Pravično bi bilo da je plaća u HEP-u od 1.1.2024. veća:
0%
15%
30%
45%
60%
Rezultati | Arhiva

 
Hot
 
 
 
12/20/2010 - Kosor u Dubrovniku: HEP je sada primjer kako treba poslovati
Izvor - Slobodna dalmacija, 20. prosinac 2010.
 
  • Predsjednica Vlade RH Jadranka Kosor u ponedjeljak je u Platu kod Dubrovnika otvorila 345,5 milijuna kuna vrijedne radove na izgradnji trafostanice Plat, koja će s novom TS na Srđu i Hidroelektranom na Ombli širem dubrovačkom području osigurati kvalitetnu opskrbu električnom energijom.

    Buduća trafostanice Plat proradit će 2013. kao dio strateškog projekta Hrvatske elektroprivrede za osiguravaje napajanja dubrovačkog područja koje više ne bi ovisilo samo o trafostanici Komolac kao jedinoj točki napajanja.

    - Početak izgradnje trafostanice Plat iznimno je važan za gospodarstvo ovog kraja okrenutog turizmu, gdje nestanci struje izazivaju poteškoće koje se teško mogu nadoknaditi. Zato nitko ne želi da se one više ponavljaju - kazala je premijerka Kosor i najavila kako će svi poslovi oko natječaja za izgradnju Hidroelektrane Ombla biti završeni početkom sljedeće godine, što je ujedno i termin početka radova na prvoj podzemnoj HE u Hrvatskoj, čija je vrijednost procijenjena između 130 i 150 milijuna eura.

    Boravak u Dubrovačko-neretvanskoj županiji Jadranka Kosor iskoristila je kako bi ukazala na sređivanje stanja u hrvatskim javnim poduzećima:

    - Hrvatska elektroprivreda postala je primjer uređenog JP s investicijskim potencijalom. Poslovnu godinu 2010. HEP završava s 1,5 milijardi kuna dobiti, što je ogroman napredak u odnosu na 2009. kad je dobit iznosila tek stotinjak kuna. Lani u ovo vrijeme HEP je imao 1,6 milijardi kuna dugovanja, a danas ne duguje ništa - rekla je premijerka Kosor i s predsjednikom HEP-ove uprave Leom Begovićem razmijenila povelju o postavljanju temeljnog kamena trafostanice Plat koja će zajedno s TS Srđ stajati 500 milijuna kuna.
 
12/20/2010 - Europske cijene plina i struje, a plaće hrvatske
Izvor - Novi list, 20. prosinac 2010.
 
  • »Zašto bismo imali tržišne, europske cijene energenata, ako nemamo i europske plaće?«, najčešće odgovaraju hrvatski građani nakon što im se, već godinama, »servira« objašnjenje kako energenti, prvenstveno plin i struja, moraju poskupjeti jer su 30, do 40 posto jeftiniji od europskih.

    Činjenica jest da imamo jeftiniju struju i plin od europskih, pa nam je tako prirodni plin, kažu podaci Europskog ureda za statistiku (Eurostat) za čak 36 posto jeftiniji od plina na razini 27 promatranih zemalja EU-a, no kad se cijene istog tog plina usporede s kupovnom moći stanovnika svake od zemalja, mi plaćamo itekako europsku cijenu plina, za sedam posto veću od cijene 27 EU zemalja!

    Astronomsko poskupljenje
    U Hrvatskoj, kažu Eurostatovi podaci, jedan gigadžul (GJ) plina košta 10,63 eura, dok ta cijena na razini mjerenih 27 zemalja EU iznosi 14,54 eura. Jeftiniji plin od nas plaćaju Rumunjska, Latvija, Estonija, Bugarska ili, primjerice, Litva, no zato, kad se u računicu »ubaci« kupovna moć, odjednom postaje jasno da hrvatski građani plin plaćaju skuplje i od Austrijanaca, Nijemaca, Belgijanaca, Francuza, Iraca, ili primjerice Luksemburžana!

    Zahvaljujući visokoj kupovnoj moći, luksemburški plin postaje jeftiniji od hrvatskog za čak 5,59 eura po GJ. Drugim riječima, Europljani uistinu plaćaju više cijene plina i struje, ali ih mogu i platiti! Razlika će među nama biti i veća nakon što plin u Hrvatskoj poskupi, najvjerojatnije nakon Nove godine, za desetak, do 13 posto, a izjednači li se cijena hrvatskog plina s europskima u potpunosti, odnosno poraste li za gotovo 40 posto, naš će plin, gledano kroz kupovnu moć kućanstva, biti astronomski preskup.

    Upravo se to događa u EU zemljama poput Češke, Slovačke, Slovenije ili Slovačke, u kojima je, u usporedbi s kupovnom moći, plin i skuplji negoli u Hrvatskoj, dok u razvijenijim zemljama, nakon što se usporedi s kupovnom moći, cijena plina pada u odnosu na cijenu koju građani plaćaju.
    Primjerice, u Luksemburgu GJ plina stoji 12 eura, no izraženo kroz kupovnu moć, pada na 9,99 eura, u Francuskoj pada s 14,46 na 12,57 eura, a u Austriji, na primjer, s 17,29 na 15,46 eura, dok GJ u Hrvatskoj, izražen kroz kupovnu moć, stoji 15,58 eura.

    Kad su cijene električne energije u pitanju, u usporedbi s kupovnom moći mi, opet, plaćamo nešto skuplju struju negoli 27 mjerenih EU zemalja. Kod nas će kućanstvo za stotinu potrošenih kilovatsati platiti 16,86 eura, a u 27 EU zemalja deset eurocenti manje. Sličnu cijenu nama, izraženu kroz kupovnu moć, imaju Irska, Nizozemska ili Švedska, dok luksemburško kućanstvo plaća 2,57 eura manje od nas za sto kWh. Francusko će kućanstvo istu količinu struje, zahvaljujući boljem standardu, platiti gotovo šest eura manje nego naše.

    Tržišna cijena goriva
    Kad je u pitanju cijena »luksuznog« goriva, benzina, kojeg plaćamo po tržišnim cijenama kakve nam se spremaju i za struju i plin, stvar je i daleko lošija. S onim s čim prosječno hrvatsku kućanstvo raspolaže, kupiti možemo četiri puta manje bezolovnog eurosupera 95 negoli, primjerice, austrijsko kućanstvo, ili dvaput manje od slovenskog, dok više od nas kupiti mogu i mađarsko, češko, slovačko, estonsko i mnoga druga kućanstva.

    Godišnje netto primanje kućanstva 2010. (eura)
    Austrija 19.664
    Francuska 18.943
    Njemačka 18.904
    Italija 16.333
    EU 27 14.202
    Slovenija 10.045
    Češka 6.893
    Poljska 5.377
    Mađarska 5.048
    HRVATSKA 4.808
    Rumunjska 3.070
    Bugarska 2.618

    (izvor GfK)

    Cijene plina i struje izražene kroz kupovnu moć kućanstava
    država cijena plina (€/GJ) cijena struje (€/100 kWh)
    Rumunjska 14,47 19,53
    Latvija 13,30 16,00
    Estonija 16,80 14,31
    HRVATSKA 15,58 16,86
    Luksemburg 9,99 14,29
    Češka 18,80 19,39
    Irska 12,11 15,84
    Francuska 12,57 10,92
    EU 27 14,54 16,76
    Belgija 12,82 17,73
    Njemačka 14,92 22,57
    Slovenija 19,44 17,02
    Austrija 15,46 17,49
    Danska 20,59 18,51

    izvor Eurostat
 
12/20/2010 - NAJPROFITABILNIJE TVRTKE U 2009.
Zadnji HR-aduti: Adris, Konzum, HEP i Končar
Izvor - Glas Istre, 20. prosinac 2010.
 
  • Tko je što u prezaduženom, rasprodanom i depresijskom gospodarstvu u Hrvatskoj i o čijim proizvodima i izvozu presudno ovise i državne financije, i hrvatski put u EU, i aktualni Vladini napori "na putu traženja puta za izlazak iz krize"? Na to se najslojevitiji odgovori mogu naći u najnovijem, posebnom izdanju zagrebačkog Privrednog vjesnika, čiji je analitički tim rangirao 400 najvećih ovdašnjih kompanija prema ukupnom prihodu, dobiti, broju zaposlenih, prihodu od izvoza, imovini i kapitalu, te uz nacionalnu rang-ljestvicu posložio i istovrsne top-liste po županijama.

    Krunski, ali neveseli zaključak koji se može izvući iz te gomile analitičkog štiva i brojki glasi: zadnji, preostali hrvatski aduti su Adris grupa, Konzum, Hrvatska elektroprivreda i Končar, kompanije u većinskom hrvatskom, državnom ili privatnom vlasništvu, koje se nalaze među deset najprofitabilnijih, u konkurenciji s telekomunikacijskim i energetskim kompanijama, koje su u pretežnom inozemnom vlasništvu. Jer ovdašnjem gospodarstvu - nakon 20 godina njegove tranzicije iz socijalističkog i državnog u kapitalističko i privatno - danas glavni pečat daju inozemni većinski vlasnici i kreditori, te uvoznici i trgovci, dok se udjeli i konkurencijske prednosti preostalih domaćih proizvođača i izvoznika kobno tope na zubatom depresijskom suncu.

    Gubitaši hoteli i restorani
    Najznačajnije tri gospodarske djelatnosti: trgovina, industrija i građevinarstvo, koje ostvaruju 70 posto ukupnog prihoda (i gubitaka) u Hrvatskoj, i lani i ove godine u teškoj su depresiji, te ostvaruju opadajuće godišnje prihode u rasponu od minus 15 do minus 40 posto prema ostvarenima u 2008. godini. Istodobno su najprofitabilnije djelatnosti telekomunikacije, informatika i bankarstvo (koje su u gotovo potpunom inozemnom vlasništvu ili oslonjene na opremu, tehnologiju i robu, pa i upravljanje iz uvoza). Nasuprot toj dobitonosnoj strani, gubitaški su lideri i dalje hotelijerstvo i restorani unatoč još neuništivoj masovnoj iluziji da je Hrvatskoj spas samo u turizmu.

    Budući da u realnom gospodarskom sektoru - od čijih prihoda i izdvajanja žive i zdravstvo, i mirovinski i obrazovni sustav, i obrana, sigurnosne službe i ostatak korisnika državnog proračuna - radi samo 900.000 osoba, od kojih njih manje od trećine stvaraju neto-dobit, a manje od jedne sedmine i višak izvoza nad uvozom, Hrvatska je osuđena na dugo razdoblje "traženja puta do puta izlaska iz krize", kako je to, naizgled zbrkano, ali krajnje otvoreno i istinito, kazala i premijerka Jadranka Kosor.

    Boreći se unazad desetljeća i pol protiv vlastitih velikih kompanija, prokazavši ih socijalističkim mastodontima, hrvatska je vlast tijekom pretvorbe i privatizacije uspješno razmrvila ovdašnji gospodarski potencijal, te ga izložila rasprodaji strancima ili žestokoj konkurenciji velikih inozemnih kompanija, ne samo na vanjskom, nego i na unutarnjem tržištu. Tako nasuprot enormnom vanjskom dugu, enormnoj unutarnjoj nelikvidnosti i teško objašnjivoj predaji niza najkvalitetnijih kompanija i banaka strancima, Hrvatska danas u otvorenu tržišnu bitku tjera kompanijsku strukturu u kojoj su 99 posto tvrtke iz malog i srednjeg poduzetništva, a samo njih 400 velike (i to u mjerilima malog hrvatskoga tržišta).

    Iz Hrvatske se među 500 najvećih u srednjoj Europi svrstalo samo 16 kompanija (i to uglavnom u većinskom posjedu stranaca). Koliko je hrvatsko gospodarstvo razmrvljeno, najbolje pokazuje podatak, koji ističe dr. Žarko Primorac, da u Hrvatskoj samo 63 poduzeća ostvaruju godišnji prihod veći od jedne milijarde kuna, a samo četiri veći od jedne milijarde eura!

    ...

    Kompanija Dobit u mil. kuna 1. T-mobile Hrvatska 1.163
    2. Hrvatski telekom 896
    3. Vipnet 612
    4. ENI Croatia 587
    5. Adris grupa 506
    6. TDR 472
    7. Konzum 342
    8. HEP 300
    9. ZG-pivovara 196
    10. Končar-Energ. transf. 194

    Izvor: Privredni vjesnik, prosinac 2010.

    Kompanija Izvoz u mil. kuna
    1. Ina 5.832
    2. Uljanik 2.126
    3. Pliva 2.022
    4. ENI Croatia 1.519
    5. Končar-Energ. tr. 1.295
    6. Brodosplit 1.222
    7. Boxmark leather 1.149
    8. Ericsson N. Tesla 918
    9. Petrokemija 872
    10. Tankerska plovidba 841

    Izvor: Privredni vjesnik, prosinac 2010.
 
12/20/2010 - PODZEMNI KABEL OŠTEĆEN U RADOVIMA HRVATSKIH CESTA: Na debelom minusu devet sela Cvelferije bez struje
Izvor - Glas slavonije, 20. prosinac 2010.
 
  • Zbog kvara na 35-kilovoltnom dalekovodu od Županje do Drenovaca, dugom čak 35 kilometara, devet naselja u istočnom dijelu županjske Posavine proteklog je vikenda ostalo odsječeno od ostatka svijeta. Na temperaturama od desetak stupnjeva ispod nule u petak poslijepodne i cijelu noć između petka i subote 15 tisuća ljudi bilo je bez električne energije, grijanja, telefona, ponegdje i vode.

    - Ogorčeni smo jer ovo što nam se dogodilo posljedica je nebrige i neulaganja u ovo rubno područje Hrvatske, koje se sustavno zapostavlja - požalili su nam se Drenovčani.
    Soljanci koji su nam se javili tvrde da problem nije od jučer i kako su već upozoravali nadležne da nakon svake kiše selo ostaje bez struje, a hepovci su tada, tvrde, previše zategnuli žice, koje se sada pri niskim temperaturama smrzavaju i pucaju.
    - Soljani su prošli najgore, bez struje smo ostali već ujutro, a oko 15 sati zamračila se cijela Cvelferija, u svih devet naselja u općinama Vrbanja, Drenovci i Gunja prekinuta je opskrba električnom energijom - kažu naši sugovornici. Podsjećaju da je u noći između petka i subote bilo vrlo hladno, padao je gusti snijeg, a najteže je bilo onima koji se griju na plin i obiteljima s malom djecom jer struja je došla tek ujutro oko 5 - 5,30 sati.
    Direktor Elektre Vinkovci Vladimir Čavlović pojašnjava da su nakon dojave o prekidu opskrbe električnom energijom na istoku županjske Posavine ekipe odmah izišle na teren i ondje ostale cijelu noć, do 5 sati ujutro. Nakon detaljnog pregleda mreže, kvar je utvrđen na podzemnom kabelu u blizini Drenovaca, koji je nov i posljednji na koji se sumnjalo, no očito je oštećen pri izvođenju radova Hrvatskih cesta. U mraku i vrlo teškim uvjetima, po snijegu i ledu, hepovci su morali kopati kako bi došli do njega i osposobili ga jer alternativnog rješenja nema kada je riječ o radijalnom napajanje strujom kakvo ima Cvelferija. Oko ponoći struju je dobila Vrbanja, a ostala sela zasvijetlila su tek u ranim jutarnjim satima. Čavlović kategorički odbacuje optužbe o zanemarivanju toga područja, dodajući da Elektra Vinkovci većinu raspoloživih sredstava sustavno ulaže upravo u županjsku Posavinu.

    Prijetili i vrijeđali hepovce
    Prema informacijama kojima raspolažemo, pojedini mještani bili su toliko revoltirani da su izgubili kontrolu. Nazivali su Elektru, vrijeđali i najozbiljnije prijetili, a neki su išli čak toliko daleko da su dispečeru poručili da im jedna bomba očito nije bila dovoljna i da bi im trebalo baciti još koju, aludirajući na slučaj od prije godinu i pol kada je Županjac, čijoj je majci zbog neplaćanja računa isključena struja, bacio bombu u dvorište županjskog pogona HEP-a i pri tome teško ozlijedio voditelja Tomu Mijatovića.
 
12/20/2010 - Srušili im ulicu i nikome ništa! Konačno optužnica za Kupsku
Izvor - Večernji list, 19. prosinac 2010.
 
  • Mala Kupska ulica izgleda poput stotina ostalih zagrebačkih mjesta. Ne odiše nekim blagostanjem, a stanovnici, kao i svugdje drugdje, imaju neke svoje probleme. Stanovnike Kupske ipak muči mnogo više: zašto im se ulica prije tri godine urušila? I zašto je tako teško u Hrvatskoj doći do pravde i odštete? Ova je priča i danas donekle obavijena velom tajne. U trenutku kad je podignuta optužnica protiv devetero osoba i tri poduzeća, stanovnici Kupske žive u neizvjesnosti, jer sebe zasad ne vide u sretnom epilogu.

    Urušavanje se, po službenoj istrazi, dogodilo zbog pogrešaka u izvođenju radova na proširenju zgrade HEP-a. Kazne su uslijedile vrlo brzo. Tako su glavni izvođač radova, Tehnika, kao i tvrtke Conex i Interkonzalting, morale platiti po stotinu tisuća kuna kazne. No, stanari od tog novca nisu vidjeli ni lipe, niti su im do danas isplaćene ikakve odštete. Da se radi o velikim građevinskim propustima potvrdio nam je i insajder koji želi ostati anoniman.

    – Uštede koje su se pokušale ostvariti dovele su do svega ovoga, tu nema nikakve dvojbe. Izvođači moraju snositi odgovornost za propuste. Konkretno, Kupska je propala jer je napravljena pretanka dijafragma (betonska "zavjesa" koja bi trebala zaustaviti urušavanje tla, op. a.) i prekratka geomehanička sidra – rekla nam je osoba, dobro upoznata s cijelim postupkom gradnje koju je naručio HEP.

    Pohlepa izvođača
    Takozvana zavjesa, odnosno betonska zaštita, po prvobitnom planu nije trebala biti uz samu cestu. No ipak, kako bi se moglo sagraditi nekoliko desetaka parkirališnih mjesta više, ona je bila naslonjena na sam rub Kupske ulice. Cesta se u konačnici urušila zbog, kako tvrdi naš sugovornik, pohlepe izvođača, koji su postavili prekratka sidra da bi uštedjeli novac. Geomehanička sidra funkcioniraju na principu vijka. Budući da su bila prekratka nisu uspjela održati zid u ravnoteži, zbog čega se urušila betonska zavjesa i za sobom povukla dio Kupske ulice.

    Glavni izvođač radova, Tehnika d.d., i dalje niječe bilo kakvu odgovornost za bilo kakve pogreške. Očitovala se tek u kratkom priopćenju. "Tehnika d.d. smatra da nije kriva za događaj, ne smatra se ni krivom ni odgovornom za nastalu štetu, te očekuje da će se to uvrditi sudskim odlukama u povodu postupaka koji se vode", stoji u priopćenju.

    Bez odgovora na postavljena pitanja ostali smo i kod Conexa i Interkonzultinga, preostale dvije tvrtke obuhvaćene optužnicom. Na razgovor je spreman bio ipak Leo Begović, predsjednik uprave HEP-a.

    – Ne možemo se praviti kao da nas nema. Meni je bilo važno da se odmah nešto učini. Dvije godine se čekalo, no stanarima se moglo pomoći puno prije – kazao je Begović, koji je na čelo HEP-a došao 25. rujna 2009., samo tri dana nakon druge obljetnice urušavanja Kupske.

    – Kad sam postao predsjednik uprave, odmah je formiran stručni tim koji nas je upozorio što se može dogoditi ako se ne zaštite stanari. Moramo se ponašati društveno odgovorno, pa sam stanarima obećao da nakon sanacije gradilišta ništa neću napraviti a da njih o tome ne obavijestim, a pomogao sam i u uspostavljanju kontakta s Tehnikom, koja s njima do tada nije htjela razgovarati – dodao je prvi čovjek Elektroprivrede.

    Begović je čak otišao i korak dalje, te napomenuo da od odgovornosti neće bježati, pa ni od moguće isplate odšteta.

    – HEP nije odgovoran za to gradilište, no ne odbacujemo odgovornost. Mi smo posredno ili neposredno obuhvaćeni u optužnici. Ne možemo se izmaknuti. Ako sud utvrdi da smo krivi za neke propuste, mi ćemo sve učiniti da bismo ljudima pomogli, i naravno da ćemo onda isplatiti i odštete. Mi smo svima rekli da će, bez obzira na to što nas tuže, dobiti sve dokumente koji su im potrebni u postupku, jer ih razumijemo. Ja bih isto učinio kao i oni – poručio je Begović.

    HEP je investirao oko 40 milijuna kuna u gradnju objekta nadomak Kupske. Ako se ispostavi da HEP snosi odgovornost za urušavanje ulice, taj će novac biti izgubljen. No, ako se na sudu dokaže da su izvođači nesavjesno izvodili radove, HEP-ov će gubitak morati nadoknaditi. – HEP ima namjeru graditi tu zgradu, no ako to nije uputno, mi to nećemo učiniti. Tražim da mi netko kaže što je moguće napraviti, a što nije. Za sigurnost svih nas – zaključio je predsjednik HEP-a.

    Među stanarima Kupske i dalje ogorčenje pomiješano s očajem. Kuću Jovana Drezge u toj je katastrofi zemlja doslovce progutala.

    – U noći kada mi je propala kuća spavao sam u svom krevetu. Odjednom se sve počelo urušavati. U kući su mi bili i kći i unuci. Sve je išlo jako brzo, istrčali smo van, ja sam pokušao još neke stvari spasiti, no u 15 minuta cijela je kuća propala – očajan je bio Drezga.

    Jedini stanovnik Kupske koji je doslovce ostao bez svega tvrdi da mu nitko nije pomogao u obnovi kuće i da ju je morao sam graditi. Podigao je kredite kako bi se ponovo vratio na mjesto na kojemu je proveo više od 40 godina. U međuvremenu je teško obolio, zbog stresa i patnji kroz koje je prolazio posljednjih godina. Naime, kuću je obnovio tek u svibnju 2010., dvije i pol godine nakon urušavanja Kupske.

    Urušavanje ulice, osim kuće Jovana Drezge, do temelja je uništila i poslovanje Želimira Žitkovića.

    – Moj je jedini izvor prihoda moja radionica iza kuće, i jasno je da u dva mjeseca ništa nisam mogao zaraditi. Još danas me ljudi pitaju radim li ponovo. To je velika poslovna šteta – rekao je Žitković, inače vlasnik stolarske radionice u Kupskoj.

    Bez zadovoljštine
    – Nitko meni nikada nije ponudio odštetu. Bio sam spreman nagoditi se, no vidio sam da se to neće dogoditi, pa sam i ja podnio tužbu protiv HEP-a. Mislim da zadovoljštine za nas stanare neće biti. HEP je državna firma, a Tehnika više-manje radi za državu – objasnio je Žitković.

    Najave da će se nastaviti gradnja razbjesnile su Željka Jaklovića, kojemu se prije tri godine odronilo pola dvorišta.

    – Dva mjeseca nisam mogao ući u svoju kuću. Sve je propalo, zidovi, krov... Čak mi je i automobil oštećen, jer je dijelom propao u zemlju. Neću dopustiti da se nastavi gradnja. Ako treba, ići ću i u zatvor. Ovo se više neće ponoviti – ljutit je bio Jaklović, koji je, po vlastitom svjedočanstvu, jedva izvukao "živu glavu". On prvi, ali ni ostali stanari, ne vjeruju da će išta dobiti. Ali ipak - ne odustaju.

    U priopćenju koje potpisuje Filip Filipec, direktor Tehnike, tvrtka negira bilo kakvu odgovornost za urušavanje Kupske. "Nesretni je to događaj do kojeg je došlo zbog više uzroka za koje nije uobičajeno da se pojave u istom trenutku, a nije ih se moglo predvidjeti, izbjeći i/ili otkloniti", stoji u priopćenju. Na pitanje koje posljedice tvrtka snosi zbog urušavanja ulice odgovorili su nam: "Vodi se kazneni postupak u povodu optužnice protiv TEHNIKE d.d. Istodobno se vodi i više parničnih postupaka za naknadu štete u povodu tužbi stanara protiv HEP-a d.d., TEHNIKE d.d i CONEXA d.d.". Iz tvrtke napominju da su im zbog neistinitog i zlonamjernog prikazivanja samog događaja naneseni velika šteta i povrijeđen ugled.
 
12/20/2010 - IGH se sprema ulagati u TE
Izvor - Vjesnik, 17. prosinac 2010.
 
  • Hrvatska nema budućnosti ako ne počne graditi energetski sustav, stoga se Institut IGH sprema za investiciju u jednu termoelektranu, sam ili s partnerima, najavio je u petak na godišnjem okupljanju u tom Institutu njegov direktor Jure Radić.

    U vezi s tom najavom u razgovoru s novinarima Radić je precizirao da je IGH suvlasnik projekta TE Obrovac, koji postoji u energetskom i urbanističkom planu Hrvatske, te da trenutačno s jednom velikom austrijskom tvrtkom dovršavaju investicijsku studiju. Za vrijednost te investicije Radić je kazao da se za sada procjenjuje na oko 300 milijuna eura. O detaljima suvlasništva nad tim projektom, eventualnim partnerima i početku investicije Radić nije govorio.
    Uz to je pred brojnim okupljenim naglasio da je 2010. bila najteža godina koju struka pamti, jer je kriza imala i još ima veliki negativni utjecaj na građevinare, dok za 2011. misli da će biti još i teža.
 
12/19/2010 - Hrvati jučer potrošili najviše struje u povijesti
Izvor - Business.hr, 17. prosinac 2010.
 
  • Ukupna dnevna potrošnja iznosila je 63.400 megavatsati (MWh), dok je dosadašnji rekord, zabilježen 21. prosinca 2009. godine, iznosio 62.838 MWh, izvijestili su iz Hrvatske elektroprivrede.

    Uz najveću dnevnu potrošnju jučer je ostvareno i dosad najveće vršno opterećenje elektroenergetskog sustava od 3121 megavata (MW) u 18-tom satu. Dosadašnji maksimum od 3120 MW zabilježen je također 21. prosinca prošle godine.

    Iz HEP-a ističu kako je hrvatski elektroenergetski sustav stabilan, a Hrvatska elektroprivreda ima dovoljne količine osnovnih energenata i zadovoljavajuću raspoloživost svojih postrojenja te ne očekuju probleme u opskrbi svojih kupaca.
 
12/19/2010 - INDUSTRIJALCI NE KRIJU NEZADOVOLJSTVO UGOVOROM S TALIJANIMA: Industrija predana na milost Ini i MOL-u
Izvor - Novi list, 18. prosinac 2010.
 
  • U prosjeku 750 milijuna kubika godišnje, koliko će Ina od 2011. do kraja 2013. godine kupovati od talijanskog ENI-a, manje je od uvezenih količina plina prethodnih godina – odgovor je Ine našem listu na upit gdje će nabaviti preostale količine od oko milijardu kubika plina, koliko je uvoza Hrvatskoj prijašnjih godina trebalo. Inin odgovor, međutim, ne poklapa se sa službenim podacima te tvrtke, u kojima stoji kako je tih, prethodnih godina, primjerice 2008., u Hrvatsku uvezeno 1,22 milijarde kubika, a lani pak milijarda, dok je Hrvatska unatrag nekoliko godina kod Rusa lobirala, zbog buduće povećane potrošnje ovog goriva, da se uvoz plina poveća na čak 2,5 milijardi kubika.

    Opravdanja iz Ine
    Novougovoreni, mali uvoz od Talijana, iz Ine pak opravdavaju povećanom domaćom proizvodnjom plina, i smanjenom potrošnjom.

    »Pa potrošnja je smanjena upravo zato što nam je plin unatrag godinu i pol dana poskupio za 120 posto!«, odgovara Ivan Miloloža, predsjednik uprave »Munje« i Vijeća članica Hrvatske udruge poslodavaca.
    Prema njegovim riječima, hrvatska industrija koja koristi plin ne može se više nositi s previsokim cijenama plina, a ulaziti u rat s Inom, kaže Miloloža, »ravno je borbi između miša i slona«. Na upit smatra li da Ina ovom malom ugovorenom količinom plina iz uvoza poručuje hrvatskoj industriji da se okrene drugim dobavljačima, Miloloža odgovara kako pravog tržišta plina i struje u Hrvatskoj nema.

    Sramota za državu
    Baš kao ni u HEP-u, ni u kutinskoj Petrokemiji ne smatraju da će za njih biti premalo plina, odnosno da će biti prisiljeni plin nabavljati negdje drugdje. Petrokemija je, odgovaraju iz tog poduzeća, potpisala ugovor o isporuci plina s Ininom tvrtkom Prirodni plin d.o.o., koji osigurava nastavak proizvodnje mineralnih gnojiva u 2011. godini.

    Kako zaključuje Miloloža, sramotno je to da Hrvatska – koja bi, da nema ugovora o isporuci jadranskog plina Talijanima, mogla i 90 posto svojih potreba zadovoljiti vlastitim plinom – domaćoj industriji tako skupo naplaćuje plin. »Mi ćemo plaćati 'realnu' cijenu plina onda kad Ina državi bude plaćala i realnu cijenu koncesija i rudarskih naknada«, zaključuje direktor »Munje«.
 
12/19/2010 - Eni pobijedio na natječaju i istisnuo Gazprom iz Hrvatske
Izvor - Poslovni dnevnik, 17. prosinac 2010.
 
  • Ina je u četvrtak izvijestila da je njezina tvrtka Prirodni plin, nakon provedenoga javnog natječaja za nabavu plina, s Enijem zaključila ugovor prema kojem će se Hrvatskoj godišnje isporučivati u prosjeku 750 milijuna kubičnih metara plina.
    Isporuke započinju 1. siječnja 2011. godine.

    U Ini napominju da su u odabiru novog dobavljača plina presudili najpovoljniji uvjeti. Eni je dao najpovoljniju cijenu i fleksibilne uvjete s obzirom na količine, a neslužbeno se doznaje da to podrazumijeva plus minus 10 posto u odnosu na ugovorenu količinu. Ugovor također omogućava korištenje dva pravaca: iz Slovenije i hrvatsko-mađarskog interkonektora. Tako je 10-ak dana prije isteka petogodišnjeg ugovora, prema kojem je Ina plin uvozila iz Rusije, potpisan novi ugovor kojem se, kažu upućeni, nema što prigovoriti. Iza Gazproma i Gas de Franca Eni je najveći potrošač, ali i trgovac plinom u ovom dijelu svijeta.
    Ključna prednost te kompanije u ulozi dobavljača za Hrvatsku je to što ima puno različitih izvora plina, od afričkog (najviše alžirskog) preko nordijskog do nizozemskog i ruskog, a na kraju i hrvatskog (iz polja u Jadranu), što mu daje mogućnost da najbolje iskoristi svoj portfelj i bude vrlo konkurentan cijenom te da jednako tako jamči sigurnost opskrbe. Taj aspekt potpisanog ugovora je, kaže ministar gospodarstva Đuro Popijač, Vladi u ovome trenutku i najvažniji jer osigurava neprekinutu opskrbu plinom.

    "Ako je pritom ugovor i komercijalno najisplativiji, a nema razloga u to ne vjerovati, Vlada, koja je ujedno i suvlasnik u Ini, taj ugovor samo može pozdraviti. Eni je velika svjetska tvrtka i sigurno je kvalitetan partner", poručio je ministar gospodarstva. S obzirom na medijske spekulacije kako će potpis ovoga ugovora dovesti u pitanje odnose s Rusijom jer je, navodno, Rusima obećano potpisivanje novoga dugoročnog ugovora, ministar je samo komentirao kako Vlada nikad nije pregovarala niti potpisivala ugovore o nabavi plina, nego je to uvijek radila Ina. "Mi smo s ruskim predstavnicima o tome razgovarali u dobroj vjeri, kao o jednom u nizu projekata na kojima možemo surađivati, ali ne može Vlada preuzimati na sebe komercijalne poslove niti garantirati potpisivanje ugovora", rekao je ministar.

    Cijena po kojoj će se plin nabavljati nije poznata, no i u ovom slučaju će, kao što je bilo i u slučaju ugovora s Rusima, osnova za formiranje cijene biti formula, uz vjerojatnost da će njezine varijable biti drukčije. Hrvatska je od Rusa do sada kupovala otprilike milijardu kubika plina. Stoga su se pojavile informacije kako će se "manjak" namirivati ili uvozom od mađarskog Eona ili otvaranjem mogućnosti da veliki potrošači poput HEP-a ili Petrokemije plin za svoje potrebe sami nabavljaju. No u Ini se doznaje da je točno izračunato kolike količine su Hrvatskoj potrebne. Jednako tako su, doznaje se, neosnovane konstrukcije prema kojima bi Eni u Hrvatsku jednostavno mogao preusmjeriti sav plin koji se izvlači iz plinskih polja u Jadranu umjesto da pola plina uzima sebi i tako namiruje svoje ulaganje u njih.
    Doznaje se, naime, da je udio plina koji ide Eniju iz sjevernog Jadrana sve manji.

    "Ni to ne bi bilo sporno. Uostalom, da nije bilo Enija, nikad i ne bismo imali plin iz Jadrana. Vremena u kojima su se potpisivali višegodišnji ugovori o dobavi su iza nas. Pokazalo se posljednjih godina da je plin sa spot tržišta znao biti i jeftiniji od onog iz ugovora. Osim toga važno je i da imamo mogućnost telefonski dogovoriti dodatne isporuke ako zatreba, a to s Enijem možemo", kaže Miljenko Šunić, predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin.

    Zoltan Aldott: Odabir Enija dokaz uspjeha
    "Unatoč nekim otvorenim pitanjima vezanima uz budućnost plinskog poslovanja, Ina je kontinuirano poduzimala sve potrebne mjere kako bi osigurala stabilnu i neprekinutu opskrbu plinom u Hrvatskoj tijekom ogrjevne sezone te je u tom smislu i zaključila ugovor o dobavi s najboljim mogućim uvjetima dostupnima na tržištu. Odabir Enija kao pouzdane i kredibilne kompanije dokaz je našeg uspjeha u osiguranju sigurnosti opskrbe za hrvatske građane i industriju", rekao je Zoltán Áldott, predsjednik Uprave Ine.
 
12/19/2010 - Istok grada već danima se muči s opskrbom struje
Izvor - Slobodna dalmacija, 17. prosinac 2010.
 
  • Čak četiri kvara na kabelima i trafostanicama u posljednjih 15-ak dana razlog su čestih nestanaka struje u istočnom dijelu grada, zbog čega su stanovnici Kamena, Šina, Barutane, TTTS-a i Podstrane drhtali od zime u hladnim kućama pod okriljem mraka.

    Jer, ostati bez električne energije u večernjim satima, i to dok vani puše olujna bura, a termometar pokazuje vrijednosti ispod nule, nešto je najgore što nas može snaći, pogotovo kad uzmemo u obzir da se gotovo svi grijemo na struju.
    Naša je redakcija zbog toga posljednjih nekoliko dana zatrpana e-mailovima i pozivima bijesnih i ogorčenih potrošača s tih područja, koji su sve svoje negativne emocije usmjerili prema HEP-u i njihovim stalnim poskupljenjima struje, lošem održavanju infrastrukture, neradu dežurne službe...

    Prema informacijama koje smo dobili od Nikše Laušića, pomoćnika direktora splitske Elektrodalmacije, uzrok je prvih dvaju kvarova pregaranje 10-kilovoltnoga kabela postavljenog između trafostanice Miljevac, iznad hotela “Le Meridien Lav” i predjela Tupine.

    − Dogodila su nam se dva kvara na istom kabelu u nekoliko dana, samo na drugome mjestu. Nismo očekivali pregaranje kabela jer nije bio preopterećen − kazao nam je Laušić.

    Požar u Podstrani
    I treći kvar, koji se dogodio u utorak navečer, vezan je uz pregaranje, ovaj put 35-kilovoltnog dovodnoga kabela trafostanice Miljevac, zbog čega je cijelo postrojenje ostalo bez struje, a time i cijelo područje od Kamena do Mutograsa.

    Ni ovaj kabel, kaže Laušić, nije bio preopterećen, dapače, vrijednosti su bile čak manje od nominalnih, tako da su i u Elektrodalmaciji prilično iznenađeni ovim situacijama, s obzirom na to da 90 posto kvarova nastaje zbog presijecanja kabela pri kopanju ulica, a nakon toga zbog preopterećenosti mreže.

    Nevoljama, nažalost, tu nije bio kraj, jer je jučer ujutro na trafostanici Podstrana 2 izbio požar koji je prouzročio kvar na niskonaponskom razvodnom bloku, a zbog toga je bez struje ostao manji dio Podstrane prema Mutograsu. Požar je ugašen, a potrošači s tog područja struju su dobili u popodnevnim satima.

    − Kvarovi su, nažalost, sastavni dio posla, a uzroke ovih potonjih još ispitujemo, jer se ne događaju često, no ovaj su se put, baš “za vraga”, dogodili u kratkom razmaku. Razumijemo nervozu i ogorčenje potrošača, ali naši se djelatnici trude reagirati što je moguće brže kad se takvo što dogodi − zaključio je Laušić.
 
12/19/2010 - U Plominu iduće godine počinje gradnja zamjenske termoelektrane
Izvor - Poslovni dnevnik, 13. prosinac 2010.
 
  • U Plominu će već naredne godine početi gradnja zamjenske termoelektrane na ugljen, a treća plominska termoelektrana znatno će manje ispuštati štetne tvari u okoliš, najavili su čelnici Hrvatske elektroprivrede (HEP) predvođeni direktorom Leom Begovićem na današnjem sastanku s predstavnicima Istarske županije u Pazinu.

    Na sastanku je predstavljen projekt izgradnje zamjenskog bloka termoelektrane okvirne snage 500 megavata koji će kao energent koristiti ugljen. Vrijednost planirane investicije iznosi 800 milijuna eura. Kako je rečeno, izgradnjom zamjenskog bloka termoelektrane, odnosno TE Plomin 3 utrostručit će se proizvodnja električne energije te ujedno upola smanjiti onečišćenje okoliša.

    O rezultatima sastankata novinare je izvijestio istarski župan Ivan Jakovčić koji je prenio tvrdnju čelnika HEP-a kako će, usprkos većoj proizvodnji, zamjenska termoelektrana značajno smanjiti štetne utjecaje na okoliš u odnosu na sadašnje stanje, uz zadržavanje visoke kvalitete zraka.

    Izaslanstvu HEP-a dali smo do znanja da preferiramo plin kao energent, te im najavili naše iduće poteze, kazao je župan Jakovčić navodeći kako je jedan od njih ekspertiza neovisnih stručnjaka koji će analizirati studiju utjecaja na okoliš novog pogona, te potvrditi ili negirati tvrdnje čelnika HEP-a. Uz to, smatra Jakovčić, važno je čuti mišljenje Labinštine o tom projektu jer to je "područje koje će imati najviše koristi, ali i snositi najveće posljedice eventualne štete od novog bloka termoelektrane". Dodao je kako je predstavnicima HEP-a najavio da će u slučaju izgradnje zamjenskog bloka Istarska županija inzistirati da partner HEP-u bude Adris grupa.

    "Inzistirat ćemo na učešću Adrisa radi zaštite istarskih regionalnih interesa, a pod tim mislim na to da bi se na taj način stvorili uvjeti da novac stvaran u Istri bude investiran na ovom području", kazao je Jakovčić dodavši kako nije isključeno da Istarska županija i Adris grupa nastupe prema HEP-u kao partneri u tom poslu.
 
12/19/2010 - HEP kasni u obnovi najveće elektrane, a cijena milijardu kuna
Izvor - Večernji list, 13. prosinac 2010.
 
  • Iako bi prema Vladinu programu investicijskih projekata HEP trebao graditi deset elektrana vrijednih 3,3 milijarde eura, to javno poduzeće, čini se, nije u stanju privesti kraju ni revitalizaciju najveće hidroelektrane u Hrvatskoj – HE Zakučac.

    Realno 500 mil. kuna?
    Ne samo što je HEP odgodio završetak revitalizacije te hidroelektrane do 2016. godine, tj. na dodatnih pet godina, nego je i novim planom poskupio samu investiciju za 300 milijuna kuna, što znači da povećanje snage i proizvodnje, kao i produljenje vijeka trajanja Zakučca, neće koštati 700 milijuna kuna, nego gotovo jednu milijardu! Realna cijena navodno bi bila oko petsto milijuna kuna, tvrde naši izvori. Budući da bi revitalizacijom, odnosno izmjenom četiriju turbina i četiriju generatora te pripadajuće opreme, Zakučac trebao dobiti novih 52 MW snage (sada ih ima 486, ali radi na 400 MW), ispada da će svaki novi megavat koštati više od 2,5 milijuna eura, što je, tvrde naši izvori, preskupo i neprofitabilno.

    Za usporedbu, cijena gradnje potpuno nove HE Ombla, što ju je neki dan najavila premijerka Kosor, trebala bi biti oko 130 milijuna eura, a kako će Ombla imati snagu od 68 MW, to znači da cijena ulaganja po jednom megavatu neće prelaziti dva milijuna eura. Zanimljiva je i činjenica da odluku uprave o povećanju vrijednosti revitalizacije Zakučca za 300 milijuna kuna navodno nije potpisao šef HEP-a Leo Begović, nego član uprave Miljenko Pavlaković koji je tada vodio sjednicu budući da je Begović bio odsutan. Iako je možda zaista samo riječ o slučajnosti, upućeni u zbivanja u HEP-u nagađaju kako je Begović ipak vješto izbjegao staviti potpis na odluku koja bi mogla biti sporna i neopravdana. Začuđujući je i podatak da je samo za konzultantske usluge, projektnu dokumentaciju i ostalu “papirnatu podlogu” projekta revitalizacije Zakučca predviđeno više od 80 milijuna kuna!

    Prekršena javna nabava
    No, ni tu nije kraj troškovima. Konzorcij Voith-Siemens koji HEP-u treba isporučiti turbine za HE Zakučac traži odštetu od tog javnog poduzeća u iznosu od 2,8 milijuna eura jer HEP još nije preuzeo niti platio spomenute turbine. Da bude ironičnije, Vladin Ured za javnu nabavu još je 2007. godine, nakon prijave, analizirao postupak javne nabave u kojem je Voith-Siemens dobio posao, i zaključio kako je HEP pri odabiru tog konzorcija prekršio više članaka Zakona o javnoj nabavi (Voith-Siemens nije u predviđenom roku predao svoj prototip turbina, odnosno prekršeni su vremenski rokovi natječaja itd). Upravo je zbog toga Ured za javnu nabavu prije tri godine nepravilnosti iz tog natječaja prijavio DORH-u i USKOK-u, a protiv odgovornih ljudi iz HEP-a podnio je prekršajne prijave. To je rješenje u posjedu Večernjeg lista. Revitalizacija Zakučca započela je pak potkraj 2003. godine odlukom bivše uprave HEP-a koju je predvodio Ivan Mravak, a na taj je posao dosad potrošeno oko 350 milijuna kuna. Revitalizacija je trebala biti gotova 2011. godine, a kako se njezin završetak odgađa na pet godina, računa se da HEP na dodatnoj struji, koju Zakučac u tih pet godine neće proizvoditi, prema gruboj računici, gubi ukupno od 40 do 50 milijuna eura, tj. do 10 milijuna godišnje.
 
12/19/2010 - Državne tvrtke bile su kao burza kadrova vladajućih
Izvor - Poslovni dnevnik, 13. prosinac 2010.
 
  • Novac državnih poduzeća bio je rezervni izvor za pokrivanje stranačkih i troškova odabranih i pravovjernih pojedinaca, ustvrdio je u raspravi o izvješću o poslovanju poduzeća od posebne državne važnosti HNS-ovac Goran Beus Richembergh, uvjeren kako iza stotina milijuna kuna nenaplaćenih potraživanja stoji politička korupcija, odnosno, donacije strankama i pojedincima.

    Svoje tvrdnje potkrepljuje sastankom u Vladi na kojem je državnim firmama naloženo da rade preko Fimi medije. Po ocjeni SDP-ovca Ive Jelušića, državna i javna poduzeća su funkcionirala kao zavod za zapošljavanje kadrova vladajuće stranke i njenih koalicijskih partnera. Čelna mjesta u državnim poduzećima su dobivali oni koji su se držali načela "slušaj i radi što ti se kaže", što im je osiguralo jako dobar život, sa silnim novcem koji se izvlačio za potrebe stranaka i pojedinaca, a sve smo to mi plaćali, kazao je Jelušić.
    Zadnjih sedam godina u državnim se poduzećima ponašalo po načelu "uđi i ukradi", upozorava i IDS-ovac Damir Kajin, ali dodaje i kako je zabrinjavajuće što neće odgovarati ni privatizacijski tajkuni koji su pljačkali 90-ih, niti će vratiti novac koji su ukrali državi. Volio bih vidjeti kako će se i protiv nekog od tajkuna iz 90-ih ići u kazneni postupak kao protiv bivšeg premijera, poručio je.
    Za demokraciju je jako opasan HDZ-ov slogan "država to sam ja", smatra HDSSB-ovac Dinko Burić, no, još opasnijim vidi što se u tom slučaju nije stalo na riječima, nego su državne pretvorili u svoje privatne tvrtke, koje su besprimjereno pljačkali.
    Kritični glasovi čuli su se i od HDZ-ova Gorana Marića koji smatra kako je nužna bolja selekcija članova uprava i NO-a, ali i promjena klime u društvu u kojoj bi se javno i državno trebalo cijeniti više od osobnog. Braneći izvještaj o poslovanju 69 poduzeća, državni tajnik Zdravko Marić naveo je kako su najveću dobit od ukupno 480 milijuna kuna ostvarili HEP, Plinacro i Končar grupa, dok su u brodogradnji gubici najveći.
 
12/18/2010 - Uhićen Robert Ježić
Izvor - HTV, 09. prosinac 2010.
 
  • HTV neslužbeno doznaje da je uhićen Robet Ježić, vlasnik Diokija i Novog lista.

    Uhićenje bi moglo biti povezano s Ivom Sanaderom, koji je u bijegu.
    Naime, Sanader je među ostalim osumnjičen za zloporabu položaja i ovlasti u slučaju nezakonitog poslovanja HEP-a s Diokijem te su uz njega za to kazneno djelo osumnjičene još tri osobe. Upravo jedna od njih mogao bi biti upravo Robert Ježić. Još u listopadu USKOK u jednoj od istraga tereti bivšeg predsjednika Uprave HEP-a Ivana Mravka da se udružio s direktorom HEP Opskrbe Ivanom Mrljakom te nekoliko osoba iz dva dionička društva, pri čemu je HEP oštećen za 6,3 milijuna kuna. Tada se nagađalo da je riječ o tvrtkama iz Dioki grupe, koja je u većinskom vlasništvu riječkog poduzetnika Roberta Ježića. Osim jeftinije struje, Mravak se sumnjiči da je Diokiju, bez odluke Uprave HEP-a, dao zajam od 15 milijuna kuna s rokom otplate od 60 dana i kamatama od 10%.
 
12/9/2010 - Hrvatska energetika čeka ulagače
Izvor - Novi list, 08. prosinac 2010.
 
  • Zahvaljujući dobrim poslovnim rezultatima u ovoj godini HEP će projekt hidroelektrane Ombla financirati iz vlastitih sredstava, a na pragu realizacije su novi blok u TE Sisak i treći blok u Plominu.

    Od ukupno 30 velikih investicijskih projekata, procijenjenih na gotovo 14 milijardi eura, koje je Vlada predstavila u rujnu, konkretnije obrise za sada dobivaju samo elektroenergetski, HEP-ovi projekti, "teški" 3,8 milijardi eura.

    Podsjetimo, HEP planira graditi, osim već započetog novog bloka u TE Sisak, i prvu podzemnu hidroleketranu u Europi, odnosno tek drugu takvu u svijetu - HE Ombla kod Dubrovnika, dok se uskoro očekuje i natječaj za gradnju trećeg bloka u Plominu, kojim će se, za 800 milijuna eura, zamijeniti postojeći, prvi blok u ovoj termoelektrani.

    Natječaj za gradnju HE Ombla, snage 68 MW, bit će najvjerojatnije raspisan do kraja ove godine, budući da su, osim studije utjecaja na okoliš, napravljeni i projekt te tehnička dokumentacija za gradnju. Ombla će u mrežu kroz pet godina, na koliko se procjenjuje trajanje njene gradnje, slati 225 GWh električne energije godišnje, a HEP će ju graditi, odgovaraju našem listu u tom poduzeeu, sam.

    "Za izgradnju hidroelektrane Ombla raspisat cemo otvoreno javno nadmetanje, no HEP će projekt samostalno financirati, zahvaljujući dobrim poslovnim rezultatima u ovoj godini", stoji u odgovoru HEP-a.

    Neslužbena nagađanja, prema kojima su za projekt kod Dubrovnika zainteresirani i židovski investitori, grupacija Union D, koja gradi i Golf park Dubrovnik, u HEP-u ne komentiraju.

    HE Ombla, prema sadašnjoj računici domaće elektroprivrede, koštat će 125 milijuna eura, manje negoli bi koštala da se gradi klasičan, nadzemni pogon, uvjeravaju u HEP-u. Na pitanje zbog čega je odlučeno ovu hidroelektranu graditi pod zemljom, pogotovo jer je riječ, tek, o drugom takvom pogonu u svijetu, i prvom u Europi, u HEP-u odgovaraju kako je ovakvo tehničko rješenje uvjetovano konfiguracijom terena, geološkom strukturom područja, rezultatima provedenih istražnih radova i ispitivanja, položajem i karakterom vodotoka i užim i širim okruženjem.

    Ovakvom je izvedbom, zaključuju, na minimum sveden utjecaj na okoliš, a svi će ključni dijelovi elektrane - akumulacija, brana, strojarnica i rasklopište - biti u podzemlju.

    Osim toga, napominju, elektrana će zauzimati i manje korisnog prostora, što će također pojeftiniti čitavu investiciju.

    Sličnih projekata u svijetu nema više, odgovaraju u HEP-u, samo zbog tipične konfiguracije terena na dubrovačkom području, koja nalaže upravo podzemnu gradnju. "Na području Hrvatske i BiH nalaze se najveće površinske akumulacije u krškom terenu, jer je krš Dinarida najveća površina krša u Europi, uz to i vrlo bogata vodom", zaključuju. Postoji šest podzemnih akumulacija u Japanu, dodaju, koje su tijekom pripreme za izgradnju istraživane istim metodama, korištenim i u slučaju projekta HE Ombla, dok će i tehnologija gradnje biti istovjetna onoj u Japanu.

    Nove lokacije
    Osim HE Ombla, za sada je izvjesna samo gradnja novog bloka u TE Sisak, trećeg bloka u Plominu i HE Kosinj u Lici, na čijoj se dokumentaciji također radi. Ostali su objekti neizvjesniji, pogotovo gradnja četiri hidroelektrane na rijeci Savi - Podsused, Prečko, Zagreb i Drenje, koje su u HEP-ovim planovima već desetljećima.

    Vlada je, podsjetimo, u travnju ove godine kao prioritete u izgradnji elektrana navela kombi-kogeneracijslci blok na prirodni plin u TE Sisak, zamjenski blok od 500 MW na ugljen u TE Plomin, višenamjenski hidroenergetski objekti na Savi, HE Omblu, HE Kosinj, HE Senj 2 i dvije protočne hidroelektrane od po 50 MW na Dravi (Molve 1 i Molve 2). Istražuju se i mogućnosti razvoja nove lokacije za elektranu na uvozni ugljen uz morsku obalu (2x800 MW), dok se donošenje odluke o izgradnji nuklearne elektrane očekuje najkasnije 2012. godine.

    Konačno, do kraja iste te godine HEP planira pustiti u rad i vjetroelektranu Krš Pađene, snage sto megavata.

    Kad je u pitanju Plomin III, natječaj za izbor izvođača mogao bi, prema ranijim informacijama iz HEP-a, biti raspisan u ožujku iduće godine.
    Kako se, također, ranije moglo čuti, HEP-u će trebati partner po principu "jointventurea", kakav već ima u Plominu II s RWE-om, vodećim njemačkim proizvođačem električne energije, a koji se spominje i kao najizgledniji partner u novoj elektrani u Istri. Prema jednoj od izjava Lea Begovića, prvog čovjeka HEP-a, domaća je elektroprivreda vrlo zadovoljna partnerstvom s RWE-om u Plominu II, dok bi pri odlučivanju o modelu financiranja Plomina III željeli postići omjer vlasništva 50 prema 50. lako su iz HEP-a u nekoliko navrata demantirali mnogobrojne sastanke s RWE-om na temu gradnje novog bloka a Plominu, činjenica je da se u srpnju prošle godine premijerka Jadranka Kosor susrela s Jurgenom Grossmanom, predsjednikom Uprave RWE-a, kojem je uputila poziv da se uključi u energetski razvoj Hrvatske. RWE je, valja podsjetiti, prošle godine istupio iz Adria LNG konzorcija za gradnju LNG-a na Krku, nezadovoljan, navodno, odnosima s drugim partnerima u projektu. Domaći partner prema mišljenju stručne javnosti, HEP bi trebao razmisliti i o domaćem partneru Plominu III, jer potencijala za ulaganje u siguran projekt kao što je termoelektrana, ima. Kad je gradnja u pitanju, svakako bi posao trebalo ponuditi domaćim građevinarima, poput Đure Đakovića, Končara i drugih, koji mogu obaviti i do 50 posto radova na ovom postrojenju. Plomin III, kako je nedavno nagovijestio istarski župan Ivan Jakovčić, s HEP-om žele graditi Istarska županija i Adris grupa, koja je potvrdila da je zainteresirana za projekt. "Želimo da u tome kao investitor sudjeluje Adris grupa, i da o svemu tome i mi i javnost budemo transparentno obaviješteni, te da sudjelujemo u svim fazama ove investicije", odgovorio je Jakovčić na upit o mogućnosti uključivanja Adrisa u izgradnju TE Plomin. 0 tome je, potvrdio je, već razgovarao s premijerkom Kosor i ministrom gospodarstva Đurom Popijačem, obavijestivši da Adris nudi mogućnost sudjelovanja u ulaganju, ali i o tome da HEP do sada nije odgovorio na zajedničku inicijativu.
    Pritom, župan se zalaže za gradnju postrojenja na plin, a ne na ugljen, kojeg preferira HEP.

    Krajem siječnja iduće godine trebala bi se održati tematska sjednica labinskog vijeća o Plominu III, na kojoj bi predstavnici HEP-a labinskim vijećnicima trebali dati detaljnije informacije o projektu.
    O studiji utjecaja na okoliš moglo bi se javno raspravljati u prvoj polovici iduće godine.

    Crna Gora i Bugarska pronašle investitore
    Hoće li biti novaca, odnosno potencijalnih investitora za sve ove projekte, nije poznato, no da potencijalnih investitora u svijetu ipak ima, pokazuje primjer Crne Gore, u kojima su novi energetski kapaciteti također pronašli svoje ulagače, jednako kao i, primjerice, vrlo neizvjestan projekt NE Belene u Bugarskoj.
 
12/8/2010 - Kontraponudu za Inu dat će HEP, Janaf ili Adris?
Izvor - Business.hr, 07. prosinac 2010.
 
  • Osim već spominjane konkurentske ponude domaćih mirovinskih fondova, u Vladi se navodno razmišlja o tome da ponudu za Inu da energetska tvrtka u većinskom državnom vlasništvu kao što je Jadranski naftovod ili Hrvatska elektroprivreda.

    Osim Janafa i HEP-a, kao tvrtka koja bi mogla biti zainteresirana kupovinu osam posto "slobodnih" dionica Ine, odnosno onih koje nisu u vlasništvu Vlade i Mola, spominje se i rovinjska Adris grupa, koja raspolaže dovoljnim količinama gotovine da bi financirala takvu transakciju i nedavno je najavila kako namjerava investirati u energetiku.

    Mora se postaviti pitanje zašto bi ijedna kompanija htjela uložiti velik novac, a radi se o više od dvije milijarde kuna, kako bi stekla svega osam posto kompanije u kojoj preostali veliki dioničari imaju udjele veće od 40 posto.

    Nacional piše da bi Vlada u slučaju ulaska privatnog ulagača poput Adrisa nakon određenog razdoblja investitoru garantirala otkup stečenih dionica uz premiju.

    Čini se i da je pravi razlog zbog kojeg Vlada želi spriječiti Molovo preuzimanje Ine mnogo banalniji od želje da se naftna kompanija zadrži u domaćim rukama.

    Naime, ljudi iz vrha vladajućeg HDZ-a smatraju kako bi uspjeh u zaustavljanju Mola mogao znatno podići popularnost Vlade, dok je neuspjeh zadnja stvar koju bi stranka premijerke Jadranke Kosor u izbornoj godini htjela doživjeti.
 
12/8/2010 - Novcem i imovinom gradova plaćat će se dugovi za struju
Izvor - Večernji list, 07. prosinac 2010.
 
  • Hrvatska elektroprivreda traži od svih gradonačelnika u Hrvatskoj da potpišu izjavu o solidarnom jamstvu kojom se obvezuju da će dugove za električnu energiju što su ih “nabili” korisnici gradskih stanova podmiriti s računa – grada.

    Neki ne žele potpisati
    Tako bi čelnici gradova svojim potpisom jamčili da daju neopozivu suglasnost banci da bez njihova “daljnjeg sudjelovanja ili posebnog odobrenja i bez prava na žalbu zaplijene sva novčana sredstva na svim računima kod bilo koje banke i izvrši neposrednu uplatu na žiroračun HEP-Operator distribucijskog sustava”. Nema li na računu dovoljno sredstava, gradonačelnik se izjavom obvezuje da prihvaća provedbu ovrhe na imovini dok se dug, uvećan za propisane kamate i troškove, ne podmiri.

    Pretpostavlja se da bi onda pravne službe gradova morale pokretati parnične postupke protiv neplatiša i u sudskom postupku namirivati troškove tuđe potrošnje struje. U kategoriji onih čije bi račune mogli plaćati gradovi koji su im osigurali krov nad glavom jesu i korisnici kadrovskih i socijalnih stanova kao i oni koji imaju na raspolaganju gradski stan po nekoj drugoj osnovi. Neki su nam gradonačelnici kazali da takvu izjavu ne žele potpisati i ovjeriti u javnog bilježnika.

    Počeli slati izjave
    U HEP-u smo pitali zašto su se odlučili na to pa nam je glasnogovornik Radomir Milišić odgovorio: “HEP prema Općim uvjetima za opskrbu električnom energijom, članak 38, može odobriti vlasniku nekretnine da na određeno vrijeme trećoj osobi, odnosno najmoprimcu, ustupi Ugovor o opskrbi električnom energijom. Pristanak na takav ugovor HEP je dužan dati vlasniku nekretnine uz uvjet obveze najmoprimca da podmiri sve nastale dugove. Vlasnik nekretnine pritom je dužan dati ovjerenu izjavu na temelju koje HEP od njega može solidarno naplatiti nastali dug. Takvu praksu HEP provodi svuda u Hrvatskoj i odnosi se na sve najmodavce, uključujući i jedinice lokalne samouprave.”

    Milišić kaže da je propis na koji se poziva iz 2006., ali da su gradonačelnicima nedavno počeli slati izjave na potpis. Jesu li razlog tomu (pre)veliki dugovi korisnika gradskih stanova za struju, ne zna se.
 
12/5/2010 - U Hrvatskoj se isplati upravljati avionom, ali i prodavati listiće za loto
Izvor - Poslovni dnevnik, 03. prosinac 2010.
 
  • Iako većina javnih poduzeća u prošloj godini nije poštovala Vladin nalog o smanjenju ukupne mase za plaće od 10 posto, ove godine pokazuju više discipline. Prema podacima koje je prikupio Poslovni dnevnik, Hrvatske će željeznice (HŽ) do kraja godine za plaće isplatiti 40 milijuna kuna manje nego prošle. Za podjednaku svotu, točnije za 39,2 milijuna kuna, smanjila se ukupna masa za plaće u Croatia osiguranju u razdoblju od siječnja do kraja rujna u odnosu na isto razdoblje lani. Smanjenje od oko deset milijuna kuna ostvarila je Hrvatska lutrija, kao i Croatia Airlines te Janaf, dok u Hrvatskim autocestama (HAC) smanjenje iznosi sedam milijuna kuna. No unatoč pozitivnim pomacima radnici u hrvatskim javnim poduzećima i dalje zarađuju znatno više od hrvatskog prosjeka. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku prosječna neto plaća u rujnu je iznosila 5291 kunu, manje nego u većini javnih poduzeća.

    Isplative karijere
    U razdoblju od siječnja do rujna ove godine prosječna neto plaća u HŽ-u je iznosila 6040 kuna sa svim dodacima, dok je u Croatia osiguranju krajem listopada iznosila 7049 kuna. U HAC-u je u listopadu prosječna neto plaća bila 6643 kune, s tim da su radnici s visokom stručnom spremom (VSS) prosječno primili 10.129 kuna, za višu stručnu spremu (VŠS) taj je iznos 7882 kune, a za srednju stručnu spremu (SSS) 6131 kuna. Kvalificirani (KV) radnici u HAC-u prosječno zarađuju 5660 kuna, a nisko kvalificirani (NKV) radnici 4396 kuna. U Croatia Airlinesu prosječna neto plaća iznosi 8669 kuna. VSS radnici mjesečno zarađuju 10.193 kune, VŠS 12.362 kune, radnici sa srednjom školom 6130 kuna, a KV radnici 8229 kuna. "Prosjek VŠS zaposlenika veći je nego prosjek VSS zaposlenika jer je najviše pilota koji imaju najveća primanja u tvrtki, a njima je uvjet za zaposlenje viša stručna sprema", odgovaraju u Croatia Airlinesu.

    Isplati se raditi i u Hrvatskoj lutriji.
    Prosječna neto plaća je iznosila u rujnu 5699 kuna. Radnici s visokom ili višom stručnom spremom u prosjeku primaju 10.523 kune, oni sa srednjom školom 5246 kune, a oni bez kvalifikacija 3377 kuna. Premda je Vlada lani svim javnim poduzećima naredila smanjenje ukupnih rashoda za plaće za 10 posto, najveći dio tvrtki tada se na to oglušio. U 2009. je trošak osoblja u javnim poduzećima iznosio 8,9 milijardi kuna, a kako kažu u Ministarstvu financija, u odnosu na 2008. porastao je za jedan posto, odnosno za 100 milijuna kuna. Razlog je to što je prošle godine svega šest poduzeća smanjilo ukupne rashode za plaće, dok je čak 12 od 21 poduzeća ukupnu masu za plaće povećalo, a to je pokazalo i Izvješće o poslovanju trgovačkih društava od posebnoga državnog interesa za 2009. godinu.

    Zarade više od premijerke
    Nije poštovana ni naredba o zabrani zapošljavanja pa je u javnim poduzećima lani radilo 1293 radnika više nego krajem 2008. godine. Mnogi nisu poštovali ni nalog da plaće ne smiju biti veće od premijerkine, pa je tako u 2009. najveća neto plaća isplaćena u Croatia Airlinesu i iznosila je 43.696 kuna. Nešto niža plaća od 41.250 kuna isplaćena je u Janafu, a plaću od 37.175 kuna dobio je i zaposlenik Plinacroa. Najveća isplaćena plaća na HRT-u u 2009. bila je za 6590 kuna veća nego u 2008., a porast najveće isplaćene plaće od oko 1000 kuna zabilježen je i u Autocestama Zagreb Rijeka, HŽ-u, Plovputu te u Odašiljačima i vezama. Najveće smanjenje plaće od čak 50% zabilježeno je u Croatia osiguranju, sa 36.575 kuna u 2008. na 18.215 kuna u 2009. Znatno manje skresane su najviše plaće u HEP-u, Fini, Plinacrou, ACI-ju, Hrvatskoj lutriji, Hrvatskoj pošti, Vjesniku, HAC-u i HŽ-u. "Prilikom analize o visini isplaćenih plaća predsjednika i članova uprava trgovačkih društava iskazani su i podaci o isplaćenim plaćama prije donošenja same provedbe odluke Vlade, a relevatni podaci o ostvarenom smanjenju u protekle dvije godine bit će dostupni u Izvješću za 2010.", poručuju u Ministarstvu financija dodavši kako su državna poduzeća ipak prošle godine uštedjela 1,8 milijardi kuna zahvaljujući poslovnim politikama.

    Plaće u regiji
    U BiH prosjek 409, u Srbiji 323 eura Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u Federaciji BiH u rujnu je iznosila 800 konvertibilnih maraka ili 409 eura, a u odnosu na godinu prije porasla je za 2,5 posto. U Republici Srpskoj prosječna je plaća iznosila 794 konvertibilne marke ili 406 eura. U Srbiji je prosječna neto plaća u rujnu iznosila 34.570 dinara ili 323 eura, što je u odnosu na prošlu godinu više za 8,5 posto. U Crnoj Gori su prosječne neto plaće u rujnu iznosile 481 euro.
 
12/5/2010 - Izgradnja HE Ombla sve bliža: Natječaj za prvu podzemnu hidroelektranu u Hrvatskoj
Izvor - Slobodna dalmacija, 01. prosinac 2010.
 
  • Hrvatska elektroprivreda navodno će u prosincu raspisati natječaj za izvođača radova za gradnju hidroelektrane Ombla kod Dubrovnika. Tu je buduću hidroelektranu, podsjetimo, Vlada RH uvrstila među prioritetne elektroenergetske objekte.

    Prema do sada iznesenim planovima, HE Ombla bi trebala biti prva podzemna hidroelektrana u Hrvatskoj i druga takve vrste na svijetu. Bila bi snage 68 MW i prosječne godišnje proizvodnje 225 GWh, a ukupna vrijednost projekta procjenjuje se na 110 milijuna eura. Inače, tijekom ove godine Hrvatska elektroprivreda završavala je sve potrebne aktivnosti vezane uz pripremu izgradnje hidroelektrane Ombla.

    Glasnogovornica HEP-a Mirela Klanac u utorak je kazala kako je pri kraju izrada natječajne dokumentacije za izgradnju hidroelektrane Ombla, te se očekuje skoro raspisivanje natječaja.

    - Za gradnju HE Ombla ishođena je načelna građevinska dozvola, a nastavljamo s postupkom dobivanja svih ostalih dozvola, sukladno zakonskim propisima, što dinamički neće utjecati na samu provedbu natječaja - također ističe glasnogovornica HEP-a Mirela Klanac.

    Neslužbeno saznajemo kako je Uprava HEP-a sklona u taj projekt ići u suradnji s drugim investitorima, a za što je, potvrđeno nam je iz te kompanije već prije, postojao interes s više strana.

    Među zainteresiranima je, rečeno nam je svojedobno u HEP-u, bila i firma Union D, koju je osnovala grupa židovskih investitora i koje u Hrvatskoj predvodi Aaron Frankel, suprug nekadašnje pomoćnice ministra gospodarstva Maje Brinar.

    Inače, Union D čine biznismeni iz Londona, Rusije, Londona i Izraela, poznati po projektu gradnje Golf parka Dubrovnik, vrijednog 6,5 milijardi kuna.

    Zagrebački odvjetnik Ivan Kusalić, koji inače u Hrvatskoj vodi poslove ulagača okupljenih oko tvrtke Union D, na naš upit o njihovoj zainteresiranosti za izgradnju HE Ombla samo je odgovorio kako nema nikakvih informacija o ovoj temi “osim onoga što je objavljeno, pa tako i ne mogu potvrditi vaše navode”.

 
12/5/2010 - STRUJNI PARADOKS Iz Peruče se dnevno milijun eura ‘struje’ izlijeva u more
Izvor - Slobodna dalmacija, 01. prosinac 2010.
 
  • Od ponedjeljka se iz rijeke Cetine u more izravno izlijeva oko 120 kubičnih metara vode u sekundi, koja je prinudni višak u elektroenergetskom sustavu. U beskišnom razdoblju ta bi voda bila kao zlato, dnevno energetski vrijedna do milijun eura. To je posljedica dugotrajnog kišnog razdoblja koje je u jugoistočnom susjedstvu Dalmacije već izazvalo poplave na slijevu Neretve i Vrbasa, a na slijevu Cetine stanje je još uvijek pod kontrolom zahvaljujući akumulacijama Peruča i Buško blato.

    Kod Hana protok 230 kubika u sekundi
    Budući da meteorolozi najavljuju nastavak oborina, Hrvatske vode naložile su HEP-u da iz Peruče ispušta 120 kubika u sekundi. Zbog topljenja snijega, na livanjskom je području povećana izdašnost svih izvora na slijevu Cetine i nizvodno od Peruče, posebice rijeke Rumin. Tako je, uz onih 120 kubika iz Peruče, u utorak kod mosta na Hanu protjecalo oko 230 kubika u sekundi. Zbog neizgrađenosti obrambenog sustava, Cetina se uzvodno od Hana izlila iz korita. U isto je vrijeme pokraj Trilja protok bio oko 330 kubika.

    Hrvatske vode i HEP u stalnoj su koordinaciji kako bi pomirili interese. HEP-ov je interes što više vode zadržati u akumulacijama, a ne beskorisno je prolijevati.

    U Hrvatskim vodama teže za tim da se povećanim ispuštanjem vode iz Peruče u jezeru osigura prostor za prihvat eventualnog novog vodnog vala, kako se u slučaju duljeg kišnog razdoblja višestruko većim ispuštanjem vode od sadašnjeg ne bi nizvodno od Peruče izazvale poplave velikih razmjera.

    Na slijevu Cetine događa se i strujni paradoks, koji je teško razumjeti neupućenima u hrvatski elektroenergetski sustav. Naime, sve hidroelektrane na slijevu Cetine pogonski su spremne, ali ne rade punim kapacitetima jer se nema kamo s proizvedenom energijom.

    To je posljedica trenutno dostatne energije iz termoelektrana i uvoza, odakle struja ne stiže prema dnevnim potrebama, nego na osnovi ugovorenih isporuka za dulje razdoblje.

    Termoelektrane su, s druge strane, izvori struje koje odlikuje stabilnost, ali i inertnost u špicama potrošnje.

    U tim trenucima sustav spašavaju vršne hidroelektrane, poput Orlovca koji sa svoja tri generatora od 80 megavata upada u sustav za oko dvije minute.

 
Stranica: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32
 
 
  Sva prava pridrana A design