taj novac nema na računu!

    Vladina odluka da joj sva poduzeća u kojima je ona vlasnica ili suvlasnica moraju isplatiti pola svoje zarade loša je jer se tvrtkama koje su u ovo recesijsko doba uspjele ostvariti profit oduzima dragocjen novac potreban za ulaganja, a u slučaju HEP situacija je dovedena do apsurda.

    Unatoč dobiti od gotovo milijardu kuna, HEP te milijune nema na računu jer zbog nedostatka kiše ovog proljeća (ovisno o danima u tjednu) uvozi rekordne količine struje (više od 45 posto), a struja je na burzama pak rekordno skupa.

    Ključno “očekuju”
    U HEP-u zapravo ne demantiraju da će podizati kredit nego kažu da “očekuju kako će polovicu dobiti isplatiti iz svojih sredstava”, a ključna je riječ očekuju. Struja je pak na burzi poskupjela s 50 na oko 60 eura po MWh zbog nuklearne katastrofe u Japanu. Na daljnji rast cijene struje utjecat će pak odluka njemačke kancelarke da do 2022. godine zatvori sve nuklearne elektrane u Njemačkoj.

    Večernji je list već pisao kako je poskupljenje struje i u RH zbog svega navedenog neminovno, no u HEP-u su odgovarali kako neće od Vlade tražiti odobrenje za poskupljenje.
    No, prava je istina da Vlada zapravo kupuje socijalni mir i da joj uoči parlamentarnih izbora ne pada na pamet dizati cijenu struje i gubiti glasove birača.
    Budući da HEP u visokom postotku uvozi struju, naši izvori tvrde kako je zbog toga ugrožena energetska neovisnost Hrvatske.

    Osim što kupuje skupu struju u inozemstvu, HEP je ovisan i o eventualnim poremećajima na međunarodnom tržištu. Svoju neovisnost mora i može popraviti jedino ulaganjima u nove izvore energije.

    500 mil. eura za uvoz
    Iako u tom poduzeću ne žele priznati da će se isplata dijela dobiti odraziti na njihove investicije jer, očito, ne žele polemizirati s Vladom, valja naglasiti da HEP očekuju ulaganja u HE Ombla vrijedna 130 milijuna eura za što kredit treba osigurati EBRD te ulaganja u termoelektranu Plomin 3 vrijedna gotovo milijardu eura. Također, do 2017. godine zatvorit će se TE Sisak i Rijeka zbog dotrajalosti, što znači da HEP dodatno gubi izvore električne energije.
    Te dvije termoelektrane ni sada nisu u funkciji zbog porasta cijene nafte pa se HEP-u ne isplati pogoniti ih na mazut. Naši izvori tvrde da HEP godišnje troši pola milijarde eura za uvoz struje...
 
6/18/2011 - Popijač i Begović u TLM-u jer Adrial prijeti odlaskom
Izvor - Poslovni dnevnik, 27. svibanj 2011.
 
  • U šibenskom TLM-u ponovno je napeto, a iako službeno nitko ne želi o tome davati informacije, situacija je toliko uzavrela da vlasnici, konzorcij Adrial, najavljuju čak i raskid privatizacijskog ugovora s državom i povlačenje iz TLM-a, zbog čega, kako saznaje Poslovni dnevnik, danas na razgovor s vodstvom tvrtke u Šibenik stiže ministar gospodarstva Đuro Popijač.

    Iz redova bliskih konzorciju Adrial čuje se da su dva problema kulminirala ovakvim razvojem događaja. Prvi, cijena struje koja je za mostarski Aluminij znatno iznad cijene struje u BiH, pa se TLM-u dovodi u pitanje nabava sirovine za proizvodnju, kojom je tvrtku dosad po posebom aranžmanu snabdijevao Aluminij. Zbog visine cijene struje, uz ministra Popijača na sastanku u TLM-u stoga se očekuje i predsjednika Uprave HEP-a Lea Begovića. Drugi problem za vlasnike navodno predstavlja stav Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja o programu restrukturiranja TLM-a, vezano uz primjedbe kako vlastiti doprinos u resturkturiranja nije adekvatan razini iz ugovora, kao i da nije smanjen kapacitet proizvodnje u skladu s obvezama. "AZTN je još u postupku ocjene programa restrukturiranja TLM-a i nije još donijeto konačno rješenje", kažu u AZTN-u, gdje saznajemo da je od kompanije zatražena dorada programa u nizu detalja jer je program koji im je dostavljen vrlo proturječan i nije u skladu s uvjetima za dodjelu potpora. Napetosti u pogledu struje, iako cijenu za TLM određuje Hrvatska energetska regulatorna agencija HERA, rezultat je novih pregovora o cijeni električne energije, koju se za TLM utvrđuje na godišnjoj razini. Neslužbeno se čuje da je HERA podlogu za novu cijenu temeljila na novim težišnim uvjetima, te da je u odnosu na lanjskih 37,63 eura po MWh cijena dignuta za 5 eura, na 42,75 erura. No, pri tome je cijena struje iz uvoza lani bila na razini od 46 eura, a ove je godine viša od 60 eura po MWh-u, kažu upućeni sugovornici.
 
6/18/2011 - DORH diže prijavu protiv Mravka i Galića: Stan od 700 tisuća kuna kupio od HEP-a za 420 tisuća
Izvor - Jutarnji list, 21. svibanj 2011.
 
  • Bivši predsjednik uprave Hrvatske elektroprivrede (HEP) Ivan Mravak i bivši direktor za razvoj te tvrtke Tomo Galić ponovo su se našli na udaru Županijskog državnog odvjetništva. Naime, ŽDO ovaj puta Mravka tereti za počinjenje kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, a Galića za kazneno djelo poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti.

    Sumnja se kako je Mravak još tijekom predsjedanja upravom HEP-a, na poticaj Galića, u svibnju 2005. godine zaključio kupoprodajni ugovor stana u vlasništvu HEP-a po cijeni od 429.327 kuna, što je 60 posto stvarne tržišne cijene stana od 715.546 kuna, navodi DORH na svojim internetskim stranicama iako imena osumnjičenika nisu spominjana kao ni tvrtka o kojoj se radi.

    Na popusnu cijenu su, temeljem Odluke o izmjeni Odluke Uprave te tvrtke o prodaji stanova, garaža i poslovnih prostora u njenom vlasništvu imali pravo samo hrvatski branitelji, ujedno i radnici te tvrtke, uz dodatni uvjet da cijena bude plaćena od jednom u roku od 180 dana od sklapanja ugovora.

    Iako je znao da Galić u trenu sklapanja kupoprodajnog ugovora više nije zaposlenik HEP-a te da nije platio ugovorenu cijenu unutar 180 dana, Mravak je 4. rujna 2007. godine omogućio Galiću da se upiše kao vlasnik stana, ističe DORH.

    Time je Mravak ošetio HEP za iznos razlike tržišne i popusne cijene stana od 286.218,00 kuna te Galiću pribavio nepripadnu dobit za isti iznos.
 
6/18/2011 - Pobjeda Golijata - stranari Kupske izgubili spor protiv HEP-a
Izvor - Bussines.hr, 15. svibanj 2011.
 
  • Četiri godine od kako je posjedovnu tužbu uložilo 49 stanara, koji su morali napustiti domove u urušenoj Kupskoj ulici pokraj HEP-ovog gradilišta, građanski sud u Zagrebu prvostupanjskom je odlukom zaključio da nije dokazana uzročno-posljedična veza između radnja tuženika i napuštanja domova zbog smetanja posjeda, potvrdila je odvjetnica Doris Košta koja zastupa stanare Kupske.

    Stanari su uložili žalbu u kojoj smo se pozvali na mnoge već presuđene stvari u istovjetnim slučajevima, rekla je danas Košta za Hinu, istaknuvši da međutim za prava stanara taj postupak više ne znači ništa.

    Njegova je svrha bila da se žurno riješi, utvrdi čin smetanja posjeda i stanari vrate te da se zabrani bilo kakav daljnji rad HEP-u i Tehnici na gradilištu dok se ne osigura stabilnost Kupske ulice, rekla je.

    No stanari su se vratili - posjed je riješilo vrijeme, a ne sud, izjavila je Košta.

    Rekla je da se pred Županijskim sudom u Zagrebu vodi kazneni postupak protiv 12 odgovornih osoba za teško kazneno djelo protiv sigurnosti ljudi i imovine. Optužnica Županijskog državnog odvjetništva, koja se temelji na vještačenju neovisnih vještaka iz Slovenije koji su utvrdili da se postupalo protivno pravilima struke, navodi da je pričinjena šteta od oko 17 milijuna kuna, podsjetila je Košta.

    Sudski troškovi u prvostupanjskom postupku po posjedovnoj tužbi iznose ukupno 5000 kuna, no tužitelji ih sad ne moraju platiti, rekla je Košta.
 
5/4/2011 - Despotovo reketarenje HEP-a
Izvor - Nacional, 26. travnja 2011.
 
  • Uskoro odgovor na pitanje: Kako su se s milijunima punili crni fondovi.

    Budući da je od prošlog tjedna iza rešetaka remetinečkog pritvora, možda će Ante Despot uskoro postati voljan da istražiteljima oda i gdje je završio ostatak - silni milijuni koje je, po svemu sudeći, po specijalnom zadatku izvlačio iz HEP-a i blagajni brojnih tvrtki.

    ANTE DESPOT Unatoč vrlo ozbiljnim optužbama, u srpnju 2007. pokušao je Nacionalova novinara uvjeriti u svoju nevinost.

    Nakon što je prošlog petka u Zagrebu uhićen Ante Despot, zet bivšeg rizničara HDZ-a Mladena Barišića i bivši član uprave HEP-a, hrvatska bi javnost četiri godine nakon otkrivanja afere o velikim reketarenjima u HEP-u napokon mogla doznati ono najzanimljivije: kako su se punili tzv. crni fondovi.
    O Despotovim kriminalnim radnjama se prvi put pisalo 2007. godine kada je Nacional objavio da je Barišićev zet, tada član Uprave HEP-a, prijavljen zbog iznude i reketarenja HEP-ovih dobavljača.

    Tada su Nacionalovi izvori tvrdili da je Despot visoko mjesto u HEP-u koristio za prikupljanje novca za vladajući HDZ, u kojem je njegov tast Mladen Barišić bio rizničar i čovjek od najvećeg povjerenja tadašnjeg šefa stranke Ive Sanadera. Na mjesto člana Uprave u HEP-u Despot je stigao u travnju 2004., i to samo nekoliko mjeseci nakon što mu je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dao rješenje prema kojem, zbog invalidnosti, ne smije biti raspoređen na poslove koji “zahtijevaju povećanu koncentraciju i pamćenje”. Već tada se spominjalo da Despot svoje imenovanje najviše može zahvaliti tomu što je u vezi s kćeri jednog od najutjecajnijih ljudi u Hrvatskoj.

    Despot je do tada bio tek lokalni šibenski političar koji je promijenio čak tri stranke: isprva je bio u Hrvatskoj narodnoj stranci, potom je prešao u Demokratski centar Vesne Škare Ožbolt, a završio u HDZ-u. Kad je njegova veza s Adrianom Barišić tijekom 2004. postala ozbiljna, njezin moćni otac svojeg je zeta uspio progurati za člana Uprave HEP-a.

    A ONDJE JE DESPOT IMAO specifičnu zadaću: radnici HEP-a napisali su opširnu predstavku po kojoj je Ante Despot “kao član Uprave HEP-a i predsjednik Nadzornog odbora HEP Proizvodnje, nakon javnih natječaja koje provodi HEP tražio od svojih suradnika da mu pribave broj mobitela vlasnika tvrtke koja je pobijedila na natječaju, a potom bi dotičnog zvao na razgovor u četiri oka”. Među njima su se mogle naći i neke strane kompanije, jer su se u dokumentu koji su sastavili HEP-ovi djelatnici navodili slučajevi da je Despot, bez ikakva formalnog razloga, odlazio na poslovna putovanja HEP-ovim poslovnim partnerima u Austriju i Švicarsku, a da nikome nije razjasnio što je kao predsjednik Nadzornog odbora HEP Proizvodnje imao razgovarati s vlasnikom tvrtke koja je netom pobijedila na javnom natječaju.

    Vrhunac Despotova sumnjiva angažmana bila je i novina da on osobno odlučuje o kojim će se ugovorima raspravljati na sjednicama Nadzornog odbora HEP Proizvodnje. Tako se, prema riječima Nacionalovih izvora iz HEP-a, događalo da se tvrtka javi na natječaj, na njemu i pobijedi, ali dok čeka na potpisivanje ugovora, dobije poziv mobitelom od predsjednika NO-a Despota, koji bi potom na sastanku u četiri oka vlasniku tvrtke “objasnio” da će potpisivanje ugovora uslijediti tek nakon sjednice Nadzornog odbora koji bi ugovor trebao odobriti ili poništiti.

    Prema dokumentu “Razotkrivanje kriminala u Hrvatskoj elektroprivredi”, pozitivna odluka NO-a vrijedila je između tri i pet posto vrijednosti ugovora, odnosno Despot je od poslovnih partnera tražio novac u gotovini da im ugovori budu odobreni. O svemu tome 2007. je javno progovorio Željko Ševerdija, vlasnik tvrtke Flex-O, ali lista ucjenjivanih poslovnih partnera zasigurno je mnogo duža i uključuje i tvrtke u inozemstvu: tako je Despot u lipnju 2006. godine otputovao u Švicarsku na sastanak s glavnim menadžerom tvrtke Hans Kuenz GmbH, od kojeg je tražio proviziju od 100.000 eura na ruke, a u protivnom već potpisani ugovor nikad ne bi bio realiziran. Prema Nacionalovim izvorima, tijekom svog mandata u HEP-u Ante Despot pokušavao je izvući proviziju za gotovo svaki ugovor vrjedniji od milijun kuna. Istovremeno, za vrijeme njegova mandata u HEP-u ustalila se i praksa izbjegavanja obveze raspisivanja javnog natječaja kroz potpisivanje niza ugovora vrijednosti manje od 200.000 kuna. Dok je Despot bio na čelu Nadzornog odbora HEP-a, takvih je ugovora samo u periodu od srpnja 2006. do ožujka 2007. potpisano čak 190, što znači da je gotovo 40 milijuna kuna na potpuno netransparentan način “isparilo” iz HEP-ove blagajne.

    KAKO GOD BILO, ni u trenutku izbijanja afere nitko nije mislio da je Ante Despot samoinicijativno reketario poslovne partnere HEP-a, što je opet podgrijavalo sumnje da on samo provodi naloge svog punca - Mladena Barišića. Nedugo nakon Nacionalova otkrića, Despot je u veljači 2008. smijenjen bez obrazloženja, a punac Barišić navodno mu je mjesecima pokušavao “srediti” funkciju savjetnika ili člana Uprave u Končaru.
    Kad je prije nekoliko mjeseci policija u sklopu istrage protiv Barišića izvršila pretragu njegova stana, ali i susjednog stana u kojem živi njegova kći i njegov zet Ante Despot, pronađeno je “samo” - 2 milijuna kuna.

    Budući da je od prošlog tjedna iza rešetaka remetinečkog pritvora, možda će Ante Despot uskoro postati voljan da istražiteljima oda i gdje je završio ostatak - silni milijuni koje je, po svemu sudeći, po specijalnom zadatku izvlačio iz HEP-a i blagajni brojnih tvrtki.
 
5/4/2011 - Mato Ravlić otvara sezonu elektrana na biomasu
Izvor - Poslovni dnevnik, 13. travnja 2011.
 
  • Strizivojna Hrast, proizvođač parketa iz Strizivojne kod Vinkovaca otvara u lipnju prvu kogeneracijsku elektranu na šumsku biomasu koja će prodavati električnu struju Hrvatskoj elektroprivredi. U Elektranu Hrast Strizivojna snage 3,3 MW, vlasnik kompanije Mato Ravlić uložit će oko 115 milijuna kuna. Toplinska energija koristiti će se u njihovoj sušari, ali i za grijanje niza objekata u općini. Projekt je rađen u suradnji s poduzećem HEP-ESCO, a financijski su ga pomogli Svjetska banka, Hrvatska banka za obnovu i razvitak, Fond za zaštitu okoliša, nadležna ministarstva te lokalna zajednica. Povrat investicije bit će između 4 i 5 godina. Ravlić je ishodio lokacijsku dozvolu za još jednu elektranu Slavonija DI u Slavonskom Brodu snage 4,66 MW, ali koja će struju početi proizvoditi u 2013. godini.

    Drvoprerađivači prednjače
    U fazi testiranja za puštanje u rad je i kogeneracijsko postrojenje u Đuro Đaković Elektromontu, dok u Jasenovcu lani od studenog elektranu snage 7,2 MW elektične i 23 MWh toplinske energije, gradi austrijska tvrtka RES bioenergija. Austrijanci ne kriju da će ovdje uskoro izgraditi 4 elektrane na šumsku biomasu. Kogeneracijska postrojenja već se grade i kod većih drvoprerađivača kao što su Spin Valis, Spačva, Požgaj parketi, Javor Križevci, Finvest itd. Poseban interes iskazuju i veliki poduzetnici izvan branše od kojih je najviše prašine digao prijatelj šefa HSS-a Borislav Hrlec. Poduzetnik povratnik Hrlec zbog bolesti malo je usporio s prikupljanjem dokumentacije za elektranu koju će sa stranim investitorima graditi u Koprivničkom Ivancu. No, nakon što se Hrvatskim šumama prigovorilo da su Hrlecu omogućile dugogodišnji ugovor o nabavi drvne sječke po povoljnim uvjetima, kriteriji za dodjelu su pooštreni.

    I dalje nema strategije
    Brzi povrat investicije, povoljniji izvori financiranja, dostupnost sirovine i sigurno tržište, glavni su argumenti za investitore. U Registru projekata i postrojenja za korištenje obnovljivih izvora energije i kogeneracije te povlaštenih proizvođača (OIEKPP) koje ima Ministarstvo gospodarstva, uneseno je više od 400 projekata od čega ih na šumsku biomasu otpada 45. Ipak jedan od najvećih ima HEP za bioelektranu koje je i jedini investitor. Elektrana bi bila u blizini V. Gorice, a sirovina bi se nabavljala u radijusu od 50 kilometara. Godišnje proizvodilo bi se struje 130 GWh i toplinske energije od 92 do 130 GWh, a njezina izgradnja stajala bi 60 milijuna eura. Za usporedbu, danas elektrane u Trbovlju i Klagenfurtu koriste sječku koju im prodaju Hrvatske šume. Iako HŠ izvoze biomasu, upućeniji se pitaju ima li je za sve projekte i tvrde kako se pretjeruje s raspoloživim količinama. Zato valja donijeti strategiju korištenja drvne mase u kojoj bi prednost imali drvoprerađivači.

    Nanjušili zaradu
    Jako Andabak, vlasnik koncerna Sunce najavio je gradnju elektrane za što je kupio dio šuma, a dio uzeo u najam od Đakovečke biskupije. U poodmakloj fazi s izgradnjom u Udini je Stjepan Hrešć, bivši vlasnik tvornice madraca Hespo. Na sjeveru Like gradit će elektranu od 6,5 MWe vrijednu do 25 milijuna eura i Nenad Porges, bivši ministar gospodarstva.
 
5/4/2011 - Vjetroparkovi imaju najveći potencijal
Izvor - Poslovni dnevnik, 08. travnja 2011.
 
  • General Electric je jedna od najpoznatijih američkih kompanija. S Nevenom Pecotićem, direktorom tvrtke kćeri General Electric Energy za jugoistočnu Europu, razgovarali smo o perspektivama ulaganja u energiju i dosadašnjim iskustvima u Hrvatskoj.

    Kakva je dosadašnja suradnja s HEP-om i drugim hrvatskim tvrtkama?
    Uglavnom radimo s HEP-om, zadnje smo isporučili tri velike plinske turbine na rekonstrukciji TE-TO Zagreb. Sada smo uključeni u održavanje elektrane, i to je nekoliko milijuna eure godišnje. Nama je vrlo zanimljivo surađivati s HEP-om, stoga pratimo njihove daljnje planove, ali pratimo i projekte privatnih investitora.

    Kakva je perspektiva za privatne energetske projekte? Američki CWP je htio uložiti u Hrvatsku 185 milijuna eura u vjetropark, ali su odustali zbog niskih otkupnih tarifa.
    Njihovu poslovnu politiku ne mogu komentirati, ali oni su inače naš partner u Rumunjskoj i s našom opremom su izgradili najveći vjetropark u Europi. Voljeli bismo ih vidjeti i u Hrvatskoj. Pratimo i sve ostale koji žele ulagati u proizvodnju električne energije iz vjetra jer smatramo da će taj sektor rasti. Do sada je instalirano već 70 megavata snage, a neće proći dugo da će biti jedan gigavat. wOsim toga jako smo zainteresirani za obradu otpadnih voda i proizvodnju energije iz otpada.

    Jeste li kao strani dobavljač naišli na carinske ili neke druge barijere?
    Imamo samo pozitivna iskustva. Nismo imali barijere. Poslove dobivamo na javnim natječajima.

    Neven Pecotić, GE Energy za JI Europu
 
5/4/2011 - HEP i Janaf preživjet će isplatu dividende, Mol ne popušta Vladi
Izvor - Poslovni dnevnik, 07. travnja 2011.
 
  • Mađarski Mol u srijedu je potvrdio da na Glavnoj skupštini Ine sredinom svibnja kani podržati prijedlog Uprave i NO-a da se lanjska dobit Ine u cijelosti zadrži i iskoristi za investicije. Budući da je Vlada nedavno donijela drukčiju odluku, da će tražiti da se iz profitabilnih tvrtki u (su)vlasništvu države povuče barem polovica dobiti, na Ininoj skuštini bi moglo biti preglasavanja.

    U većini drugih poduzeća od kojih se slijedom odluke Vlade očekuje približno milijarda kuna za državni proračun to nije pitanje preglasavanja. Iz dobiti HEP grupe tako će se vjerojatno povući nešto manje od pola milijarde kuna dobiti iako su joj za ovu godinu kapitalna ulaganja povećana sa 1,6 na 2,6 milijardi, uz plan da se financiraju vlastitim sredstvima, naknadama i kreditima. No, nakon što je HEP prošli mjesec vratio 50 milijuna eura kredita Citibanku, kratkoročne su mu obveze praktički 'nula', a s 5 milijardi kuna dugoročnih obveza je umjereno zadužena kompanija. Janaf je predvidio čak triput veća kapitalna ulaganja nego lani, ali kako u financiranju Janaf ima ultrakonzervativnu politiku (koeficijent zaduženosti 0,05) ni u njegovu slučaju povlačenje dijela dobiti ne bi trebalo biti problem.

    Ina je visoko zadužena kompanija, iako su se i njezini omjeri zaduženosti s lanjskim poboljšanjem operativnog poslovanja malo popravili. No, pitanje povlačenja polovice dobiti Ina grupe trenutno je ionako intrigantnije u kontekstu raspoloženja najvećeg dioničara. Glasnogovornik Mola Domokos Szollar izjavio je da u Molu vjeruju kako će se lanjska dobit "iskoristiti za budućnost, a ne za danas". Za kompaniju i njezine dioničare, kaže, sad je prava stvar povećanje vrijednosti kompanije ustrajanjem na investicijama i razvoju. "Vrijeme je sjetve a ne žetve", slikovito je prisnažio. U odlučivanju o raspodjeli dobiti dioničarima je svakako jedno od važnijih pitanja postoje li investicijski i razvojni planovi zbog kojih bi se na račun buduće vrijednosti kompanije danas odrekli dividende. Načelni argumenti 'molovaca' u tom smislu imaju logike. Konkretne brojke, međutim, nisu tako uvjerljive. Potkraj ožujka usvojen je poslovni plan Ine koji za 2011. predviđa znatno manje kapitalnih ulaganja nego lani kad su bila nešto manja od 3 milijarde kuna.

    ...
 
5/4/2011 - KRPANJE PRORAČUNA: Javnim poduzećima Vlada uzima 1,25 milijardi kuna
Izvor - Slobodna dalmacija, 5.4.2011.
 
  • Surova proračunska stvarnost natjerala je Vladu da donese još jednu odluku koja je apsolutno proturječna stalnom inzistiranju premijerke Jadranke Kosor da nas samo nove investicije mogu izvesti iz krize, posebno pritom ističući kao primjer javna poduzeća. Subotnjom odlukom o tome da će poduzeća u većinskom državnom vlasništvu najmanje 50 posto pripadajuće dobiti preusmjeravati u državni proračun, a da će isto pokušati i tvrtke u kojima država ima manjinske udjele, Vlada na najizravniji način podriva vlastitu investicijsku politiku.

    Očajničke mjere
    “Zbog problema s punjenjem prihodovne strane proračuna, Vlada je očito bila primorana na takvu odluku, ali to je stvarno loša vijest za investicijski ciklus koji se oslanja na tvrtke u državnom vlasništvu. Pri tome ne mislim da će te tvrtke odustati od najavljenih investicija, možda manjim dijelom, ali će sada dio tih investicija morati financirati kreditima. Dakle, izvor financiranja bit će mnogo skuplji”, prokomentirao je situaciju Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Splitske banke.

    Prema njegovim riječima, Hrvatska sada plaća danak činjenici što Vlada nije provela potrebne uštede u državnom proračunu za 2010. i 2011., pa mora povlačiti očajničke mjere koje su štetne za gospodarski razvoj i investicijski zamah. Pogotovo se to odnosi na HEP koji je, prema neslužbenim podacima, ostvario dobit od 1,3 do 1,4 milijarde kuna. HEP je dobar dio svojih investicija, o kojima Jadranka Kosor stalno govori u javnosti, trebao financirati upravo s tom dobiti, a sada će morati dizati dodatne kredite.

    Osim toga, HEP je od 2004. do 2009. stalno zakidao redovno održavanje postrojenja, pa je posljednje dvije godine jače krenuo i u taj posao, a sada sve to opet dolazi u pitanje. Kada je u pitanju Ina, Vlada tu trenutačno vodi bitku s mađarskim Molom, jer je Nadzorni odbor Ine, u kojemu Mađari imaju većinu, donio odluku da se neto dobit od 958 milijuna kuna reinvestira ili prenese u zadržanu dobit.

    Sada se očekuje Skupština dioničara Ine na kojoj će Vlada, budući da s mirovinskim fondovima ima više dionica od Mola, pokušati pobiti tu odluku, što samo govori o razini odnosa između dvaju strateških partnera.
 
5/3/2011 - Dio Zagreba u travnju će povremeno biti bez struje. Provjerite odnosi li se to i na vašu četvrt...
Izvor - Jutarnji list, 31. ožujak 2011.
 
  • Elektra Zagreb izvjestila je danas građane da zbog nastavka radova na obnovi elektroenergetske mreže stanovnici zapadnog dijela Zagreba tokom travnja povremeno neće imati struje.

    To se odnosi na gradske četvrti Jarun, Vrbani, Staglišće, Prečko, Špansko, Rudeš, Stenjevec, Malešnica i Oranica.

    Radovi će trajati od 4. do 29. travnja, ali će doći do prekida u uskršnjem tjednu, od 18. do 25. travnja.

    Svaki dan isključivati će se pojedini dijelovi mreže, a građani će o isključenjima biti pravovremeno obavješteni putem internetskih stranica HEP-a, medijima i obavijestima na stambenim zgradama, kažu iz Elektre.

    Radovima će se poboljšati kvaliteta isporuke električne energije, stoga iz Elektre mole potrošače za strpljenje i razumijevanje.
 
5/3/2011 - Zbog prodaje HEP-ovih stanova traži se istraga protiv Čovića i Mravka
Izvor - Novi list, 30. ožujak 2011.
 
  • Tužitelji čelništvo HEP-a terete za malverzacije sa stanovima između 2000. i 2007. godine. Tko je sve ispod tržišne cijene uspio kupiti HEP-ov stan za sada nije poznato.

    Zbog prodaje gotovo 30 stanova u vlasništvu HEP-a ispod cijene čime je to javno poduzeće oštećeno za nešto manje od 8,5 milijuna kuna zatražena je istraga protiv dvojice bivših šefova HEP-a, te šestorice članova uprave.

    Kako doznajemo, riječ je o Ivi Čoviću i Ivanu Mravku, te Kažimiru Vrankiću, Ivici Toljanu, Anti Despotu, Šimi Balabaniću, Darku Beliću i Mati Pažiću.

    Istražni zahtjev protiv njih podnijelo je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu.

    Tužitelji čelništvo HEP-a terete za malverzacije sa stanovima između 2000. i 2007. godine. Tko je sve ispod tržišne cijene uspio kupiti HEP-ov stan za sada nije poznato. Svojevremeno je spominjano tek ime Ante Despota, zeta bivšeg šefa Carinske uprave Mladena Barišića.

    Da prodaja stanova nije bila legalna posumnjalo se krajem prošle godine i nakon interne revizije provedene u HEP-u.

    Naime, prema poslovnim knjigama to javno poduzeće imalo je u vlasništvu 134 stana, a zapravo je raspolagalo s 300 stanova. Njihovu prodaju po netržišnim uvjetima odobrila je uprava kojoj je tada bio na čelu Ivo Čović, aktualni šef »Zagrebačkog holdinga«. Ta je mogućnost na snazi bila punih sedam godina, pa su »odabrani« u HEP-u imali pravo na otkup stana u gotovini, s 30 do 40 posto popusta, ili pak na rok od 20 godina, s kamatom od svega dva posto, čiji je ostatak, do šest posto, subvencionirao HEP.

    I sam Čović, kako je utvrdila revizija, bio je među onima koji su od HEP-a dobili stan na otkup kroz 20 godina s kamatom od dva posto, jednako kao i njegov nasljednik Ivan Mravak, čiji je stan od 82 kvadrata procijenjen u drugoj polovici 90-tih na 413 tisuća kuna. Popust na plaćanje stana »zaradio« je svojevremeno i Rade Buljubašić.

    Prodaja HEP-ovih stanova bila je regulirana Pravilnikom o rješavanju stambenih potreba zaposlenika, no u njemu je jasno bilo navedeno kako zaposlenik »s obzirom na broj članova obiteljskog domaćinstva ima pravo na stambenu površinu do 35 kvadrata ukoliko je samac«. Despot je, na primjer, u vrijeme kupnje stana to i bio no bez obzira na to omogućena mu je kupovina s popustom čak 108 stambenih kvadrata.
 
5/3/2011 - Ukinuta zabrana zapošljavanja
Izvor - Business.hr, 28. ožujak 2011.
 
  • Janafu, HEP-u, Plinacru i ostalim državnim poduzećima koja uspješno posluju i ulaze u investicije Vlada je omogućila zapošljavanje novih stručnih kadrova.

    Lani u svibnju Vlada je, naime, posebnim zaključkom u okviru Programa gospodarskog oporavka obvezala javne tvrtke i ustanove da provedu 5-postotno smanjenje broja zaposlenih, a u najvećem dijelu javna poduzeća su, ističe ministar gospodarstva Đuro Popijač, to i provela. No, kako su u međuvremenu pokrenuti veliki investicijski projekti u javnom sektoru dopunom tog zaključka omogućit će se i nova zapošljavanja, uz kriterij da tvrtke ostvaruju pozitivne financijske rezultate, investiraju u proizvodnju i razvoj, širenje asortimana, te pozitivan izvozni i prodajni rezultat.
 
5/3/2011 - SDP bi prodao dijelove HEP-a
Izvor - Business.hr, 24. ožujak 2011.
 
  • Izlaz iz recesije i faze potpunog deinvestiranja u Hrvatskoj predsjednica Vlade Jadranka Kosor posljednjih mjesec dana traži u gradnji energetskih objekata, koji su sve dosad bili zanemarivani, konstatirao je potpredsjednik Kluba zastupnika SDP-a Slavko Linić na konferenciji za novinare održanoj u srijedu, na kojoj je sa svojom stranačkom kolegicom i saborskom zastupnicom Mirelom Holy komentirao energetsku politiku i energetsku situaciju u Hrvatskoj.

    Linić je najavio da će SDP, dobije li povjerenje birača na sljedećim parlamentarnim izborima, u svojem programu razvoja energetskog sektora izmijeniti Strategiju energetskog razvitka zemlje, okrećući se prije svega decentralizaciji energetske politike i poticanju većeg broja regionalnih projekata te posebno projektima razvoja energetske učinkovitosti, gradnji hidroelektrana i termoelektrana na plin i ugljen te poticanju gradnje obnovljivih izvora energije.

    Uz to, SDP planira izmijeniti sadašnju neadekvatnu energetsku zakonsku regulativu, koja, kako tvrdi Holy, usporava, otežava i demotivira ulaganje u obnovljive izvore energije. U sklopu implementacije Trećeg energetskog paketa, koji Hrvatska kao buduća članica EU mora prihvatiti i uključiti u svoju energetsku politiku, SDP najavljuje izdvajanje sektora prijenosa i distribucije iz HEP-a, koji treba poslovati pod kontrolom države, jačanje uloge energetske regulatorne agencije HERA i postupnu liberalizaciju tržišta električne energije.
 
5/3/2011 - Dobar dan Europskoj uniji, zbogom svim monopolima
Izvor - Slobodna dalmacija, 24. ožujka 2011.
 
  • Gradske rubrike naših dnevnih listova žive od pritužbi građana na usluge koje pružaju javna poduzeća. Zato su čelnici udruga potrošača viđene face, no s vremenom će se i to promijeniti.

    U EU-u je nezamislivo da ne možete birati pružatelja javnih usluga, nego ste osuđeni plaćati struju HEP-u iako vam račun svako malo ne štima, ili se voziti prastarim vlakovima HŽ-a koji nikamo i nikada ne stižu na vrijeme. “Jadrolinija” je tek načeta konkurencijom, kao i gubitaški “Croatia Airlines”, ali daleko je to od prave tržišne utakmice u kojoj će kvaliteta usluge rasti, a cijene padati na zadovoljstvo svih nas.

    Primjera radi, mobilni operateri vode takav nesmiljeni rat iz kojega samo krajnji potrošač može izaći kao pobjednik.

    Unatoč postojanju privatnih kurirskih tvrtki, ovdje i Pošta još ima privilegiranu poziciju na tržištu jer se iz nekih poslova isključuju drugi distributeri. Pošti se daje monopol na određene pošiljke, što u EU-u nije slučaj jer je od siječnja 95 posto poštanskog tržišta u EU-u potpuno liberalizirano.

    U Velikoj Britaniji francuski distributer struje prodaje električnu energiju državnoj administraciji, a oni je kupuju zato što su im susjedi povoljniji od vlastitih ponuđača. Sanjam dan kada će i u Hrvatskoj konkurencija natjerati javne tvrtke da rade odgovornije, više i bolje.
 
5/3/2011 - Srbija nam duguje pola milijarde eura, a prodaje nam preskupu struju
Izvor - Slobodna dalmacija, 23. ožujka 2011.
 
  • Unatoč tome što Hrvatska svake godine troši golemi novac na uvoz električne energije da bi pokrila svoje energetske potrebe, Hrvatska elektroprivreda sve ove godine nije činila gotovo ništa kako bi od Elektroprivrede Srbije (EPS), tužbom ili nagodbom, naplatila pola milijarde eura duga proizišlog 1970-ih iz gradnje Termoelektrane Obrenovac i rudnika Tamnava, kaže Mirko Cvitan, inženjer elektrotehnike iz Šibenika.

    Podsjetimo, radi se o novcu koji je Elektroprivreda tada Socijalističke Republike Hrvatske potkraj 1970-ih uložila u gradnju Termoelektrane Obrenovac VI i rudnika Tamnava, na koji njezin sljednik, HEP, ima pravo na osnovi kreditnog, a ne vlasničkog odnosa, koji je tada ugovoren. U spomenutu elektranu i rudnik hrvatska strana je uložila oko 120 milijuna eura. Procjenjuje se da je taj iznos, sa zateznim kamatama, “nabubrio“ najmanje na 150 milijuna eura, što znači da EPS danas toliko HEP-u i duguje.

    Međutim, mnogo značajnija stavka tog ugovora za Hrvatsku jest da HEP ima pravo na kupovinu električne energije po povlaštenoj cijeni iz te elektrane. Kako je isporuka obustavljena 1991. godine, HEP, prema ugovoru, ima pravo na još 12 i pol godina isporuke ili na 21,9 TWh (teravata) struje. Da se doista radi o ogromnim količinama energije i novca, dovoljno je reći da godišnja potrošnja struje u Hrvatskoj iznosi oko 18 TWh. S obzirom na to da je HEP uvoznu struju za 2011. kupio za oko 47 eura po MWh (megavatsatu), a ova iz Srbije ne bi iznosila više od 30 eura po MWh, proizlazi da HEP na ovoj razlici u cijeni gubi približno 372 milijuna eura.

    Iako je Mravkova uprava ranije tvrdila da je više puta pokušala riješiti problem sa Srbijom, danas u HEP-u, na naš izravan upit dokle se došlo i što se čini kako bi se riješio ovaj problem, tek šturo ponavljaju javnosti već poznate stvari:

    “HEP je ulagao u izgradnju termoelektrane Obrenovac u Republici Srbiji, i to u formi kreditnih sredstava. Ugovorom o kreditu određeni su uvjeti otplate kredita kao i pravo na isporuku određene količine energije HEP-u uz plaćanje, odnosno otkup. O komercijalnim detaljima ugovora ne možemo govoriti. Otplata kredita nije počela, dio energije je isporučen i od HEP-a plaćen (prema ugovorom definiranim uvjetima), a temeljem ugovora preostalo je još približno 22 TWh”, priopćili su iz HEP-a.

    Što se, pak, tiče srbijanske strane, Milan Budimir, glasnogovornik Petra Škundrića, ministra energetike, za “Slobodnu” prenosi tek otprije poznati njihov stav. - Za nas je to pitanje koje treba rješavati u paketu u okviru ugovora o sukcesiji. Pitate zašto? Točno je da EPS duguje Hrvatskoj, ali i Srbija je ulagala u JANAF, a tu su i neriješena pitanja oko odmarališta na Jadranu - kaže Budimir.

    Tako službeno zbore hrvatska i srpska strana. Međutim, Cvitan nam otkriva javnosti nepoznate detalje koji govore da ovaj tvrdokorni stav srpske strane i nije baš takav. - Unatoč svemu, Srbi bi bili voljni to pitanje izravnim razgovorima riješiti još prije šest godina. Zahvaljujući mojim vezama u Beogradu iz studentskih dana, gdje sam završio elektrotehniku, čelni ljudi Elektroprivrede Srbije ne samo da su bili spremni to pitanje staviti na dnevni red službenog sastanka premijera Sanadera i Koštunice 23. studenog 2005. godine, već su bili voljni i pomoći da započne isporuka struje iz Srbije prema Hrvatskoj.

    Otkazani pregovori
    Ja sam o tome izvijestio čelne ljude HEP-a Ivana Mravka, Ivu Čovića i Antu Despota. Zaključeno je da će gospodin Ivan Mravak o tome izvijestiti premijera Ivu Sanadera. Iz meni nepoznatih razloga, samo dan prije nego što će Koštunica doći u posjet Zagrebu, odlučeno je da se o tome ne informira Sanader, već da ja omogućim pregovore na razini struke. Obavio sam temeljito lobiranje na srpskoj strani i o tome 28. veljače 2006. izvijestio HEP. Nažalost, na tu moju inicijativu u HEP-u su ostali polugluhi. Prvo su od mene tražili da im sa srpskom stranom dogovorim pregovore u Beču (?!), a potom su ih potpuno, bez obrazloženja, otkazali - kaže Cvitan.

    Informirao sve
    - Kao građanin Hrvatske koji je, stjecajem okolnosti, mogao pomoći domovini jer kao poduzetnik znam u kakvim se energetskim problemima nalazimo, nisam se mirio s ponašanjem čelnih ljudi u HEP-u. O svemu sam izvijestio i potpredsjednika Vlade Damira Polančeca koji je 30. ožujka moju inicijativu i spremnost da pomognem proslijedio ministru Branku Vukeliću i Ivanu Mravku.

    Pomoćnik ministra Željko Tomšić, koji je kasnije završio u HEP-u, izvijestio me je da se razgovori nastavljaju na razini ministarstava. Danas, šest godina kasnije, posve je jasno da je hrvatska strana učinila malo, da ne kažem ništa - kaže Cvitan koji nam o svemu što govori predočava i urednu dokumentaciju. Upravo se u transakcijama s Elektroprivredom Srbije i spominje astronomska cijena od 84 eura po megavatu, koju je hrvatska strana plaćala da bi zatvorila svoje energetske bilance.

    Nitko se ne bavi sukcesijom
    Ako srpska strana ustraje da se svi problemi “ostavinske rasprave” nakon propasti Jugoslavije riješe ugovorom o sukcesiji, kako sada stvari stoje, stvarno ćemo se načekati. Poslije smrti Bože Marendića, vrhunskoga hrvatskog stručnjaka koji je vodio poslove oko sukcesije, Vlada RH do danas nije pronašla niti imenovala dostojnu zamjenu. Preciznije, ovim se problemima više nitko ozbiljno ne bavi. Svi naši službeni pokušaji da dođemo do osobe koja je s hrvatske strane zadužena za ta pitanja doživjeli su neuspjeh. Neslužbeno nam je potvrđeno da Marendić nije dobio nasljednika.

    Je li Hrvatska izgubila 200 milijuna eura u Gackom?
    HEP još uvijek nije riješio problem, odnosno potraživanja za vlasnički udjel, u TE Gacko u Republici Srpskoj, u koju je, prema kalkulacijama, uložio oko 200 milijuna eura. “Neriješena pitanja nisu sadržana u ugovoru o sukcesiji, nego je to pitanje odnosa poslovnih subjekata. Bilo je pokušaja da se problemi rješavaju, ali dogovor još nije postignut. HEP je u zadnje dvije godine više puta ERS-u ponudio dogovor, no nije bilo odziva”, kaže Mirela Klanac, glasnogovornica HEP-a.
 
5/3/2011 - U samo dva tjedna megavat u Europi poskupio 98 kuna
Izvor - Jutarnji list, 18. ožujak 2011.
 
  • Japanska nuklearna katastrofa i odluka Njemačke da privremeno zaustavi sedam nuklearnih reaktora, ukupne snage 7000 megavata, zbog provjere sigurnosti tih postrojenja, u samo nekoliko dana drastično su povisili cijenu električne energije na glavnoj europskoj burzi EEX.

    Cijena megavata skočila je sa 49,30 eura (koliko je bila 1. ožujka) na 62 eura u srijedu, a stručnjaci procjenjuju da bi taj rast ipak mogao biti kratkotrajan.

    Istek moratorija
    Hrvatska elektroprivreda aktivno prati kretanje na EEX-u jer su cijene u hrvatskom okruženju za spot trgovanje i terminske ugovore u izravnoj korelaciji s onima u Njemačkoj.

    Cijene su na burzi na kratkoročnoj razini porasle oko 20 posto do kraja ove godine. Situacija će umnogome ovisiti o odluci nakon isteka moratorija na rad sedam nuklearnih elektrana u Njemačkoj koji istječe 15. lipnja, objasnili su nam jučer u HEP-u.

    Dodali su da je HEP do sada ugovorio kupnju 70 posto potrebnih količina struje iz uvoza za 2011. godinu, dok se ostale potrebe namiruju mjesečnom, tjednom i dnevnom kupnjom s ciljem optimiziranja troškova vlastite proizvodnje i uvoza.

    Gledajući dugoročno, Hrvatska je uvoznik i električne energije i energenata i cijene struje će slijediti stanje u svijetu. Isključenjem iz pogona nuklearnih elektrana povećat će se udio skupljih elektrana na tržištu (termoelektrana na ugljen, plin i mazut), što znači i veće cijene struje na inozemnom tržištu.

    - Međutim, za sada nemamo namjeru zatražiti korekciju cijena električne energije - tvrde u HEP-u.

    Hrvatska godišnje uvozi oko 22 posto ukupnih potreba struje i izrazito ovisi o ostvarenoj godišnjoj proizvodnji u HEP-ovim hidroelektranama, a na uvoz utječu i proizvodni troškovi u HEP-ovim termoelektranama na lož-ulje i plin.

    Kupnja iz uvoza

    Struja se iz uvoza kupuje na godišnjoj, kvartalnoj, mjesečnoj bazi i kratkoročno - tjedno i dnevno, na svim hrvatskim granicama s interkonektivnim vodovima (Slovenija, Mađarska, Srbija i Bosna i Hercegovina).

    Ugovorom prije poskupljenja HEP uštedio 18 milijuna eura
    Trenutna tržišna cijena struje na burzi je 60,2 eura za MWh, a taj skok u cijeni neće imati veći efekt na HEP u 2011., potvrdili su jučer iz EFT kompanije srbijanskog biznismena Vuka Hamovića od kojega Hrvatska kupuje velike količine struje.

    HEP je još u svibnju 2010. ugovorio nabavu 275 MW energije tijekom 2011., a po tom će ugovoru EFT tijekom 2011. isporučiti HEP-u 200 MW (1,75 milijuna MWh) za 46,95 eura za MWh.

    - Tržišna kretanja su, dakle, u ovom slučaju išla na ruku HEP-u, a Hrvatska je kupnjom energije od EFT-a uštedjela 18 milijuna eura - kaže Nenad Savić iz te kompanije.
 
5/3/2011 - Hoće li država za male novce rasprodati HEP?
Izvor - H-ALTERA, 18. ožujka 2011., Autor: Matko Utrobičić, dipl.ing.el., dopredsjednik sindikata TEHNOS u HEP-u. U periodu 2006. -2009. bio je predsjednik toga sindikata.
 
  • Zbog dugogodišnjeg lošeg vođenja, zloupotreba i služenja državi kao financijska samoposluga, HEP je doveden u stanje potpune investicijske impotentnosti. Kako bismo do 2020. god. trebali izgraditi 4000 MW novih izvora, privatizacija će nam se dogoditi posrednim putem. Udio stranog kapitala bit će veći, jer mi novaca nemamo.

    U Hrvatskoj smo pri kraju pripremnog procesa za početak restrukturiranja energetskog sektora. Krajnji rok za dovršetak reorganizacije koja će započeti uskoro je ožujak 2013. godine. Važno je naglasiti da se sve prilagođava i odvija u skladu s zakonodavnim paketom energetskih propisa EU, na čiju je primjenu i implementaciju u zadanom roku Hrvatska pristala u tijeku predpristupnih pregovora s EU u okviru pregovaračkog poglavlja 15 - energetika.

    Zbog informiranosti, treba naglasiti da je prvi značajniji paket europskih energetskih propisa donesen 1996. godine i da je poslije doživio još dvije promjene: 2004. godine i posljednji put 2009. godine. Cilj donošenja propisa iz područja energetike je potpuno otvaranje i liberalizacija tržišta električne energije i plina na prostoru kojeg čine zemlje-članice EU.

    Hrvatska je u predpristupnim pregovorima privremeno zatvorila poglavlje 15 - energetika, između ostalog, prihvaćanjem jasnog roka za početak i dovršetak reforme energetskog sektora i potpune uspostave otvorenog tržišta električne energije i plina. U skladu s tom obvezom trebalo je najprije prilagoditi zakonsku regulativu koja je na snazi u RH, a koja je do sada bila u dobroj mjeri usklađena s I odnosno II paketom energetskih propisa EU. Ovo što sada predstoji je usklađenje s zakonodavstvom i implementacija u praksi odredbi iz III paketa energetskih propisa EU koji su u usvojeni u Europskom parlamentu u srpnju 2009.godine.

    U tu svrhu Vlada RH je preko Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva (MINGORP) naručila studiju usklađivanja hrvatskog energetskog sektora i energetskog zakonodavstva s energetskim propisima EU, koju je napravio Institut EKONERG krajem listopada 2010. godine. Po završetku studije MINGORP je naručio i njenu recenziju od strane Instituta Hrvoje Požar, koja je obznanjena u studenom 2010. godine. Pored toga, tijekom prosinca 2010. god. i siječnja 2011. u suradnji s hrvatskim odborom Međunarodnog vijeća za velike električne sustave (HRO CIGRE), organizirane su tri javne rasprave pod nazivom: 'Treći energetski paket - što je javni interes republike Hrvatske?'

    Poslije provedene rasprave u kojoj je udio uzeo veći broj sudionika, a aktivni su bili i ljudi iz HEP-a, po načelu prevladavajućeg mišljenja došlo se do zaključka da se od ponuđena tri modela odabere organizacijski ustroj operatora prijenosa po ITO modelu (tako je organiziran francuski EDF).

    Vezano uz to, MINGORP je od konzorcija Institut EKONERG, Institut Hrvoje Požar i odvjetničkog ureda Tilošanec naručio izradu prijedloga prilagođenja hrvatskih energetskih zakona III paketu EU prema modelu ITO. Taj uradak predstavljat će bazu na kojoj će nastati konačan prijedlog zakona kojeg će Vlada RH uputiti u Sabor ovih dana.

    Bit ITO modela sastoji se u tome da ne dolazi do vlasničkog izdvajanja operatora prijenosa iz HEP grupacije, nego imovina ostaje u HEP-ovom vlasništvu ali operator sustava u svom djelovanju mora biti potpuno neovisan u svim poslovnim odlukama. Međutim, takav model u provedbi zahtijeva izuzetne kontrolne mehanizme i monitoring izvana u cilju sprječavanja neprirodnog poslovnog odnosa s ostalim društvima HEP grupe kako bi se potpuno onemogućilo bilo kakvo pogodovanje.

    Uloga nadzora prvenstveno je namijenjena Regulatornoj agenciji (HERA) pa u tom smislu mora biti podešeno i zakonodavstvo. U slučaju da se nakon perioda od jedne godine uvidi da model ITO nije u potpunosti saživio, Europska energetska agencija neće izdati potrebnu licencu i može narediti prelazak na organizaciju po modelu TSO, što znači vlasničko izdvajanje operatora prijenosa iz HEP grupe.

    U slučaju ove varijante, svi protivnici privatizacije HEP-a vidjeli su lakši način da se ona i dogodi, pa su između TSO i ITO modela radije birali ITO misleći da je privatizaciju teže provesti ako cijela imovina ostane na okupu.

    Međutim, nikakav model organizacije operatora prijenosa ne može spriječiti privatizaciju dijelova HEP-a ili čak i samog operatora, ako se ne donese strateško opredjeljenje na političkoj razini da se to ne smije napraviti.

    Kada spominjemo privatizaciju HEP-a, u svakom slučaju moramo spomenuti nekoliko hipoteka koje mogu biti zapreka istinskom opredjeljenju da se ona i ne dogodi. HEP će vrlo teško, zbog svoje loše organiziranosti, kadrovske devastiranosti uzrokovane političkim upletanjem, tereta afera u zadnje vrijeme i slično, uspjeti provesti uspješnu organizaciju po ITO modelu.

    Organizacija operatora prijenosa po TSO modelu, što znači vlasničko izdvajanje, a da se prethodno ne donese zakonska zabrana prodaje ostalih dijelova HEP-a (prvenstveno Proizvodnje i Opskrbe), širom otvara vrata privatizaciji HEP-a. HEP je zbog dugogodišnjeg lošeg vođenja, zloupotreba i služenja državi kao financijska samoposluga doveden u stanje potpune investicijske impotentnosti. Zbog nužnosti investiranja u nove proizvodne jedinice (u protivnom ćemo biti potpuno ovisni o uvozu električne energije) i investicijske nesposobnosti bit ćemo prisiljeni ulaziti u aranžmane s bankama ili stranim partnerima po sistemu joint venture (kao Plomin II s njemačkim RWE-om). Na taj način stranci će nam ulaziti u vlasničku strukturu, a kako bismo po Strategiji energetskog razvoja do 2020. god. trebali izgraditi 4000 MW novih izvora, privatizacija će nam se dogoditi posrednim putem, zato što je teško vjerovati da ćemo mi u investicijama biti partner u omjeru 50/50. Udio stranog kapitala će biti veći jer mi novaca nemamo.

    Treće, Hrvatska je kao država u ogromnim financijskim problemima i može se dogoditi da zbog elementarnog funkcioniranja i preživljavanja odluči prodati HEP i ostalo vrijedno iz državnog portfelja. Tim činom mi bismo izgubili i posljednju polugu koja jednu državu čini suverenom zato što bismo energetiku prepustili u ruke stranaca, a ranije smo to napravili s monetarnim institucijama i drugim važnim resursima koji su spadali u nacionalni ponos (INA, Pliva).

    Ono što je sigurno je činjenica da u našem okruženju postoje jako zainteresirani igrači, kojima novac nije upitan, za kupnju naših hidroelektrana i koncesija HEP-Opskrbe. U tom smislu, ova i sve buduće vlasti trebale bi biti svjesne pogubnosti, po nacionalne interese, realizacije tih namjera. Ako netko traži argumente za ovakve tvrdnje i kvalifikacije, ima ih pregršt. Navedimo samo jednu činjenicu: hidroelektrana Zakučac na rijeci Cetini kod Omiša proizvela je u 2010. godini 2,43 TWh (terawatsata) električne energije ili u novcima 1,5 milijardi kuna. Godina je hidrološki bila izuzetno izdašna, ali ta hidroelektrana u prosječnoj hidrološkoj godini proizvede 1,5 TWh ili nešto više od 1 milijarde kuna vrijedne električne energije.

    Kako neke 'neovisne' procjene kažu da cjelokupna imovina HEP-a vrijedi 30 milijardi kuna i da od toga jedna trećina otpada na HEP-Proizvodnju postavlja se retoričko pitanje bi li to možda netko 'mudar' prodao HE Zakučac za iznos kojeg ona ostvari svojom proizvodnjom u jednoj godini.

    Stoga je nužno, na razini strateškog opredjeljenja, donijeti odluku o čvrstom zadržavanju na okupu unutar HEP grupacije, u nacionalnom vlasništvu, Proizvodnje, Opskrbe i dakako Distribucije. Takva grupacija, dobro kadrovski i stručno posložena, s uvođenjem reda u poslovanje i bez aspiracija države da prisvaja dio stvorene akumulaciju kapitala i težnji da cijenu električne energije drži pod embargom zbog socijalnih razloga, može u dogledno vrijeme postati potpuno konsolidirana i spremna ravnopravno s velikim energetskim kompanijama partnerski ulaziti u investicijske projekte. Time će doći u poziciju stvaranja nove vrijednosti, stalnog rasta vrijednosti temeljnog kapitala i doprinosa državnom proračunu. To je ujedno i jedina garancija razvoja i prosperiteta domaće elektroindustrije i ostalih pratećih sektora koje razvija konjunktura rasta nacionalne elektroprivrede.

    U protivnom, treba se upitati tko je to toliko bahat i bezobziran prema dobru svog naroda kada mu takve misli o rasprodaji nacionalnog blaga uopće padaju na pamet. Zato pod svaku cijenu, bilo zakonski bilo sindikalnim radikalnim akcijama treba spriječiti sve moguće inicijative u tom smislu, jer je više nego sigurno da poslije tragične prodaje H-telekoma, INE, Plive i dr. ovome narodu nisu potrebna nova osvjedočenja kako bi zaključio da političke garniture na vlasti svo ovo vrijeme nisu radile u njegovom interesu.
 
5/3/2011 - Premijerka Kosor predstavila investicijske projekte vrijedne 13 milijardi kuna
Izvor - Poslovni dnevnik, 17. ožujka 2011.
 
  • Predsjednica hrvatske Vlade Jadranka Kosor predstavila je danas desetak investicijskih projekta, vrijednih gotovo 13 milijardi kuna, a koji će u nekoj od faza realizacije biti u drugom tromjesečju ove godine.

    Najvrjedniji su projekti Hrvatske elektroprivrede (HEP) u novi blok Termoelektrane Plomin, što je investicija od oko 5,5 milijardi kuna, potom Janafov projekt Jugoistočnog europskog produktovoda, vrijedan ukupno oko 3,2 milijarde kuna, te turistički projekt Brijuni Rivijera čija se vrijednost procjenjuje na 2 do 2,5 milijardi kuna. Za novi blok TE Plomin, instalirane snage 500 megavata (MW), u drugom se tromjesečju očekuje odabir strateškog partnera, kod Janafovog projekta očekuje s osnivanje tvrtke kćeri kao nositelja projekta.

    Projekt Brijuni Rivijera predviđa hotelski i apartmanski smještaj u kategoriji 4 do 5 zvjezdica, dvije luke nautičkog turizma i sportsko-rekreacijskih sadržaji, a riječ je o tri projekta - Pineta, Hidrobaza, Sveta Katarina i Monumenti. Za svaki od ta tri projekta raspisat će se zaseban međunarodni natječaj u drugom tromjesečju ove godine, a ići će se na koncesiju.

    Premijerka je predstavila i projekte Hrvatskih željeznica ukupno vrijedne 700 milijuna kuna, dva projekta Hrvatskih voda - obrambeni nasip na Neretvi i projekt Slavonski Brod, ukupne vrijednosti 310 milijuna kuna, te 687 milijuna kuna vrijedne projekte Plinacroa na izgradnji plinovoda u Dalmaciji. Kosor je istaknula i kako realizacija desetak projekata predstavljenih za prvo tromjesečje ove godine ide prema planu i u predviđenim rokovima.

    Vlada će učiniti sve za dodatno uklanjanje prepreka investicijama, kazala je premijerka Kosor i najavila primjerice izmjene zakona o šumama, o građenju, o poticanju investicija.
 
5/3/2011 - DM pobijedio HT i Agrokor kao najbolji poslodavac
Izvor - Business.hr, 16. ožujak 2011.
 
  • DM-drogerie markt na prvom je mjestu s čak 12,5 posto glasova, dok je prošle godine imao 7,6 posto glasova.

    Kao i prošle godine, na drugom mjestu je HT sa 6,2 posto glasova, zatim na trećem Agrokor sa 3,5 posto glasova, koliko je imao i četvrtoplasirani Vipnet.

    Među prvih 50 poslodavaca prvog izbora nalaze se i (abecednim redom): B.net, Combis, Croatia osiguranje, Dalekovod, Hrvatske autoceste, Hrvatska narodna banka, Hrvatska radiotelevizija, Hrvatske vode, Hrvatske željeznice, IBM, IGH, IN2, Institut "Ruđer Bošković", Kraš, Lidl, Müller, Nestle, Oracle, Philip Morris, Raiffeisen Bank, Recro, SAP, Strabag, Tele 2, UNICEF, Valamar, Vindija, Zagrebačka pivovara, Zagrebački holding, Zračna Luka Zagreb.

    Od početka provođenja tog istraživanja prvo mjesto je pet godina zaredom osvajao HT, a redoslijed sljedeće tri tvrtke u odnosu na prošlu godinu ostao je nepromijenjen. U odnosu na 2010. INA i HEP su napredovali za jedno mjesto i ove se godine INA nalazi na 5., a HEP na 7. mjestu. Između njih nalazi se Google koji je ove godine prvi put u top 10 poslodavaca prvog izbora.

    Banke su ove godine izgubile na popularnosti, pa se u top 10 nalazi jedino Zagrebačka banka koja je pala za tri mjesta i ove se godine nalazi na 8. mjestu, a Privredna banka Zagreb zbog pada od četiri mjesta ispala je s liste 10 najpoželjnijih i nalazi se na 11. mjestu. U prvih deset tvrtki ponovno je ušao Microsoft koji je posljednji put među deset najpoželjnijih bio 2007. godine.

    Tvrtke koje su najviše porasle u očima ispitanika su Google koji se ove godine pojavio na 6. mjestu te Hrvatska pošta koja se pojavila na 17. mjestu. U top 20 tvrtki prvi je put ušla i Podravka (koja uključuje i Belupo), i to na 16. mjesto. Nakon što se lani nije našla u top 20, Adris grupa je ove godine napredovala i smjestila se upravo na 20. mjesto.

    Presudni razlozi atraktivnosti poslodavaca prvog izbora su: sigurnost radnog mjesta i vodstvo u sektoru, koji su najvažniji za po 44 posto odgovora ispitanika. Sigurnost radnog mjesta ove se godine, očito zbog krize, probila na prvo mjesto, za razliku od prošle kada je bila na trećem mjestu, iza vodstva u sektoru i prilike za napretkom u struci. Na trećem je mjestu ove godine socijalna odgovornost poslodavca sa 42 posto te harmonični odnosi na radnom mjestu sa 41 posto odgovora ispitanika.

    Unatoč uvriježenom mišljenju da je visina plaća glavni razlog atraktivnosti nekog poslodavca, s poslodavcima prvog izbora to nije slučaj. Naime, "visina plaća i ostale materijalne beneficije" presudan su faktor atraktivnosti za 39 posto ispitanika, čime je taj razlog tek na 5. mjestu, kao i prilika za napredovanje u struci i ukupan imidž u poslovnom svijetu.

    Muškarcima su najatraktivniji HT, zatim DM-drogerie markt i Vipnet, dok je za žene najatraktivniji poslodavac DM-drogerie markt, koji slijede HT i Agrokor. Kao presudan razlog atraktivnosti muškarcima je na prvom mjestu vodstvo u sektoru, zatim prilika za napredak u struci i sigurnost radnog mjesta. Ženama je pak upravo sigurnost radnog mjesta na prvom mjestu, a slijede socijalna odgovornost poslodavca te harmonični odnosi na radnom mjestu i vodstvo u sektoru.

    Najpoželjniji poslodavac za ispitanike sa srednjom stručnom spremom je DM-drogerie markt, dok je na drugom mjestu HT, a na trećem INA. Za ispitanike s višom i visokom stručnom spremom najpoželjniji poslodavci su također DM-drogerie markt i HT, a na trećem mjestu je Vipnet.

    U odnosu na rad kod svog poslodavca prvog izbora, ispitanici bi pristali raditi isti posao i u prosječno atraktivnoj tvrtki, ali za 39 posto veću plaću. Obrnuto gledano, ispitanici bi pristali raditi za prosječno 28 posto nižu plaću kod svog poslodavca prvog izbora u odnosu na plaću koju primaju kod sadašnjeg poslodavca.

    Čak i u ovo doba gospodarske krize ipak 47 posto ispitanika često razmišlja o promjeni poslodavca, 37 posto ispitanika ponekad razmišlja, a svega 15 posto uopće ne razmišlja o promjeni poslodavca. Prošle godine o promjeni poslodavca nije razmišljalo 22 posto ispitanika.
 
Stranica: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32
 
 
  Sva prava pridrana A design