|
|
|
|
Hot
|
|
|
|
| 1/29/2012 - Rješenje za sisačku južnu zonu za dva mjeseca | | Izvor - Poslovni dnevnik, 12. siječanj 2012. | | | - Ministarstvo gospodarstva okupilo sve zainteresirane za industrijsku zonu u Sisku koja ovisi o energiji CMC-a.
Nakon zatvaranja sisačke željezare CMC i tisuću izgubljenih radnih mjesta sve je neizvjesnije što će biti sa 27 tvrtki koje posluju u industrijskoj zoni koja je vezana uz infrastrukturu CMC-a. Južna industrijska zona obuhvaća dio nekadašnjih pogona sisačke željezare pa su investitori u njoj ovisni o struji, plinu, vodi i ostalim "inputima" iz željezare. Kada je krajem 2011. CMC zatvorio svoja vrata, odlučeno je da će idućih mjesec dana osamdesetak radnika ostati raditi na infrastrukturnim i energetskim poslovima kako industrijska zona ne bi ostala odsječena. Većina tvrtki u južnoj zoni je pristala CMC-u avansno plaćati komunalije u prosječnom iznosu potrošnje iz prethodnog razdoblja. No što će biti s onima kojima je to neprihvatljivo ili nerentabilno - zasad nitko ne zna.
'Win-win' situacija
Alen Leverić, pomoćnik ministra gospodarstva, pojasnio je za Poslovni dnevnik da su pokrenuti konkretni koraci za rješavanje tog problema. Naime, početkom tjedna u Sisku je održan sastanak na kojem su predstavnici grada, Sisačko-moslavačke županije i Ministarstva gospodarstva pokušali iznaći rješenje. Za sada je satus "quo" produžen za dodatnih 30 dana. Iz Siska upozoravaju da to nije problem koji se može riješiti na lokalnoj razini, već da se u projekt moraju uključiti i država i javna poduzeća. Slijedom već poznatih najava čelnika Kukuriku koalicije, koji su prvih dana svojeg obnašanja vlasti posjetili Sisak i obećali pomoć, Leverić kaže da će Ministarstvo koordinirati aktivnosti s veliki javnim tvrtkama poput HEP-a i dobavljača plina. "Pokazana je dobra volja i svi su shvatili da je to 'win-win' situacija u kojoj svi mogu dobiti. Da su uključeni ozbiljno shvatili problem dokazuje i činjenica da se u rješavanje situacije uključio i direktor CMC-a Ludovit Gajdos. To znači da je i toj tvrtki stalo da se ovo uspješno završi", kazao je Leverić. Za sada u Ministarstvu još ne žele govoriti o konkretnim koracima, no navode da se radi na rješenju koje će se pronaći u idućih 60 dana.
Komunalne tvrtke
Južna industrijska zona prostire se na 41 hektru zemljišta, a opremljena je gotovo svom potrebnom infrastrukturom za obavljanje poslovne djelatnosti. Kako navode u samoj zoni, u njoj je aktivno 27 investitora koji zapošljavaju više od 800 radnika. Među poznatijim tvrtkama tu su Cios, Swisslion, Vatrostalna, Obermdorfer, Kisikana, Applied Ceramis te niz ostalih. Tu su svoje poslovne prostore otvorile i javne tvrtke poput HEP-a, Vodoprivrede Sisak te gradskoga Komunalca. Hoće li prisutnost tvrtki iz javnog i komunalnog sektora pripomoći brzom rješenju infrastrukturne zavrzlame, vidjet će se uskoro.
| | | | 1/29/2012 - POD NAPONOM Siromašna Dalmacija plaća troškove grijanja bogatom Zagrebu | | Izvor - Slobodna dalmacija, 11. siječanj 2012. | | | - Potrošači električne energije u Hrvatskoj i ne znajući sufinanciraju troškove grijanja i potrošnje tople vode građanima Zagreba, Velike Gorice, Zaprešića, Samobora, Osijeka i Siska, koje im isporučuju toplane u sastavu HEP Toplinarstva.
Od 2008. do 2010. godine na ime te prisilne subvencije grijanja, potrošači struje platili su 430 milijuna kuna. To najviše pogađa Dalmaciju. U ovoj “toploj” regiji tijekom zimskih mjeseci najčešći izvor toplinske energije su grijalice na struju, koja se plaća po komercijalnoj cijeni, koju nitko ne subvencionira.
Osim toga, u proizvodnji najjeftinije električne energije unutar HEP-a, one iz hidroelektrana, prednjači upravo Dalmacija, a unutar Dalmacije Splitsko-dalmatinska županija s hidroelektranama na slijevu rijeke Cetine.
Uspješna im sezona
Tijekom sezone grijanja 2010./2011. godine HEP Toplinarstvo isporučilo je potrošačima 1.655.850 MWh toplinske energije.
Za tu sezonu iz uprave HEP Toplinarstva na službenoj web-stranici HEP-a navode da je “prošla sezona grijanja bila uspješna jer je svim korisnicima bila osigurana kvalitetna i sigurna isporuka toplinske energije i tehnološke pare”.
U ocjeni uspješnosti propustili su navesti da su poslovnu 2010. godinu završili sa 142,6 milijuna kuna gubitaka koje je HEP grupa, kako je prikazano u konsolidiranoj bilanci, pokrila iz prihoda ostvarenih od proizvedene električne energije.
Evo detaljnijih podataka o gubicima u HEP Toplinarstvu te proizvodnji električne energije i iskazanoj dobiti HEP grupe za 2008., 2009. i 2010. godinu.
U 2008. HEP Toplinarstvo isporučilo je kupcima u navedenim gradovima 2,2 teravata toplinske energije, na čemu je ostvaren gubitak od 181,5 milijuna kuna. Godinu kasnije isporučena je jednaka količina toplinske energije. Pritom je iskazan gubitak od “samo” 104,4 milijuna kuna jer je te godine, prvi put poslije 2004., cijena toplinske energije povećana za 16 posto.
Tijekom 2010. HEP Toplinarstvo isporučilo je 2,4 teravata toplinske energije i “zaradilo” gubitak od 142,6 milijuna kuna. Poslovnu 2008. HEP je, po podacima iz konsolidirane bilance cijele grupe, završio s 460,7 milijuna kuna dobiti.
Godinu kasnije dobit je porasla na 671,9 milijuna, a za 2010. iskazana je dobit od 1.435.000.000 kuna.
Potopljena polja
Tijekom 2008. HEP je kupcima isporučio 19.567 gigavatsati električne energije. Od toga su hidroelektrane proizvele 5,3 TWh, termoelektrane 6 TWh, nuklearka Krško 2,98 TWh, a 5,2 TWh nabavljeno je iz uvoza.
Godinu kasnije iz generatora HE dobiveno je 6,76 TWh, iz TE 5,12, nuklearke 2,73 i iz uvoza 4,9 TWh. Povoljna hidrologija u 2010. omogućila je još veći udjel hidroelektrana. One su te godine proizvele 8,3 TWh, termoelektrane 4,78, nuklearka 2,67, a iz uvoza je pribavljeno 4,04 TWh.
U Hrvatskoj ima 26 hidroelektrana s ukupno instaliranom snagom 2.014,5 megavata, kojima “pogonsko gorivo” stiže doslovno s neba, iz oblaka.
Od ukupnog broja, u Dalmaciji je 12 hidroelektrana čija je zbirna instalirana snaga 1.289,7 megavata.
Samo na slijevu rijeke Cetine, koja je pravi energetski div, ima 877,7 megavata instalirane snage u šest hidroelektrana.
Kako su postrojenja tih hidroelektrana više-manje amortizirana iz njihovih generatora, HEP dobiva najjeftiniju struju i upravo ta struja cijeloj grupi osigurava dobit.
Što od tih hidroelektrana koje HEP-u osiguravaju dobit imaju stanovnici gradova i općina uz koje se nalaze proizvodna postrojenja, uključujući i akumulacijska jezera koja su potopila najplodnija poljoprivredna zemljišta?
Imaju tek mrvice koje na ime elektroprivredne rente za zauzeti prostor na slijevu Cetine godišnje iznose šest-sedam milijuna kuna.
A koje mrvice su i u apsolutnom iznosu manje od iznosa kojim potrošači električne energije u Dalmaciji subvencioniraju cijenu toplinske energije koju troše u svakom pogledu socijalno bolje stojeći potrošači u Zagrebu, Velikoj Gorici, Samoboru, Zaprešiću, Osijeku i Sisku.
Za komentar ove tematike pitali smo Nenada Kurtovića iz Saveza udruga za zaštitu potrošača Hrvatske.
Zakonski nedopustivo
- Do početka devedesetih godina prošlog stoljeća, dohodak, odnosno dobit unutar HEP-a, ostajali su tamo gdje su stvarani. Promjena propisa kojima je ta dobit centralizirana, odnosno preraspodijeljena na štetu nerazvijene Dalmacije, a u korist razvijenih dijelova Hrvatske, mene kao tadašnjeg zaposlenika navela je da napustim HEP - kazao nam je Kurtović.
- U redu je propis koji kaže da svi potrošači električne energije u Hrvatskoj, svrstani u svoje grupe, imaju jednaku cijenu. Ne bi valjalo kada bi bilo drukčije. To što ste otkrili do sada nitko nije obrađivao i ako su podaci koje iznosite točni, mogu samo reći kako je zakonski nedopustivo da potrošači električne energije subvencioniraju potrošače toplinske energije.
Zato dok se ne reguliraju cijene svih energenata unutar HEP grupe ne bi se smjelo odlučivati o povećanju cijena električne energije, što se neslužbeno najavljivalo - zaključuje Kurtović.
HEP: Potrošači struje Zagrebu ne financiraju toplinsku energiju
Glasnogovornica HEP-a Mirela Klanac nam je odgovorila:
“Potrošači električne energije ne subvencioniraju potrošače toplinske energije. Poslovanje se odvija u dva zasebna trgovačka društva i svako društvo ima svoje rezultate poslovanja iskazane u godišnjim financijskim izvješćima.
Iz godišnjih financijskih izvješća je vidljivo da HEP Toplinarstvo ostvaruje gubitak u poslovanju i ima kumulirane gubitke iz prethodnih poslovnih godina, što znači da gubici nisu ‘pokriveni’.
Konsolidirana bilanca, koja se spominje, samo je sredstvo financijskog izvještavanja o godišnjem rezultatu poslovanja grupe međusobno povezanih društava, čime se ne mijenja činjenica o ostvarenom poslovnom rezultatu svakog pojedinog društva koje se uključuje u tu konsolidaciju.”
| | | | 1/29/2012 - INTERVJU Denis Geto: Kukuriku teži privatizaciji HEP-a | | Izvor - Novosti, 07. siječanj 2012. | | | - Po isteku godine poslali ste Vladi pismo u kojem upozoravate na neizvjesnu budućnost HEP-a. Od premijera Zorana Milanovića i ministra gospodarstva Radimira Čačića tražite da ne daju hidroelektrane u koncesije. Zašto?
- Zato što su one dio naše prirode, dio vodotokova koje utječu na vodoopskrbu i na proizvodnju električne energije i kao obnovljivi izvori moraju ostati u vlasništvu države.
Čačić se služi terminom monetizacija, a to znači da se nešto unovči. Nije cilj, dakle, pametno i dugoročno hidroelektranama upravljati i izvući što veću korist, već je Vladi cilj kratkoročno izvući neki novac. Kad hidroelektrane, koje proizvode nekoliko milijardi kuna godišnje od vode koja je besplatna, jednom izvučete iz sustava i date ih nekom drugom onda i HEP gubi smisao jer je to ono što nas sve hrani. Ovakvim mjerama želi se zakrpati državni proračun.
Tko kaže da će taj koji dobije koncesiju upravljati postrojenjem na najbolji mogući način: njega treba održavati, a ne samo eksploatirati i prodavati električnu energiju. Trebalo je napraviti elaborat, projekt, objasniti što će to kratkoročno i dugoročno značiti financijski, što će to značiti za HEP, na kraju. U protivnom mogla bi se izgubiti cijela kompanija, barem ovaj tržišni dio. Dakle, mi smo protiv davanja javnog dobra u privatne ruke. Zašto mi sami umjesto nekog privatnika od svega ne bi izvukli profit?
Možemo i sami
Smatrate li da koncesija nužno vodi ka privatizaciji?
- Smatram, jer što znači koncesija? Taj kome ustupite dio poduzeća neće dobiti samo kapljice vode već kompletnu elektranu s ljudskom snagom i postrojenjima koja su uz samu hidroelektranu. Zato smatram da onaj tko razmišlja o koncesijama razmišlja o privatizaciji. Koncesija na neki određeni dugogodišnji rok, ponavljam, nikada ne može biti tako profitabilna koliko bi vi kroz godine sami mogli stvoriti novac.
Vladi predlažete i hitno donošenje novih energetskih zakona uz zadržavanje cjelovite HEP grupe s njenom proizvodnjom, opskrbom, distribucijom i prijenosom. No, u studiji “usklađivanja hrvatskoga energetskog sektora i energetskog zakonodavstva s energetskim propisima Europske unije” to izdvajanje je eksplicitno vidljivo?
- Ako izdvojite distribuciju, izdvojili ste 65 posto firme. Mi se protivimo tome da imamo par izdvojenih kompanija, gdje se vlasnik može promijeniti preko noći. Cjelovitost HEP grupe jamči tržišnu konkurentnost firme, siguran profit i investicijski potencijal, i što je najvažnije, garanciju zadržavanja najznačajnijeg nacionalnog dobra u trajnom vlasništvu RH. Hoćemo da kompanija ostane cjelovita i onda ona kao takva, ima snagu i kreditnu sposobnost.
Bojite li se privatizacije, iako je Zakon o privatizaciji HEP-a prestao je važiti još u veljači 2010.?
- On nije ukinut da ne bi bilo privatizacije, već je na dobar način određivao kakav bi oblik bio privatizacije; sad kad njega nema, može se HEP privatizirati po općem Zakonu o privatizaciji.
Mislite na prodaju pojedinih tvrtki iz sustava HEP-a?
- Teoretski bi se mogle sve prodati. Nekad se govorilo da infrastruktura ne smije ići van HEP-a, a to su dalekovodi, dakle prijenosni i distribucijski dio. To je ključ pomoću koje vi dovodite struju do svakog potrošača. Tržišne djelatnosti, dakle elektrane i sama prodaja energije kupcima vrlo su interesantne privatnicima. Prijenos i distribucija ne bi smjele ići u privatizaciju dok bi tržišne djelatnosti trebale biti na liberaliziranom tržištu, ali ne i privatizirani. Danas se svi zaklinju da privatizacije neće biti, iako u predizbornom programu Kukuriku koalicija navodi da bi izdvojila prijenos i distribuciju u samostalna poduzeća jer su one mrežne djelatnosti zbog direktiva EU. Iako se ne govori o privatizaciji, jednom kad 75 posto poduzeća izdvojiš van, a 25 posto u kojem je i proizvodnja ostaviš samu, onda u nekom drugom koraku preko noći u Sabor može uletjeti neki novi zakon o privatizaciji. To je moguća priprema da do privatizacije dođe, a s privatnim kapitalom dolaze i veće cijene struje.
Politika i korupcija
Zašto u HEP-u nikad nije proveden javni natječaj za Nadzorni odbor što također tražite od nove Vlade?
- Ne znam zašto, javni je natječaj objavljen još u ljeto 2010. , ali nikada nije dovršen. To govori da bi u Nadzornom odboru mogli bili likovi koji državi ne bi odgovarali. Drugi razlog je taj što je vidjela da plan gospodarskog oporavka neće samo tako ići pa je digla ruke. A to je štetno za poslovni sustav. Imamo mi unutrašnjih problema kojima se svakodnevno bavimo: ovdje nema napredovanja, ide se na racionalizaciju svega mogućeg što se ne radi tako. Naš cilj je da se postavi kadar u kojeg ćemo imati povjerenja, koji će se brinuti za kompaniju, a ne da se postavlja na osnovu političke podobnosti. Što se tiče mogućih koruptivnih radnji, dovoljno je reći da su doslovce svi direktori i menadžment kivni na upravu. (op. TEHNOS-a: nije li jedan od razloga i to što je uprava zatvorila neke pipe?)
Ima li Sindikat način na koji će reagirati ukoliko se u HEP-u ništa ne promijeni?
- Današnji sindikati su uspavali ljude. Ni ova vlast neće ništa napraviti, ona će nas zabetonirati. Da se mene i dobar dio ljudi u sindikatu pita, mi bi štrajkali. Za to su potrebne neke procedure jer nam je dosta politički postavljenih likova u firmi. Tako da se i sad ne bi čudili nekom novom predsjedniku uprave, bezimenoj desnoj ruci Radimira Čačića. Ako bi štrajk uspio to znači da bi se radikalno promijenio način upravljanja firmom, što želi i javnost. Izabrali bi se ljudi koji vrijede, a mi znamo tko koliko vrijedi i tko je u kojoj stranci. Pazite, naši članovi su operativni radnici – njih 1.250 – to je dio koji radi 24 sata dnevno i dio koji održava postrojenja. Dakle to je osoblje pretežno u elektranama i kad odlučimo štrajkati tada ni elektrane ne rade, a onda nema ni struje. Zato smo mi snažan sindikat.
Za HEP su navodno zainteresirani Amerikanci?
- To ne znam, ali znam da se o tome špekulira. Kada je Angela Merkel prošloga ljeta bila u posjeti premijerki Kosor, razgovaralo se o energetici i zato mislim da bi njemačka firma RWE mogla biti zainteresirana oko HEP-a. Ta je njemačka firma inače 50 posto suvlasnik termoelektrane “Plomin 2″ u sklopu javno-privatnog partnerstva.
| | | | 1/29/2012 - Ukida se ograničenje plaća šefovima javnih poduzeća? | | Izvor - t-portal, 05. siječanj 2012. | | | - Krajem travnja moglo bi biti predloženo ukidanje odluke o štednji na plaćama predsjednika i članova uprava javnih poduzeća, najavio je na današnjoj sjednici Vlade prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić, naglašavajući da im je potreban dobar krizni menadžment.
Vlada je na današnjoj sjednici u Banskim dvorima, između ostalog, izmijenila Odluku o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava, a prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić kazao je da 'Ministarstvo gospodarstva i Ministarstvo financija u ovom trenutku surađuju na modelu koji će uspostaviti sustav plaća za predsjednike i članove uprava trgovačkih društava u kojima Republika Hrvatska ima većinski udio'.
Prema današnjoj odluci, ograničenje plaća produljeno je do 31. prosinca 2012. godine, no Čačić najavljuje mogućnost ukidanja te vrste štednje.
'Predstavljanje tog novog modela sustava planira se krajem travnja te će možda biti predloženo ukidanje ove odluke o štednji na plaćama predsjednika i članova uprava trgovačkih društava', najavio je Čačić te dodao da je 'potreban krizni menadžment jer su kadrovi stvarni problem rasta BDP-a u tom segmentu'.
'Menadžment s obzirom na realizaciju treba biti nagrađen ili sankcioniran, a tražit će se stručno neupitne ljude za timove u potpunosti posvećene programu i provedbi programa rada Vlade', kazao je Čačić, svjestan da 'to neće biti lako'.
Podsjetimo, Vlada Jadranke Kosor je u sklopu mjera štednje, kao i zbog brojnih afera članova uprava javnih poduzeća, ograničila njihove plaće na maksimalan iznos od 17 do 18 tisuća kuna (3,2 puta prosječna plaća), odnosno do razine ministarske plaće.
| | | | 1/29/2012 - Jedan šef, deset radnika. Takva država mora propasti | | Izvor - Forum, 02. prosinac 2011. | | | - Priča je išla ovako: jedan od članova Uprave Hrvatskih autocesta zaputi se službenim Audijem na sastanak u Split. U međuvremenu se sjeti da bi, kad je već dolje, mogao skočiti do rođaka u Zagoru na večeru. Međutim, put nije baš dobar, posebno ne za njegovu limuzinu. Nazove svog vozača koji je u Zagrebu s drugim službenim vozilom, Passatom, i naloži mu da odmah sjeda u treći automobil, a riječ je o terencu kao stvorenom za vlaške kaldrme. Stigne vozač odmah nakon sastanka, baš kako je trebao. Sjedaju u terenac i pravac unutrašnjost. Nakon večere povratak u hotel u Split na spavanje. Budući da se večer prije popilo, našem junaku nije se vozilo do Zagreba, iako ima plaćenu cestarinu, pa je odlučio ubiti oko u Audiju. Vozač će se lako s kolegom vratiti kasnije u Split po terenac.
Premda zvuči gotovo nestvarno, ova sličica iz života direktora jedne od državnih tvrtki ponavlja se praktički svakodnevno. Jedino se mijenja ima kompanije. Ako nije HAC, onda je HC, ili HŽ, ili HEP, ili Croatia osiguranje. Svejedno. Svaka od njih ima golem broj različitih direktora, voditelja, zamjenika i savjetnika koji koriste službene automobile, raspolažu karticama i drugim beneficijama i za (ne)rad su vrlo dobro nagrađeni. Najbolji primjer je posrnulo Dalmacijavino u kojem šefuje deset direktora i još 19 njihovih zamjenika. Budući da ni to nije bilo dosta da bi tvrtka uspješno radila, zaposleno je još šestero dobro plaćenih savjetnika, a tvrtka ima i glasnogovornika kojeg nitko nikad nije vidio. Dvojica iz Uprave toliko su sposobna da imaju veća primanja od premijerke Jadranke Kosor. Cijelu tu bulumentu pojačanu s još tko zna koliko voditelja sektora i njihovih zamjenika treba opslužiti niti četiristo radnika.
Dalmacijavino je tipičan primjer
Vlasnik distribucijske tvrtke Orbico Branko Roglić, koji u Hrvatskoj zapošljava oko šesto radnika, kaže da tvrtka s takvom strukturom ne samo da ne može uspješno poslovati, nego ne može funkcionirati. - Dalmacijavino je tipičan primjer kako se vode državne tvrtke. Bez financijske pomoći takvi ne mogu preživjeti. Ne samo da se novac troši na plaće ljudi koji ništa ne rade, nego je jednako važan problem nemogućnost normalnog rada zbog viška šefova. Tolika količina direktora, zamjenika i savjetnika zaguši tvrtku i više se ne zna tko o čemu odlučuje - objašnjava Roglić. Prema njegovu mišljenju, tvrtka koja ima petstotinjak zaposlenih trebala bi imati maksimalno deset direktora, odnosno rukovoditelja: direktora, voditelje financija i komercijale te šefove sektora. - Iznad toga se ne smije ići, a u državnim poduzećima i javnoj upravi direktori se množe kao gljive nakon kiše - upozorava Roglić. Slično razmišlja i direktor tvornice akumulatora Munja Ivan Miloloža. U njegovoj kompaniji radi 127 ljudi od kojih je samo troje na čelnim funkcijama: dvojica članova Uprave i šef proizvodnje. - Da nije tako, tvrtka ne bi mogla funkcionirati. Državne tvrtke su preplavljene različitim šefovima. Na žalost, administracija se samo gomila - objašnjava Miloloža. Dakle, omjer rukovoditelja i radnika u privatnim tvrtkama iznosi jedan prema pedeset, dok, primjerice, u tijelima državne uprave na deset zaposlenika dolazi jedan šef, u HŽ Holdingu je svaki osamnaesti šef, a situacija je slična i u ostalim javnim tvrtkama. Naravno da toliku količinu nebrige za državnu imovinu primjećuju i radnici kojima ne pada na pamet šutjeti dok se vrhuška gomila po političkom i rodijačkom ključu. Štrajkovi su sve češći, i to ne samo zbog neisplate plaća, nego i zbog poboljšanja odredbi iz kolektivnih ugovora.
Savjetnici koji ništa ne rade
Glasnogovornik četiriju sindikata Zračne luke Zagreb Ante Dujić, koji su nedavno štrajkali jer Uprava nije željela pristati na njihove zahtjeve vezane za kolektivni ugovor, kaže da kolegij u ZLZ-u čini deset članova - glavni direktor Tonči Peović i devet direktora i menadžera. Oni nisu obuhvaćeni kolektivnim ugovorom, ali su im prava neusporediva. Dovoljno se sjetiti 2,4 milijuna kuna otpremnine koliko je dobio bivši direktor Boško Matković, a za koju nitko nije znao. Slično je i sada. Uz uže vodstvo tvrtke, direktor ima i dvadesetak savjetnika te cijeli niz vanjskih suradnika za koje, tvrdi Dujić, nikada nije objašnjeno što zapravo rade. - Posebno su zanimljiva dvojica zamjenika direktora. Andrija Markić već je prije godinu i pol dana trebao otići u mirovinu, ali je ostao jer navodno radi na nekim važnim projektima. Drugi je Ivan Damjanović koji, koliko znam, nema nikakve veze sa zračnim prometom, a došao je nakon što je smijenjen s mjesta ravnatelja Uprave za zatvorski sustav i državnog tajnika u Ministarstvu pravosuđa zbog podilaženja Hrvoju Petraču, koji je prečesto dobivao dozvole za izlaz iz zatvora. Damjanović je na toj funkciji naslijedio Damira U Lončarića, koji je prije dolaska na Pleso radio u tajnim službama da bi ta funkcija potom bila posebno izmišljena za njega - navodi Dujić. Ironično dodaje da se u ZLZ poklanja puno pažnje odnosima s javnošću iako se tek iznimno može pročitati neki pozitivan tekst o toj tvrtki. Uz glasnogovornicu, za PR je zadužen i savjetnik direktora za novi terminal Jadran Kapor, a uz njih dvoje angažirana je i još jedna PR agencija. Unatoč svima njima, naglašava Dujić, rezultat je katastrofalan. Prosječna plaća koju prima nešto više od tisuću i pol zaposlenih u tvrtki je oko pet tisuća kuna, a štrajkom su željeli učvrstiti prava prije najavljenog dolaska koncesionara. - Naš kolektivni ugovor je relativno dobar. Imamo i regrese i božićnice koji se isplaćuju kada ostvarimo dobit, ali je bilo i loših godina kada bije bilo nagrada - zaključuje Dujić iz sindikata Zračne luke.
Politička podobnost
Predsjednik TEHNOS - strukovnog sindikata radnika Hrvatske elektroprivrede Denis Geto upozorava na političko kadroviranje i nepotizam u tom državnom poduzeću koje ima 13.800 radnika i 150 najviših menadžera. U zadnjih deset godina, izračunao je Geto, broj rukovoditelja povećan je za 70 posto, dok je u isto vrijeme broj radnika smanjen za deset posto. I ne samo to, nego ovaj nagomilani rukovodeći kadar određen po liniji podobnosti vodi tvrtku tako da postoji znatan broj unaprijeđenih radnika koji pritom nemaju ili imaju samo jednog do dva radnika kojima “rukovode”. Sindikat procjenjuje da je gotovo petina radnika zaposlena na radnim mjestima za koja nemaju odgovarajuću stručnu spremu te da neki imaju ugovore o radu za jedno, a rade na drugom radnom mjestu. Dijelom zbog tih pogrešaka smijenjena je direktorica za ljudske potencijale HEP-a, ali - što je naročito zanimljivo - još nije raspisan natječaj da se to radno mjesto popuni, dodaje Geto. Aktivni sindikalisti upozoravaju da uz već poslovični nemar, postoji određena skupina ljudi koji rade na namjernom slabljenju HEP-a na račun privatnih poduzeća koja sve češće preuzimaju poslove.
U šest HŽ-ovih tvrtki, u kojima radi 17 tisuća ljudi, svaki osamnaesti je neki šef. Samo u HŽ Holdingu ima više od 900 članova uprava, menadžera, zamjenika, pomoćnika, različitih rukovoditelja, čije visoke plaće subvencioniraju i građani. Nenad Mrgan, predsjednik Sindikata strojovođa, kaže da se zadnjih godina neznatno smanjio broj direktora u HŽ-ovim tvrtkama, ali ih je i dalje previše. - Poseban su problem različiti bivši direktori koji su izgubili funkcije, ali ne i plaće. Direktorska mjesta zamijenili su savjetničkim pozicijama. Danas 25 zaposlenih u HŽ-u ima višu plaću od premijerke i predsjednika Uprave unatoč ograničenjima u primanjima koje je donijela Vlada. Ti bivši direktori imaju zaštitne dodatke zbog godina i primanja na osnovu solidarnosti tako da debelo premašuju 20 tisuća kuna - priča Mrgan. Uspoređujući brojnost šefova u različitim HŽ-ovim tvrtkama, navodi primjer HŽ Vuče vlakova gdje 11 direktora vodi 2100 zaposlenih te HŽ Putničkog prijevoza u kojem 40 šefova rukovodi s 1200 radnika. Dok u HŽ Vuči vlakova financije sređuje 50 ljudi, u HŽ Infrastrukturi administraciju za sedam tisuća ljudi radi dvije tisuće ljudi. - Tražili smo od Uprave da nam daju točne podatke na koliko zaposlenih ide jedan direktor, ali odgovor nikada nismo dobili. Raspolažemo podatkom da je u HŽ Holdingu svaki osamnaesti šef - objašnjava Mrgan i dodaje da se lošim kadroviranjem tvrtka gura u dodatne gubitke. Margareta Mađerić iz HDZ-a tvrdi, primjerice, da je broj ljudi u Direkciji Zagrebačkog holdinga rapidno povećan nakon dolaska Ive Čovića na njegovo čelo s 20 na 150 ljudi te dodaje da su im i plaće povećane za 20 posto, dok s druge strane Holding otpušta radnike. Predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata u Hrvatskim autocestama i poznati zviždač Mijat Stanić upozorava da je od 2004. godine na brojnim pozicijama u HAC-u broj šefova udvostručen. Prema njegovim riječima, u Slavoniji, primjerice, gdje je Stanić radio, na mjestima gdje su bila dva šefa sada ih je pet, a tamo gdje je bio jedan, sada su dva. - Izmišljane su različite pozicije u sedam HAC-ovih sektora. Svaki je direktor dobio zamjenika, a vrhunac je bio kada je jedan od njih imao čak četiri zamjenika iako je i jedan više nego dovoljan, s obzirom na to da je njegov posao zapravo samo da zamijeni direktora kada ga nema - kaže Stanić. Kriterij imenovanja bila je, tvrdi on, politička podobnost i pripadanje mafijaškoj strukturi koja je iz HAC-a isisala deset milijardi kuna. Dakle, ne samo da su loše upravljali važnom tvrtkom koja zapošljava gotovo dvije i pol tisuće ljudi, nego su premrežili kompaniju s jasnim ciljem da je opljačkaju. Navodi primjer Željka Krapljana koji je saborsku poziciju zamijenio funkcijom zamjenika direktora Sektora za održavanje u HAC-u za čije se zapošljavanje morao promijeniti i pravilnik. Krapljan je, naime, uz visoku plaću primao i tisuću pol kuna naknade za odvojeni rad iako je uredno spavao u svojoj kući u Sisku. Nakon što je premješten s direktorske funkcije na mjesto zamjenika direktora, umjesto da je dobio otkaz Krapljan je, tvrdi Stanić, dobio i otpremninu od gotovo 150 tisuća kuna, iako je ostao raditi u toj državnoj tvrtki. Stanić kaže kako će novoj vlasti, ako bude volje da se to napravi, trebati deset godina da istraži što se zapravo dogodilo u HAC-u gdje se vodio precizno razrađen sustav pljačke. Što se tiče plaća, u toj kompaniji je sistem gotovo preslikan iz HŽ-a, tako da unatoč Vladinom ograničenju plaća na 17 tisuća kuna neki članovi Uprave zahvaljujući dodacima, invaliditetu i godinama staža, dosegnu i do 25 tisuća kuna, što je dokaz, kaže Stanić, da je i ova Vladina odluka zapravo bila farsa. S druge strane, prosječna radnička plaća u HAC-u iznosi između 4,5 tisuće i pet tisuća kuna, bez prekovremenih i noćnog rada te bez mogućnosti različitih dodataka poput onog za dežurstva koji direktorima omogućuje rad preko vikenda koji se uglavnom sastoji od javljanja na mobitel, a za što su neki znali biti nagrađeni i sa deset tisuća kuna. Zbog nepoštivanja te uredbe Vlada je smijenila šefa Jadroplova Stipu Papića jer si je isplaćivao plaću od 52 tisuće kuna, dok je direktor Hrvatske poštanske banke Čedo Maletić, valjda po uzoru na kolege u privatnom sektoru, primao 37 tisuća kuna. Zagrebačka banka je tako svojim rukovoditeljima lani isplatila 67 milijuna kuna plaća i bonusa, a Privredna banka Zagreb čak dva milijuna više za rukovoditelje, objavio je Novi list. Hanfa je pak izračunala da najvrednijom hrvatskom imovinom raspoređenoj u 216 najvećih tvrtki teških 100 milijardi kuna zapravo vlada samo tristotinjak ljudi. Ne otkrivajući o kome je riječ, Hanfa je utvrdila da jedan od njih ima plaću od 12,5 milijuna kuna, što odgovara prosječnoj plaći 150 radnika!
“Zlatni padobran”
Ipak, najgore stanje je u javnoj i državnoj upravi. Naime, svaki jedanaesti službenik je šef. Najviše ih je u ministarstvima (10,9%), u državnim upravnim organizacijama (17,5%), u županijama (17%), a najgore je u središnjim državnim uredima (27,2%). Čak je i Vlada utvrdila da je taj broj, a ukupno ih je 5890, prevelik kao i broj različitih jedinica u koje su zbrinuti. Ivona Mendeš s Fakulteta političkih znanosti tvrdi da nije problem u broju službenika, nego u broju dužnosnika koji se znatno povećao uvođenjem funkcije državnih tajnika koji dodatno imaju i uži krug suradnika. - Za državu od četiri i pol milijuna ljudi 55 tisuća ljudi, koliko ih otprilike radi u državnoj upravi, nije previše i uklapa se u standarde Europske unije unatoč tome što su najčešće oni pod najvećim kritikama javnosti iako ih je relativno malo. Međutim, imamo previše ljudi u javnim službama i lokalnoj upravi koji je, gledano prema EU, uistinu respektabilan - tvrdi Ivona Mendeš. Dok se u državnim tvrtkama broj zaposlenih i dalje povećava, u privatnim kompanijama sve je više otpuštanja. Vlasnici i uprave snalaze se na različite načine da bi unatoč krizi održali kompanije na životu. Sinergija, optimizacija i restrukturiranje sve su češći pojmovi koji se mogu čuti na sastancima. Iza njih najčešće stižu i otkazi. Na državnim jaslama to drukčije izgleda. Svaki šefić blizak HDZ-u ima “zlatni padobran” težak šest mjesečnih plaća koji će mu nakon smjene osigurati dovoljno vremena da se snađe ili sačeka da njegovi opet dođu na vlast.
| | | | 1/10/2012 - Sindikalisti pozivaju novu vlast na brzu reakciju | | Izvor - Novi list, 07. siječnja 2012. | | | - U velikim poslovnim sustavima u vlasništvu države svaka promjena vlasti, pa tako i ova posljednja, diže stanje pripravnosti sindikata. Dok nova vlast pušta balone i osluškuje reakcije javnosti i struke na svoje najave, sindikati očekuju njezinu brzu reakciju i prve poteze u stabiliziranju svojih tvrtki.
Predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata Mijat Stanić, štoviše, poziva novu vlast da u Hrvatske autoceste što prije pošalje povjerenika, jer sumnja da odgovorni ljudi iz aktualne Uprave uništavaju dokumentaciju koja ukazuje na propuste i malverzacije rukovodeće strukture.
– Sve priče nove vlasti oko Hrvatskih autocesta paušalne su, neutemeljene i neozbiljne, jer nitko ne može znati što se u poduzeću događa i što je potrebno poduzeti prije nego provjeri zatečeno stanje. Ako netko iz rukava kaže da u nekoj firmi ima tisuću zaposlenih viška – to je dosta neozbiljno. Da bi se dali takvi zaključci potrebna je ozbiljna analiza, kaže Stanić iz HAC-a.
Protiv koncesija
Balonima i prvim najavama vlasti njegov sindikat stoga ne pridaje nikakav značaj. On vjeruje da će koalicija, kako je to najavljivala u kampanji, situaciju u HAC-u sređivati u dogovoru sa zaposlenima.
Za novu vlast Nezavisni cestarski sindikat već je spremio prijedloge za tvrtke koje »pokriva«, a njegov predsjednik vjeruje da će za njih biti sluha.
– Ova vlast bi pod hitno trebala staviti povjerenike u državne tvrtke, koji će biti tehnička vlast dok se ne izaberu nove uprave.
Sumnjam da Uprave panično uništavaju dokumentaciju i prikrivaju tragove, kao da su iznenađeni jer je došlo do promjene vlasti.
Svi bi oni trebali dati mandate na raspolaganje, a na njihovom mjestu očekujemo ljude izabrane na javnim natječajima, po kriterijima struke, zaključuje sindikalist HAC-a.
Sindikalisti ističu da neće pristati na davanje autocesta u koncesije.
– Protiv smo koncesija i prodavanja bilo čega u vlasništvu države, a da se nas – sindikate i građane – pri tome ništa ne pita. Tu lošu praksu koja državi nanosi štetu treba prekinuti, tvrdi Stanić.
Predsjednik Sindikata strojovođa u Hrvatskim željeznicama također poziva vlast da brzo djeluje, s tim da, napominje, »ono što je dobro ne treba mijenjati«.
Uništenje željeznice
– Česte promjene ponekad nisu dobre. Ako Uprave koje sad rade u HŽ-u imaju nekakve planove i spremne su to provesti – možda bi ih trebalo pustiti da rade. Najveći problem dosad je bio u tome što su naše uprave htjele raditi, ali projekti su stajali u ministarstvu s objašnjenjem da nema novca, kaže Mrgan.
– Volio bih da novoj vlasti bude jasno da se ne može po potrebi raditi na principu dogovornih ekonomija; da lokomotive i vagone Željeznice moraju kupovati po cijenama većim od tržišnih, dok se od HŽ-a u isto vrijeme traži da posluje po tržišnim načelima, kaže Mrgan.
Hodnici Hrvatskih željeznica, zaključuje na kraju, ovih su dana puni kandidata za direktore koji se pokušavaju nametnuti novoj vlasti. Svi se nude, kaže, a najviše oni koji proteklih godina nisu radili ništa.
Prve poteze s nestrpljenjem iščekuju i u HEP-u, a sindikat TEHNOS vladajućima je dao do znanja da neće bez riječi gledati poteze koje ocijeni lošima. U otvorenom pismu koje je objavio i naš list, TEHNOS je upozorio na kaotično stanje u poduzeću te pozvao na ozdravljenje HEP-a.
Najave da će hidrocentrale ići u koncesiju TEHNOS ne prihvaća i protiv toga će se, tvrde, boriti svim sredstvima.
| | | | 1/10/2012 - Direktorima u javnim tvrtkama ministarske ili pet puta više plaće | | Izvor - Večernji list, 07. siječanj 2012. | | | - Potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić na sjednici Vlade prije dva dana najavio je da mnoge državne tvrtke trebaju krizni menadžment da ih spasi. Problem je, iščitava se iz Čačićevih riječi, što kvalitetni menadžeri koji se znaju nositi s problemima neće doći u državni sektor u kojemu bi im plaća bila višestruko manja od iste pozicije u privatnom sektoru.
Političke marionete
Najviša plaća u upravama državnih poduzeća je oko 17 tisuća kuna. Iako se među vladajućima špekulira da krizni menadžeri moraju doći u sve tvrtke, u Ministarstvu gospodarstva doznajemo da će to procijeniti prema financijskim izvješćima koja će dobiti 1. ožujka. Do tada će napraviti model koji će omogućiti da i država daje menadžerske plaće. U ugovoru će im stajati koje će stimulacije i bonuse dobiti za uspješno poslovanje, ali će postojati i sankcije za loše vođenje tvrtke. U Ministarstvu će u obzir uzeti i preporuke Crome, udruženja menadžera. Nedopustivo im je da je, primjerice, dobra bilanca HEP-a uvjetovana kišnom godinom, a ne dobrim snalaženjem na tržištu.
Bernard Jakelić iz Hrvatske udruge poslodavaca drži da državne tvrtke moraju biti jednake privatnima i sposobne konkurirati na tržištu.
– Rezultati poslovanja moraju biti jedini kriterij uspješnosti bez obzira na to je li kadar stigao političkim imenovanjem ili natječajem. Ako ograničimo plaće, nećemo dobiti kvalitetne ljude. Do sada su postavljane političke marionete pa je zato stanje kakvo jest – kaže Jakelić. Glavni menadžer Crome Esad Čolaković kaže da su udruženju menadžera izradili dva dokumenta, i to Kodeks korporativnog upravljanja u javnom sektoru i Nacionalni standard za osnovne plaće, nagrade i naknade.
Izbor na natječajima
Bivšoj su vladi potkraj pretprošle godine poslali oba dokumenta. Prema prijedlogu Crome, osnovne plaće menadžera javnih tvrtki određivale bi se prema složenosti funkcije, odgovornosti, volumenu poslovanja poduzeća, poziciji na tržištu. Usto, menadžeri bi imali pravo i na nagrade koje bi ovisile o ostvarenju ciljeva poslovne politike. Čolaković kaže da bi se postavile granice kolika može biti najviša i najniža plaća direktora. Pri tome bi u malim tvrtkama ta osnovna plaća, primjerice, bila manja od ministarske, u srednjim bi ona bila dvostruko veća, a u velikim poduzećima poput HEP-a, HŽ-a i peterostruko veća od ministarske, koja je oko 17.000 kuna.
– Ne samo da javnim tvrtkama treba kvalitetan krizni menadžment nego i Hrvatskoj treba takav menadžment – kaže Čolaković. Dodaje da bi se menadžeri javnih poduzeća trebali birati na natječajima koji su dvije godine poslije redovitih izbora jer se sad, kad se smjenjuju političke garniture, smjenjuju i direktori.
HUP i Croma podržavaju Čačićevu ideju o plaćama direktora
Radimir Čačić - Smatra da mnoge državne tvrtke trebaju krizne menadžere da ih spase, a za to ih treba solidno platiti.
Bernard Jakelić - Upozorava da kvalitetni kadrovi neće doći raditi u državne tvrtke ako se ograniče plaće u njima.
Esad Čolaković - Predlaže da menadžeri u javnim tvrtkama budu nagrađeni za ostvarenje postavljenih ciljeva.
| | | | 1/10/2012 - DRŽAVNA PODUZEĆA Koga u upravu i nadzorne odbore | | Izvor - Vjesnik, 05. siječanj 2012. | | | - Javne tvrtke moraju biti uspješne na tržištu, a ne političke sinekure
Državna poduzeća oduvijek su bila lena u koje je politika uhljebljivala svoje kadrove, a koliko ih se teško odreći, pokazuje i Vladina inicijativa prema kojoj će se već za dva tjedna ukinuti zakonska odredba vlade Jadranke Kosor da se članovi nadzornih odbora državnih tvrtki više ne imenuju voljom vlade, nego biraju na natječajima.
Ministar financija Slavko Linić najavio je da će se model imenovanja vratiti na staro, a kao argument koristi činjenicu da država kao vlasnik mora voditi računa o svojoj imovini.
»Članove nadzornih odbora nećemo birati na natječaju. U trgovačkim društvima za koja je odgovorna Vlada moraju biti osobe za koje smo sigurni da će provoditi Vladinu politiku«, izjavio je Linić u intervjuu za Globus. Da politika mora stati iza imenovanja članova nadzornih odbora smatra i Ljubo Jurčić, koji obnaša funkciju predsjednika Nadzornog odbora Podravke. »Natječajima se politika ne može amnestirati od odgovornosti za javne tvrtke. Narod je izabrao vlast kojoj je dužnost upravljati državom i njezinom imovinom«, jasan je Jurčić, koji smatra da je zakon HDZ-ove vlade bio pokušaj izbjegavanja odgovornosti, a ne depolitizacije upravljanja kompanijama. Stoga ističe da je ispravno preuzeti odgovornost do kraja i imenovati ljude koji će odgovarati politici koja je na vlasti. Isto tako, napominje Jurčić, svima mora biti jasno da odlaskom vlasti odlaze i čelni ljudi državnih kompanija, odnosno da njihov ostanak ovisi o dobroj volji nove vlasti.
S druge strane stoji Borislav Škegro, koji je u svojim kolumnama često upozoravao na loše upravljanje javnim tvrtkama. »Ako netko misli da je rješenje konkretnog problema u ljudima od povjerenja, onda ga moram nazvati ili budalom, ako iskreno vjeruje u to, ili običnim pokvarenjakom. U oba slučaja riječ je o čistoj podjeli plijena, pa bi se moglo tvrditi da je to i glavni motiv borbe za vlast - plijen. A trošak tog plijena snosili bismo svi mi, građani i birači«, napisao je ljetos Škegro.
Iako argument kojim se koriste Jurčić i Linić nije sporan, problem je praksa koja je nadzorne odbore pretvorila u farsu, pa su se u nekim slučajevima i sami njihovi članovi opravdavali da nisu mogli utjecati na odluke, jer »nisu stigli pročitati materijale«. Neki ministri poput Ivana Šukera i Mate Crkvenca sjedili su u više od pet nadzornih odbora, a prema nekim analizama potrebno je barem tjedan dana da bi se netko pripremio za mjesečnu sjednicu nadzornog odbora velikih javnih kompanija.
Zato predsjednik Nadzornog odbora Ine Davor Štern inzistira da u nadzornim odborima sjede ljudi od struke. »Smatram da u nadzornim odborima trebaju sjediti stručnjaci, što ne znači da moraju nužno biti imenovani na natječaju, ali je jako bitno da se članovi regrutiraju iz struke«, kaže Štern za Vjesnik.
Naknade za rad u nadzornim odborima nisu prevelike, odnosno kreću se od 1000 do 4000 kuna, ali je moć nad upravljanjem politici teško ispustiti iz ruku. Naime, tvrtke u većinskom državnom vlasništvu zapošljavaju 88.700 zaposlenika, a u 2010. ostvarile su gotovo 50 milijardi kuna prihoda. O kvaliteti upravljanja dovoljno je reći da su na 49,8 milijardi kuna ostvarenog prometa imale tek 150 milijuna kuna operativne dobiti, što je u odnosu na prihode jedva 0,3 posto. Čak ni 21 kompanija od strateškog interesa za državu nema mnogo bolje rezultate. Naime, prema podacima iz 2011., za prvih devet mjeseci ostvarile su neto dobit od 835,33 milijuna kuna te gubitak od 485,5 milijuna kuna, pa je skupni rezultat pozitivan za samo 350 milijuna kuna iako ostvaruju milijarde kuna prihoda.
Od javnih kompanija tek je pet njih poslovalo s gubitkom, a riječ je o kompanijama iz resora Ministarstva prometa. To su Autocesta Rijeka-Zagreb, Hrvatske ceste, Hrvatske željeznice, Croatia Airlines i Jadrolinija, ali se među onima koji posluju s neto dobiti kriju tvrtke čije su uprave osigurale mizeran rezultat u odnosu na prihode, što pokazuje da se na efikasnosti nije mnogo poradilo.
Zato vladajući otvaraju mogućnost imenovanja uprava putem natječaja kako bi se poboljšao menadžerski kadar u tvrtkama, što podržavaju i poduzetnici udruženi u Hrvatsku udrugu poslodavaca te ostali Vjesnikovi sugovornici. Ipak, poslodavci ističu da se mora promijeniti odnos i model upravljanja javnim tvrtkama. Neovisno o tome hoće li se čelnici birati natječajima ili će ih imenovati, rezultati poslovanja moraju postati najvažniji, odnosno tvrtke u državnom vlasništvu moraju usvojiti tržišni model poslovanja i upravljanja. Da bi se to postiglo, nužno je promijeniti odnos prema plaćama u javnim poduzećima, jer se uz uvjete koji su na snazi u državni sektor neće moći privući kvalitetan kadar koji postoji na tržištu. U takvom sustavu, upozorava Škegro, menadžer odgovara isključivo svom nadzornom odboru, a nikako predsjednicima, ministrima, saborskim zastupnicima ili stranačkim dužnosnicima. »Još nešto je vrlo važno. Imati plaću kao njegov kolega u HT-u ili Atlanticu, pa bila ona i pet puta viša od ministarske«, naglašava Škegro, a njegovo mišljenje dijele i poslodavci. Tako Bernard Jakelić iz HUP-a upozorava da je administrativno propisivanje plaće pogrešno, jer menadžere koji kvalitetno vode tvrtke treba i nagraditi. »U protivnom imamo samo ljude koji se žele uhljebiti, odnosno potičemo negativnu selekciju«, mišljenja je Jakelić.
Na staru narodnu izreku »koliko para toliko muzike« podsjeća Davor Majetić, glavni direktor HUP-a, koji napominje da je nemoguće u tvrtke poput Croatia Osiguranja ili Hrvatske poštanske banke privući ljude s tržišta uz plaće zacementirane na 17.000 kuna. »Suludo je da u tvrtkama poput HEP-a koje upravljaju milijardama kuna menadžer ne može biti primjereno nagrađen«, kaže Majetić, pa ističe da se plaće moraju definirati na tržištu rada te da se Vlada mora osloboditi 'fetiša plaća' koji su nametnuli sindikati ako želi kvalitetne upravitelje svojih tvrtki.
Povratak političara u nadzorne odbore korak je unatrag za kvalitetu upravljanja javnim tvrtkama, što govori u prilog tome da se politici nije lako odreći moći koju daje utjecaj na mastodonte koji godišnje uprihode sedminu ukupnih ekonomskih aktivnosti u državi. Ipak, neefikasnost državnih tvrtki, koja je izravna posljedica sustavne nebrige i lošeg upravljanja, mogla bi, ako se nastavi putem političkog patronata, u idućim godinama mastodonte pretvoriti u prazne ruševine.
| | | | 1/6/2012 - Šest javnih poduzeća koja treba odmah spašavati | | Izvor - Lider, 05. siječanj 2012. | | | - Sudeći prema dokumentu koji je potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić zatražio od Uprave HEP-a, čini se da raspodjela fotelja atraktivnih javnih poduzeća, za koju su se mediji zalijepili nije jedina stvar o kojoj vlast raspravlja. Lider je, naime, a posjedu dokumenta, zapravo popisa potrebnih podataka infrastrukture hrvatskoga termoenergetskog i hidroenergetskog sustava, koji je Leo Begović, prvi čovjek HEP-a, na zahtjev proslijedio Čačiću.
HEP prvi na meti
Ne treba mnogo pogađati čemu služi taj papir. Tijekom predizborne kampanje Kukuriku koalicija bezbroj je puta naglasila da je prostor za uštede najveći u javnim poduzećima. S druge je strane mnogo imovine i poslova koje mogu privatizirati i „autsorsati“ i tako bar malo popuniti praznu državnu blagajnu. Nije tajna da je HEP kao najveći dobitaš (u devet mjeseci 2011. ostvario je 412 milijuna kuna dobiti) prvi na privatizacijskoj meti (ili, Čačićevim rječnikom, monetizacijskoj) - prijenos i distribucija ostali bi u državnom vlasništvu, no proizvodnja bi mogla u privatne ruke.
Što doista namjeravaju s javnim tvrtkama i imaju li ikakav plan, nitko iz vlasti nije htio govoriti. Nije ni čudo, jer što se zapravo krije iza javno objavljenih brojki o poslovanju, malo tko zna. Registri zaposlenih ne postoje, poslovanje je malo gdje transparentno, nema kvalifikacijske strukture zaposlenih i dodjele poslova u skladu s njom, zbog čega se korupcija ugnijezdila upravo u javnim poduzećima.
Cestovna nesanica
Prema posljednjim podacima o poslovanju slika naizgled nije katastrofalna. Od 21 poduzeća (u njih nisu uključena društva od posebnog državnog interesa poput brodogradilišta) 14 ih je u plusu, pet je u gubicima, a dva su, HAC i HC, na nuli. No to ne znači da vlast može mirno spavati. Cestovne tvrtke lako bi mogle izazvati nesanicu jer s Autocestom Rijeka-Zagreb HAC i HC iduće godine moraju vratiti 14 milijardi kuna obveza! Kad se tomu nadoda tromi div HŽ, na koji su se za razne studije o restrukturiranju spiskale stotine milijuna eura, a nitko ga nikad nije uspio restrukturirati, ali i HEP, u kojem je poslovanje sve samo ne transparentno, jasno je zašto Vlada o tome šuti.
Specijalci za strategiju
No ekonomisti poručuju da vremena nema, a ne nudi se ni bogzna koliko modela transformacije.
Željko Lovrinčević iz zagrebačkog Ekonomskog instituta poručuje da se ništa ne može učiniti sve dok se ne uspostavi sustav upravljanja koji bi vrijedio za sva poduzeća.
- Treba ustrojiti posebnu jedinicu koja bi nadzornim odborima davala naputke što im je činiti, koji je cilj poslovanja, koji je „benchmark“ za svako konkretno poduzeće. Ona bi pratila učinkovitost tih poduzeća u odnosu na okružje, ujedinjavala troškove, postavljala standarde u zapošljavanju, obrazovanju, učinkovitosti rada. Dok to nemate, ne možete ništa hitno promijeniti u načinu rada javnih poduzeća i njihovu vođenju - kategoričan je Lovrinčević i upozorava na mnogo nepoznanica, od broja zaposlenih, njihovih kvalifikacija do standarda rada i učinaka javnog poduzeća uodnosu na slično u okružju.
Na upit bi li ondje trebala ostati država ili bi u njima trebalo „instalirati“ menadžere, kaže kako nema ništa protiv da država u njima zadrži svoje prste sve dok u strankama može pronaći ljude koji znaju raditi.
Frontalno uz analizu
- Ako to država nije u stanju, neka upravljanje povjeri privatnom sektoru, on to dobro radi. Ali mora početi nešto raditi jer je upravo u javnim poduzećima najveći prostor za uštede, ali i za investicije. Državni je proračun presušio i sad su najveći potencijalni investitori javna poduzeća - poručuje Lovrinčević.
I Vladimir Ferdelji, predsjednik Udruženja menadžera Croma, krenuo bi frontalno, ali s pomoću analize koja bi pokazala kakva je točno reorganizacija i gdje najpotrebnija da bi se postigle uštede i racionaliziralo poslovanje.
- U području nadzora, kontrole i strateških ciljeva politika mora delegirati ljude, ali operativno upravljanje mora biti u rukama profesionalaca čiji položaj mora ovisiti o konkretnim rezultatima. Javna su poduzeća zadatak broj jedan jer država upravlja s pola hrvatskih resursa, pa ako njihovo poslovanje posloži kako treba, onda će svima biti bolje - uvjerava Ferdelji.
Tabu privatizacije
Konzultant Damir Novotny kaže da termin „javna poduzeća“ nijedobar jer su to svugdje u svijetu, pa tako i u EU, poduzeća koja kotiraju na burzi, otvoreno i transparentno posluju. On misli da bi infrastruktura trebala ostati u državnom vlasništvu, ali sve drugo, primjerice Croatia osiguranje, Croatia banku, dio HEP-a, HŽ-a, Hrvatsku poštu, trebalo bi privatizirati. Obveze „glavoboljnih“ tvrtki poput HAC-a, HC-a, Autoceste Rijeka-Zagreb država mora pretvoriti u javni dug, a upravljanje dati u koncesiju ili neki oblik javno-privatnog partnerstva.
- Privatizacija je, nažalost, i za ovu Vladu tabu-tema, ali nema nikakva smisla da država upravlja poduzećima koja nisu u strateškom interesu. Čini mi se da Vlada ne namjerava mijenjati model upravljanja. Bit će to politički model, ali uz više poštenja - zaključuje Novotny.
S privatizacijom, odnosno „autsorsiranjem“ svega što nije temeljni biznis, slaže se i Lovrinčević: - To se u recesiji i radi, ali to u javnim poduzećima ide jako sporo zato što poduzeća, uglavnom monopolna ili oligopolna, troškove mogu prebaciti na potrošača. Problem je što javna poduzeća nikada nisu imala konkretan cilj, a nisu ga imali ni Ijudi koji su ih vodili. Ako nemate cilj, kako možete očekivati učinkovitost i racionalizaciju? Njima sad treba dobar sanacijski menadžment, primjernice cestovni je sustav predimenzioniran, dio treba prebaciti u proračun, dio treba privatizirati, dio dati u koncesije. Cijeli sustav javnih poduzeća treba potpuno demontirati i graditi ispočetka - kategoričan je Lovrinčević.
Ferdelji kaže kako za tako velik posao treba vremena, ali prvi rezultati, odnosno promjena trenda, morali bi se vidjeti već do kraja godine.
Politički plašt
Novotny nije uvjeren u to jer nikad nismo dobili jasne financijske pokazatelje, rezultati su se, pogotovo u infrastrukturnim poduzećima, pokrivali političkim plaštem: - Vlada je šokirana dugovima, no upravo zato treba mijenjati model upravljanja s kojim bi trebala izaći bar za godinu-dvije. Hoće li to biti neki holding koji će upravljati državnim portfeljom prema pravilima tržišta kapitala ili će se zvati nekako drukčije, posve je svejedno, važno je da se promijeni model upravljanja. Bojim se da takve namjere nema – misli Novotny.
Iako Lovrinčević ima pravo kad kaže da su javna poduzeća oduvijek politička zbrinjavališta, bilo bi pogrešno da se uprave i ovog puta smjene samo prema političkom ključu. Na neka mjesta, (pre)rijetka doduše, stiglo se više prema stručnoj nego političkoj preporuci pa su nasljednici, primjerice u Croatia osiguranju ili HPB-u, dobro počistili za prethodnicima i osovili kompanije na stabilne noge. Podjela prema modelu financijske tvrtke SDP-u, realni sektor HNS-u ne ostavlja dojam da je prva briga novi model upravljanja. Ferdelji zato poručuje da se novi upravljači ne bi trebali dijeliti na stranačke i nestranačke, nego na kvalitetne i nesposobne.
Porezi nakon javnih poduzeda
Lovrinčević upozorava na to da rasprava o porezima i poreznoj reformi nema puno smisla ako se ne riješe ključni troškovi sustava, oni u javnim poduzećima. Porezi su, kaže, posao za „fino namještanje“, a ono nema nikakva smisla ako nemamo ni elementarni signal, dakle nismo počistili najveće smetlište. Dobra je vijest da će se unatoč tomu što je sređivanje stanja a javnim poduzećima najteži i najhitniji posao, ako se on obavi u prvoj polovini godine, rezultati sigurno vidjeti do kraja 2012. Osim toga, ako vlast nije spremna jače zahvatiti u proračunske rashode i već je – kao što se čuje u kouloarima - odustala od poreza na imovinu, gdje će drugdje naći spomena vrijedne uštede?
POSLOVANJE DO 30. RUJNA 2011.
Tvrtke s najvećom dobiti:
HEP 412 milijuna kuna
Plinacro 76,4 milijuna kuna
Fina 73,4 milijuna kuna
HPB 70,6 milijuna kuna
Croatia osiguranje 67,7 milijuna kuna
Najveći državni gubitaši:
Autocesta Rijeka-Zagreb 181 milijun kuna
HŽ 77,6 milijuna kuna
Jadrolinija 54,3 milijuna kuna
Croatia Airlines 39 milijuna kuna
Vjesnik 25 milijuna kuna
Tvrtke koje trebaju hitne promjene
Hrvatska elektroprivreda - vjerojatno prva državna tvrtka koje će se Vlada prihvatiti. Logičan izbor za početak uvođenja promjena zbog goleme količine novca koja prolazi kroz HEP, ali i zbog mnogo sumnjivih poslova. Ipak, riječ je o veoma složenu i nezahvalnu poslu koji zahtijeva mnogo truda i vremena.
Autocesta Rijeka-Zagreb - zbog jako velikoga kreditnog zaduženja i negativna poslovanja,
koji uvelike proizlaze iz toga što se tvrtkom koristilo kako bi se 'upumpavao' novac u proračun ili pak u druge državne tvrtke, ARZ je visoko na listi proriteta koje treba rješavati. Preinvestirano i prezaduženo društvo koje mora refinancirati, odnosno reprogramirati svoje kredite jedan je od gorućih problema koje je Kukuriku zatekao i mora hitno rješavati.
Hrvatske autoceste - tvrtka koju se slobodno može nazvati generatorom afera, jedan su od većih i neugodnijih problema koji traže hitno rješavanje. Još u predizbornoj kampanji Kukuriku je kao potencijalno rješenje spominjao davanje Autocesta u koncesiju domaćim mirovinskim fondovima. Potencijalno spajanje tvrtke s ARZ-om i pokretanje privatizacije već je i kao ideja proglašeno „poslom desetljeća“.
Hrvatska radiotelevizija - javni servis dugove vuče već godinama a nova Vlada treba brzo odlučiti hoće li nastaviti s restrukturiranjem koje je započeto u mandatu prošle ili će se odlučiti na neko svoje, novo rješenje. Nastavkom trenutačne politike financiranja HRT ne može dugoročno nastaviti raditi s trenutačnim brojem zaposlenih.
Hrvatske željeznice - tvrtka koja svake godine proguta milijardu proračunskih kuna, svakako su medu onima čiji se problemi moraju rješavati u najkraćem mogućem roku. Kriminal i nagomilani problemi, u kombinaciji s velikim brojem zaposlenih, HŽ stavljaju visoko na listu Vladinih prioriteta.
Croatia Airlines - s obzirom na to da će ulaskom u EU država morati dokinuti dotacije nacionalnoj aviokompaniji, ima malo vremena da se stvari poslože i tvrtka pripremi za funkcioniranje u još konkurentnijem okružju. Croatia Airlines zbog toga je visoko na popisu državnih tvrtki u kojima se mora brzo početi s radom.
Tvrtke u kojima promjene nisu najhitnije
ACI - iako je tvrtki koja upravlja marinama potrebna dokapitalizacija, kako rastu rezultati domaćeg turizma, tako i ACI bilježi dobre f inancijske pokazatelje pa nije potrebno stavljati ga u prioritete bar prvih nekoliko mjeseci.
Hrvatske ceste - iako bilježe gubitak, u usporedbi s onim Autocesta uistinu su nemjerljivo manji problem. Količina novca koja izlazi iz tvrtke putem javnih natječaja svakako zaslužuje da se tvrtkom temeljito pozabavi država kao njezin vlasnik, ali od cestara HC definitivno nije gorući problem.
Hrvatske Šume - tvrtka koju Vlada spominje kao jednu od onih na popisu za „monetizaciju“, odnosno davanje u dugoročnu koncesiju, upravljaju jednim od najvećih domaćih prirodnih bogatstava. Iako je potrebno donijeti dugoročne strateške odluke o tome što će se i kako napraviti sa Šumama, činjenica da posluju stabilno znači da svakako nije potrebno donositi nikakve ishitrene odluke o njihovoj sudbini.
HPB - nekoliko puta sanirana banka. sada je napokon u solidnom plusu, vođen Upravom koja nije politički kadrovirana. No za ozbiljnije konkuriranje bankama u stranom vlasništvu HPB još ove godine treba najmanje milijardu kuna svježeg kapitala.
Narodne novine - iako posluju s dobitkom, zbog sumnji da im se pogoduje u javnoj nabavi uredskog materijala, vjerojatno će se ulaskomu EU morati ići u preustroj i ove kompanije. Naime, ako je profitabilnost zasnovana na dogovornom poslovanju s državom, vjerojatno je dugoročno neodrživa.
Plinacro - operator plinskoga transportnog sustava u Hrvatskoj, jedna je od strateških tvrtki, koja jako mnogo investira u infrastrukturu. Iako bi se, kao i u svim državnim tvrtkama kroz koje prolazi velik novac, trebalo ispitati troši li se pametno i opravdano, nema razloga da se u prvom valu dira u ovu tvrtku.
Hrvatske vode - gotovo je sigurno da ima posla koji bi trebao biti odrađen u tvrtki koja upravlja vodnim gospodarstvom, ali s obzirom na to da se radi o strateškom pitanju, zasad bi tvrtku trebalo pustiti u miru. Iako postoje sumnje u način trošenja golemih sredstava kojima Vode raspolažu, odluke o golemom prirodnom bogatstvu ne bi trebalo donositi na prvu u žaru spašavanja proračuna.
Jadrolinija - kao tvrtka o kojoj uvelike ovisi razvoj hrvatskih otoka, kao i uspješni turistički rezultati, zasad je u urednom stanju. Ipak, kako će zaštita od pune konkurencije u EU vrijediti samo nekoliko godina nakon ulaska, vrijeme da se država pobrine da Jadrolinija bude spremna za to doći će uskoro.
Vjesnik - dnevne novine u vlasništvu države, realno nije niti bi trebao biti visoko na listi prioriteta jer se ne radi o strateškom interesu. Ipak, pitanjem Vjesnika Vlada će se u određnom trenutku morati pozabaviti i napokon donijeti trajnu odluku o sudbini gubitaša.
Tvrtke koje uglavnom dobro posluju i mogu čekati
Hrvatska lutrija - s obzirom na to da se radi o državnoj tvrtki koja uredno zarađuje novae za državu, eventualne promjene u HL-u Vlada bi trebala uvoditi tek kad sve druge problematične tvrtke dovede u red.
FINA - Financijska agencija, jedna je od državnih tvrtki koje stabilno posluju i uvođenje bilo kakvih promjena svakako može čekati dok se ne „pomete“ u gubitašima.
Odašiljači i veze - tvrtka koja se bavi prijenosom RTV signala, svakako ne bi trebali biti u fokusu u idućem razdoblju. Poslovanje s dobiti i mali broj zaposlenih tu će kompaniju bar neko vrijeme zadržati izvan fokusa.
Croatia osiguranje - najveći osiguravatelj na domaćem tržištu - jedna je od rijetkih državnih tvrtki koja funkcionira prema potpuno tržišnim uvjetima i ostvaruje dobre rezultate. Iako se često nagađa o privatizaciji, s obzirom na dobre rezultate realno, osim zbog brzog namicanja sredstava, nema razloga da se prodaje zlatna koka.
Janaf - Jadranski naftovod, premijer i ministar gospodarstva prije dolaska na vlast okarakterizirali su kao tigra i stratešku kompaniju koju treba privatizirati javno, kao i Inu. Ipak, kako bi se izbjegla situacija koja je nastala s naftnom kompanijom, zasad bi najbolje bilo da se Janaf jednostavno pusti da radi kao državna tvrtka.
Hrvatska pošta - tvrtka koja je zahvaljujući restrukturiranju uspjela preokrenuti svoj financijski rezultat - ima još puno posla kako bi bila uspješna na zahtjevnom tržištu, ali s obzirom na dosad učinjeno nema razloga da se s uspješnom politikom ne nastavi i da se na HP troše vrijeme i resursi.
Plovputu - tvrtki koja održava pomorske plovne putove i, među ostalim, bavi se održavanjem svjetionika, vjerojatno bi dobrodošlo malo „čišćenja“, ali s obzirom na to da posluje u plusu i ne zapošljava velik broj ljudi na to svakako može pričekati.
| | | | 1/4/2012 - USKOK-ov pouzdanik: Begovićev ured bio je ozvučen | | Izvor - Večernji list, 04. siječanj 2012. | | | - Leo Begović, predsjednik uprave HEP-a, nasljednik Ivana Mravka na čelu te državne tvrtke, bio je USKOK-ov pouzdanik u raskrinkavanju podmićivanja HDZ-a pri sklapanju poslova za gradnju termoelektrana u Zagrebu i Sisku. Ta činjenica proizlazi iz dviju optužnica: one za Fimi mediju, ali i optužnog akta kojim se teretilo Ivana Mravka, Petra Ćubelića, Željka Kljakovića Gašpića, bivše članove uprave HEP-a, te Ljubu Bušića i Antu Matića, čelnike tvrtke Monting PiM, za davanje mita od 700.000 kuna prema naputku Mladena Barišića, bivšeg šefa Carine, koji su završili u crnom fondu HDZ-a. Inače, sva petorica optuženika potkraj prosinca nagodila su se s USKOK-om te su pravomoćno osuđena na sjednici optužnog vijeća.
Nadzirana komunikacija
Uloga Begovića kao pouzdanika USKOK-a bila je zanimljiva u čitavoj priči jer je počinjenje kaznenog djela bilo potkrijepljeno rezultatima posebnih dokaznih radnji, odnosno sadržajima nadziranih sastanaka i telefonskih kontakata između njega i ostalih optuženika. Čelniku HEP-a je, naime, bio ozvučen ured zbog održavanja sastanaka vezanih uz isplatu provizije za stranku od tri posto od ugovorenog posla. Dio je novca Mravak predao Barišiću, no kako je u međuvremenu bio smijenjen te uhićen, trebalo je ostatak iznosa, 300.000 kuna, dostaviti u stranku.
Begoviću je taj problem predočio Ćubelić, a on je, pak, o svemu obavijestio tužitelje te pristao na to da bude pouzdanik. Na prvom nadziranom sastanku 18. siječnja 2010. godine Ćubelić je govorio Begoviću o "dugovima" tvrtki Monting i Končar vezanim uz radove u Sisku. Pojasnio mu je da se plaćanje dogovaralo i realiziralo te da je preuzeti novac izravno predavan Barišiću. "Monting je na Sisku i na Bloku L... 300.000 kuna i Končar, Končar Dužević 700.000 kuna", govorio je Ćubelić pouzdaniku.
Na njegovo pitanje kako se to sve radilo za Mravkova mandata, Ćubelić mu je odgovorio: "Je, na način da je ovaj kolega iz Montinga, on bi se dogovorio gore s Ivanom, ili kime li već... uglavnom je to zaključno išlo, znalo bi se unaprijed i to bi išlo direktno gore kod Barišića." Ćubelić je na tom polusatnom sastanku govorio da će s njima razgovarati (misli na odgovorne ljude u Montingu i Končaru, nap. a) i podsjetiti ih na tu obvezu te da će se oni Begoviću potom najaviti. Od šefa HEP-a se Ćubelić na kraju tog sastanka rastao riječima: "Gore kod Barišića, možete i njega pitati je li mu dao na takav način, znači direktno kod njega, u svakom slučaju gore je bila priča jer je bio Barišić i još netko s njim." Begović je pitao je li Kljaković Gašpić također znao za dogovaranje i isplatu provizije, a Ćubelić je odgovorio potvrdno.
"Kljaković je to isto rješavao... i Mravak", kazao mu je bivši član uprave HEP-a te na sebe preuzeo obvezu isplate dogovorenih iznosa. Ćubelić je rekao da će osobno kontaktirati s predstavnicima dviju tvrtki, izvođača radova, Ljubom Bušićem i Tomijem Duževićem.
Mravak stavljao u kasu
"Ovako, ja ću danas, kad sam već u Zagrebu, pokušati s ovom dvojicom stupiti u kontakt... Evo, bez mobitela, to se bez mobitela rješava, neka se najave kod vas. Znam, kad bih ja nosio, Mravak bi od mene to uzeo i stavio tamo u neku kasu... bila je tamo jedna kasa", rekao je Ćubelić svom šefu. Iako je kazao da odgovorne u Montingu i Končaru neće zvati na mobitel, Ćubelić se na kraju ipak predomislio pa ih je nazvao i pitao imaju li vremena za sastanak.
Dužević je taj dan bio u gužvi, a s Bušićem je dogovorio da se nađu u jednom kafiću kraj zgrade HEP-a. Ćubelić i Begović su se čuli 19. siječnja 2010. godine, a šef uprave HEP-a govori da se javio Bušić. Ćubelić mu, pak, odgovara da "Bušić očekuje od njega samo da potakne tu temu da se otvori".
Begović zove dan kasnije Ćubelića i pita ga tko je Matić, jer mu je trebao doći Bušić, a ne Matić. Ćubelić mu odgovara da je to Bušićev pomoćnik, ali da s njim nije ništa dogovarao o isplati. Ćubelić također pita Begovića hoće li da on nazove Bušića, a on mu odgovara da ne treba jer će prvo s Matićem održati sastanak.
Što je sve otkrila istraga u HEP-u i kako će se nastaviti:
Afera struja - Uskoro optužnica i novi optuženici
Zbog preprodaje jeftine struje šibenskom TLM-u i mostarskom Aluminiju i navodne štete od 600 milijuna kuna državi pod istragom USKOK-a bili su Damir Polančec, Ivan Mravak i Ivan Koštan. Koliko se zna, u tom bi predmetu uskoro trebala biti podignuta optužnica koja će obuhvatiti još neke osobe.
Afera posao - Buljubašić će stajati Mravka
Fiktivno zapošljavanje Rade Buljubašića, povratnika iz Australije koji je zadužio HDZ, izazvalo je skandal u HEP-u, a priču je razotkrio novinar Večernjeg lista Marko Špoljar. Zbog Buljubašićeva uhljebljenja, protiv Ivana Mravka podignuta je optužnica, ali suđenje još nije počelo. A Buljubašić je žurno izbačen iz HDZ-a.
Afera stanovi - HEP-ovi kvadrati ispod cijene
Ivo Čović i Ivan Mravak, bivši šefovi HEP-a, našli su se pod istragom zbog prodaje gotovo 30 stanova u vlasništvu HEP-a ispod cijene, čime je ta tvrtka, po tvrdnjama Županijskoga državnog odvjetništva, oštećena za 8,5 milijuna kuna. Istraga nije okončana, a njome je obuhvaćeno još šestero bivših čelnika HEP-a.
| | | | 1/4/2012 - Na niskoj cijeni struje koju je HEP zaračunavao TLM-u profitirao je i Daimler | | Izvor - Vjesnik, 03. siječanj 2012. | | | - U istrazi u slučaju TLM-HEP, vjerojatno najzamršenijoj od svih antikorupcijskih istraga koje je Uskok pokrenuo u prošle tri godine, i u kojoj je, prema prvobitnom izračunu Uskoka, počinjena najveća materijalna šteta za proračun RH, nevjerojatnih 650 milijuna kuna, ovih bi dana trebala biti donesena tzv. državnoodvjetnička odluka.
Uskok je pokrenuo istragu prije više od godinu dana i osumnjičio bivšega direktora HEP-a Ivana Mravka, bivšega direktora TLM-a Ivana Koštana te bivšega potpredsjednika Vlade RH Damira Polančeca da su dogovorili prodaju šibenskoga TLM-a konzorciju Adrial te na četiri godine osigurali mostarskom Aluminiju prikriveno »finaciranje« jeftinom strujom iz hrvatskoga HEP-a, koja je tajno, umjesto u šibenski TLM, preusmjeravana Aluminiju u BiH, čime je HEP-u nanesena šteta od spomenutih 0,6 milijardi kuna. Kakva će biti odluka Državnoga odvjetništva nije poznato, ali činjenica jest da svakako treba voditi računa o tome da su uloge glavnih aktera u inkriminiranom slučaju bile potpuno drukčije čisto zbog različitih dužnosti koje su obavljali.
Prema prvim sumnjama Uskoka od prije godinu dana, impliciralo se da su Koštan, Polančec i Mravak bili svojevrsna skupina koja je odluke donosila prema vlastitome internom dogovoru. Polančecu se stavljalo na teret da je na sjednici HFP-a 12. travnja 2007. godine izlobirao da se TLM proda Adrialu za jednu kunu.
Zatim da se dogovorio s Mravkom da subvencioniranom strujom pomaže mostarskom Aluminiju te da je na kraju nastalu štetu HEP-u podmirio 2008. lobirajući u Vladi RH da se HEP-u dodijele dionice Janafa vrijedne 148 milijuna kuna, pritom lažno predočivši kabinetu da je šteta za HEP nastala, jer Vlada nije odobrila poskupljenje struje. No od tih je prvih kvalifikacija istraga u više od godinu dana odbacila niz teza o kriminalu, ali se otvorio i niz novih.
Čini se da je Uskok utvrdio kako Koštan, Mravak i Polančec uopće nisu bili povezana kriminalna skupina nego su samo provodili odluke s mnogo više razine, dakle, razine Vlade RH kao i sa sjednica vrha HDZ-a, potpuno identično kao i u slučaju INA-MOL. Također treba reći da te odluke nisu nužno kazneno djelo nego se može govoriti i o tzv. političkim odlukama.
Najprije je utvrđeno kako struja za mostarski Aluminij uopće nije bila nekakva tajna nego dio nacrta ugovora koji je izradila Vlada kako bi se privatizirao šibenski TLM koji je tada bio u velikim problemima i gomilao gubitke, ali i želje vrha države i HDZ-a da se pomogne mostarskom Aluminiju, jer je riječ o hrvatskome nacionalnom interesu. U toj tvornici naime rade uglavnom Hrvati, a o njenome proizvodu ovisi i promet Luke Ploče.
»Logika mora biti ekonomska, ali i nacionalna«, izjavio je Sanader na jednome od sastanaka koji su prethodili Ugovoru o isporuci jeftine struje za Mostar.
Cijela je priča išla ovakao. Vlada je željela privatizirati TLM. Konzorcij ga je htio kupiti, ali je uvjet za kupnju bio da se TLM-u osigura dovoljno aluminijske sirovine kako bi mogao raditi. Mostarski je Aluminij pak pristao isporučiti TLM-u sirovinu, ali je tražio da im se za to osigura dovoljno struje, i to prema subvencioniranoj cijeni. Tako je na kraju zapravo napravljen trojni ugovor HEP-TLM-Aluminij. No unutar tog sustava nije sve išlo baš po planu nego su počele lobističke igre, koje se teško mogu nazvati političkim odlukama, jer više nalikuju na kazneno djelo. Naime, ugovor za prodaju struje Aluminiju bio je napravljen tako da se cijena struje vezivala uz cijenu aluminija na londonskoj burzi. No došlo je do većeg pada cijene aluminija, što je cijenu HEP-ove struje spustilo na dno, prouzročivši HEP-u velike gubitke.
Postavilo se pitanje zbog čega Mravak nije u Ugovor ugradio tzv. zaštitnu klauzulu, stavak koji bi fiksno postavio donju granicu cijene struje, te bi, ako bi cijena pala niže od nje, ugovor bio raskinut. No tu je, kako je ispričao Mravak, na njega učinjen politički pritisak. Mravak je, prema svemu sudeći, htio ugraditi takvu klauzulu, ali je, navodno, intervenirao Krešimir Ćosić, zamjenik predsjednika HEP-ova nadzornog odbora, koji se, prema Mravkovim riječima, na njega vrlo grubo izderao, de facto mu naredivši da izbriše zaštitnu klauzulu iz nacrta ugovora. Ćosić je to opovrgnuo, međutim postoje vrlo jasne indicije da Mravak nije lagao. Nakon Ćosićeve intervencije naime Mravak je poslao novi nacrt ugovora u kojemu nije bilo zaštitne kaluzule o cijeni struje, ali je postojala »zaštitna kaluzula« za Mravka.
»Napominjem da je i zamjenik predsjednika HEP-ova nadzornog odbora, gospodin Krešimir Ćosić dao svoj doprinos na izradi ovoga nacrta ugovora«, napisao je Mravak u zaglavlju telefaksa.
Tijekom istrage pojavio se i jedan posve novi čimbenik. Upravo u doba kada je Sanaderova administracija prozivala Račanovu koalicijsku vladu radi navodne korupcije s njemačkim konzorcijem Daimler, prema dokazima koje je prikupio Uskok, taj isti Daimler imao je i itekako dobar prijam i kod nekih ljudi iz kabineta Ive Sanadera. Štoviše, Daimler je profitirao iz posla TLM-HEP-Aluminij.
No kako su se Nijemci koje se prozivalo za korupciju prije SDP-ove vlade našli u tom »strujnom krugu« nije znao objasniti ni Polančec, jer tadašnji zaključci Vlade nisu išli u smjeru da se Daimler, odnosno tvrtka kćer Debis ubaci u posao.
»Ne znam otkud taj članak 22«, rekao je Polančec na pitanje da protumači fantomski članak ugovora koji je govorio o tome da HEP subvencioniranu struju neće davati samo za potrebe proizvodnje aluminijske sirovine za TLM nego će isto tako jeftinom strujom podmirivati i dugove mostarskog Aluminija prema Daimleru do iznosa od 7 miljuna dolara na godinu.
Kakva će biti odluka u tome slučaju vjerojatno će se znati u sljedećih nekoliko dana, ali se svi uključeni slažu da će kvalifikacije biti dosta drukčije nego na početku istrage. Hoće li netko biti izostavljen iz optužnice, a možda netko novi uključen u nju, tek će se vidjeti. Valja napomenuti da su sva trojica osmnjičenih odbacivala inkriminacije Uskoka, ali njihova pozicija nije bila ista. Šteta je naime nanesena samo Mravkovom HEP-u.
| | | | 1/4/2012 - Novi šefovi javnih poduzeća znat će se tek u ožujku | | Izvor - Glas Slavonije, 03. siječanj 2012. | | | - Novi direktori javnih i tvrtki u pretežitom državnom vlasništvu sigurno neće biti imenovani prije ožujka. Iako se u javnosti i dijelu medija već duže naveliko špekulira o imenima budućih čelnih ljudi HEP-a ili Croatia osiguranja, visoki izvori iz Kukuriku koalicije kažu da se partneri još uvijek nisu do kraja dogovorili o tome koja će stranka imati glavnu riječ u postavljanju čelnih ljudi.
Kako se neslužbeno doznaje, netočno je i da postoji podjela prema kojoj bi SDP imao odlučujući utjecaj na kadrovska pitanja agencijama i financijskim tvrtkama, dok bi HNS odlučivao o energetici.
- Sve ovo što se pojavljuje u medijima je još uvijek na vrlo dugom štapu. Kao prvo, skupštine javnih tvrtki trebaju imenovati nove nadzorne odbore. Moguće je da ova vlada napusti model po kojem se članovi nadzornih odbora javnih i državnih tvrtki biraju na javnim natječajima. To je samo bio smokvin list za političke i druge utjecaje i interese. Moguće je da se vratimo na model po kojem bi vlada imenovala njihove članove. A tek nakon što se to obavi, nadzorni odbori mogu imenovati čelne ljude tih tvrtki - rekao je jedan od čelnih ljudi Kukuriku koalicije.
...
Narodnjaci žele utjecaj u HEP-u i JANAF-u
Koliko je pitanje imenovanja čelnih ljudi u javnim i državnim tvrtkama važno strankama vladajuće koalicije pokazao je i nedavni slučaj kada je potpredsjednik Vlade i predsjednik HNS-a Radimir Čačić nakon sastanka s premijerom Milanovićem potpuno izgubio živce na novinarsko, potpuno benigno pitanje po kojem se će kriterijima i u kakvim postupcima imenovati čelni ljudi javnih i državnih tvrtki. Nije tajna da narodnjaci žele utjecaj u energetskim tvrtkama, HEP-u i JANAF-u. Dvije vodeće strane Kukuriku koalicije još uvijek se nisu dogovorile ni koja će od njih imati ključni utjecaj na Croatia osiguranje.
| | | | 1/1/2012 - TEHNOS protiv privatizacije hidroelektrana | | Izvor - Novi list, 31. prosinac 2011. | | | - Strukovni sindikat radnika HEP-a (TEHNOS) uputio je Vladi i Saboru otvoreno pismo kojim ih upozorava na postojeće, kaotično stanje unutar tvrtke, uzrokovano katastrofalnim vođenjem poduzeća kroz duži period, te ih poziva da pametnim koracima »ozdrave« HEP.
Oštro se protive ideji Radimira Čačića da se hidroelektrane daju u koncesije, te najavljuju da će se protiv toga boriti svim sredstvima.
Prije svega, Vladu pozivaju da članove nadzornog odbora i uprave HEP-a odaberu javnim natječajem, te da predloži hitno donošenje novih energetskih zakona po kojima će se HEP restrukturirati, no samo na način da HEP grupa ostane jedna cjelina.
Svako rasparčavanje HEP-a na dijelove, kažu u sindikatu, završit će osiromašenjem nacionalne imovine u korist krupnog privatnog kapitala.
»Potpuno odbacite ideju o davanju hidroelektrana u koncesije te slične zamisli, prepuštanja javnog dobra privatnom kapitalu. Trošak proizvodnje električne energije iz hidroelektrana je zanemariv (prodajna cijena je desetak puta veća od proizvodne cijene). Naša najveća hidroelektrana Zakučac u 2010. godini proizvela je električnu energiju u vrijednosti jedne milijarde kuna. Niti jedna koncesija to ne može nadoknaditi, odnosno suludo je nekome prepustiti čisti izvor novca. Mora se znati da svaka koncesija može voditi ka privatizaciji, a protiv privatizacije hidroelektrana ćemo se boriti svim sredstvima«, poručuju iz sindikata na čelu kojeg se nalazi Denis Geto.
Nadalje, kako kažu, HEP-u nužno treba novog tehničkog kadra, koji je u tom poduzeću devastiran. Životna dob zaposlenih izrazito je visoka, upozoravaju iz sindikata, a normalno funkcioniranje nekih pogona zbog nedovoljnog je broja »operativaca« ozbiljno ugroženo. »Dosadašnji način upravljanja tvrtkom pokazao se kao potpuni promašaj.
Uprava HEP-a centralizirala je cijelo poslovanje i tako onemogućila niži menadžment da donosi čak i najbanalnije odluke. Čekanje na suglasnosti uprave traje tjednima pa i mjesecima, pa je sustav paraliziran. Takav HEP nije konkurentan i gubi poslove«, upozoravaju iz sindikata, napominjući kako će poslovni rezultati i dalje biti loši ne odustane li se od modela političkog kadroviranja. Stanje je, zaključuje Geto u svom pismu, neizdrživo i radnici ga više neće tolerirati. Danas je u HEP-u zaposleno 13.800 radnika i 150 menadžera, pri čemu je unatrag deset godina broj menadžera povećan za 70 posto, a broj radnika smanjen za deset posto. Prema sindikalnim procjenama, na radna mjesta za koja nemaju odgovarajuću stručnu spremu, zaposleno je između 15 i 20 posto radnika.
| | | | 1/1/2012 - TEHNOS: Vodstvo HEP-a birati javnim natječajem | | Izvor - Slobodna dalmacija, 30. prosinac 2011. | | | - Strukovni sindikat radnika Hrvatske elektroprivrede (TEHNOS) uputio je Vladi i Hrvatskom saboru pismo u kojem traži da se članove Nadzornog odbora i Uprave HEP-a bira na transparentan način putem javnog natječaja ili na drugi pogodan način koji će omogućiti uvid zainteresirane javnosti u postupak.
Denis Geto, predsjednik Tehnosa nam je kazao kako je to reakcija i na izjavu Slavka Linića, ministra financija koji je ustvrdio kako ova Vlada neće nastaviti model koji je počela primjenjivati bivša Vlada, a prema kojem se za članove NO-ova javnih poduzeća provodio javni natječaj.
Tehnos u pismu upozorava i na neprihvatljivost davanja hidroelektrana u koncesiju, te najavljuje radikalne industrijske akcije, uključujući štrajkove i prosvjede, ako se ova Vlada odluči za takve poteze.
„Trošak proizvodnje električne energije iz hidroelektrana je zanemariv (prodajna cijena je desetak puta veća od proizvodne cijene). Naša najveća hidroelektrana Zakučac u 2010. godini proizvela je električnu energiju u vrijednosti jedne milijarde kuna. Niti jedna koncesija to ne može nadoknaditi, odnosno suludo je nekome prepusti čisti izvor novca. Nadalje, mora se znati da svaka koncesija može voditi ka privatizaciji, a protiv privatizacije hidroelektrana ćemo se boriti svim sredstvima“, navodi se u priopćenju Tehnosa.
HEP-ov sindikat također predlože hitno donošenje novih energetskih zakona po kojima će se HEP grupa restrukturirati i organizirati novi operator prijenosnog sustava u skladu s obvezama preuzetim u pregovaračkom procesu o pristupanju EU u poglavlju 15 – energetika.
“Pri tom je HEP grupu potrebno zadržati cjelovitu, jer samo objedinjeni u jednu cjelinu (Proizvodnja, Opskrba, Distribucija, a po mogućnosti i Prijenos) jamče tržišnu konkurentnost HEP-u, siguran profit i investicijski potencijal, i što je najvažnije: garanciju zadržavanja najznačajnijeg nacionalnog dobra u trajnom vlasništvu RH“, tvrde su svom pismu sindikalisti.
Denis Geto, koji je potpisao pismo, smatra kako se dosadašnji način upravljanja tvrtkom pokazao se kao potpuni promašaj.
„Uprava HEP-a centralizirala je cijelo poslovanje i na taj način razvlastila niži menadžment od donošenja čak i najbanalnijih odluka. Čekanje na suglasnosti Uprave traje tjednima pa i mjesecima. Na taj način operativni menadžment je bespomoćan u donošenju odluka, rad je otežan a sustav dobrim dijelom paraliziran. Takvim birokratskim načinom upravljanja HEP ne može biti tržišno konkurentan, gubi poslove, a devastacija stručnog kadra se nastavlja“, zaključuje se u pismu Tehnosa Vladi i Saboru.
| | | | 1/1/2012 - PDV i režije uzet će svakom kućanstvu 6000 kn godišnje | | Izvor - Večernji list, 30. prosinac 2011. | | | - Nova vlada tvrdi da će sve učiniti kako bi sačuvala dosadašnji kreditni rejting države, i u tu svrhu već su najavili znatno smanjenje proračuna, ali i povećanje PDV-a.
Već poskupjeli
Još se ne zna koga će sve pogoditi smanjenje proračunskih rashoda, ali dva posto veći PDV, za trećinu skuplja struja od dosadašnje, veći računi za grijanje, plin i ostale komunalije te očekivano poskupljenje hrane iduće će godine odnijeti iz budžeta svake hrvatske obitelji najmanje jednu prosječnu plaće – od 5500 do 6000 kuna! Tko se nađe na listi prekobrojnih i ostane bez posla, bit će i egzistencijalno ugrožen jer novih radnih mjesta uglavnom nema.
Pojedini gradovi već su donijeli odluke o poskupljenju grijanja i drugih režijskih troškova, i do 60 posto, HEP samo čeka zeleno svjetlo nove vlasti da digne cijenu struje za trećinu, a njihov će put slijediti i druga javna poduzeća kojima je prethodna vlada godinama zabranjivala da povećavaju cijene jer su tako čuvali standard građana i socijalni mir.
...
| | | | 1/1/2012 - VAPAJ ZA STRUJOM | | Izvor - Business.hr, 30. prosinac 2011. | | | - Za domaće energetske potrebe do 2020. trebat će 15 mlrd. eura, i to 60 posto u elektroenergetiku, 30 posto u infrastrukturu nafte i plina, a 10 posto u toplinarstvo.
Neke zemlje regije zbog suše ove zime očekuju redukcije.
Cijela jugoistočna Europa vapi za investicijama u elektroenergetske izvore. Pokazala je to ovogodišnja suša zbog koje regiji nedostaju znatne količine električne
energije, a probleme u njezinoj nabavi, osim visokih cijena na spot tržištu, uzrokuje i loša prijenosna infrastruktura,
zbog čega će ove zime biti nužne redukcije u
nekim od zemalja regije.
Jedini veliki elektroenergetski objekt koji se gradi u regiji kao privatna investicija
jest TE Stanari instalirane snage 300 MW u BiH vrijedan 600 milijuna eura. TE Stanari bit će prvi energetski objekt u regiji koji u potpunosti poštuje smjernice EU o zaštiti okoliša. Kakve su mogućnosti investiranja
u nove veće elektroenergetske izvore u Hrvatskoj, koja svake godine uvozi gotovo
polovinu potrebne električne energije, pokušali smo doznati od domaćih stručnjaka.
Liberalizacija tržišta
"Punom prilagodbom energetskim zakonodavnim i regulatornim okvirima Europske unije otvorit će se prostor za privatne investicije u nacionalnom energetskom
sektoru", rekao nam je predsjednik Saveza za energetiku Zagreba Tomislav Marjanović, dodavši kako će to pitanje biti riješeno
potpunom liberalizacijom nacionalnoga energetskog tržišta. "Cilj strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske
jest izgradnja sustava uravnoteženog razvoja
odnosa između sigurnosti opskrbe energijom, konkurentnosti i očuvanja okoliša, a posebno se istiće važnost investiranja u nacionalne energetske projekte", kazao je Marjanović, istaknuvši kako će pri realiziranju budućih investicija biti važna
aktivna uloga države. Fokus je stavljen na privlačenje domaćih i inozemnih investicija u energetske djelatnosti, što bi imalo pozitivan eksterni učinak na gospodarski rast i razvoj.
"Koristeći pogodnost svoga teritorijalnog položaja Hrvatska razvija pogodnu investicijsku klimu za ulaganja u energetiku, ali još uvijek kompleksna administrativna procedura odvlači veću pozornost investitora", upozorava Marjanović. Smatra da je nužno sudjelovanje
u međunarodnim inicijativama koje podrazumijevaju i zajedničke investicije
- koheziju međuvladinih investicija, privatnih i javnih investicija ili isključivo privatnih investicija.
Državni poticaji
Dodao je kako će se Hrvatska ulaskom u EU priključiti europskoj shemi trgovanja
emisijama stakleničkih plinova, a cijene emisijskih jedinica bitno će utjecati na donošenje odluka o investicijama u energetskom sektoru, ali i omogućiti optimizaciju investicija u energetske
objekte na jedinstvenom europskom prostoru.
Marjanović je upozorio kako ukupni nacionalni energetski sektor zahtijeva
velike investicije koje javni sektor neće moći financirati vlastitim novcem.
"Vlada RH privatne će investitore, osim poticajnim zakonskim okvirom, ohrabrivati i djelotvornom državnom administracijom čija je zadaća stvaranje povoljne investicijske klime", rekao je Marjanović, dodajući
kako bi se za dobivanje potrebne količine električne energije u energetski sektor
do 2020. godine trebalo uložiti 15 milijardi eura.
| | | | 1/1/2012 - HEP-ov sindikat uputio apel novoj Vladi | | Izvor - ENERGETIKA-NET, 29. prosinac 2011. | | | - HEP-ov sindikat Tehnos uputio je otvoreno pismo novoj Vladi u kojem apelira na nužne korake za pokretanje investicijskog ciklusa u energetici te prekid negativne prakse zbog koje je HEP u nezavidnoj situaciji.
Traži se hitno donošenje energetskih zakona u skladu s EU direktivama i restrukturiranje operatora prijenosnog sustava ali na način da HEP grupa ostane cjelovita jer joj jedino to jamči konkurentnost, siguran profit i investicijski potencijal, a tvrtka ostaje u vlasništvu države.
Tehnos apelira da se posve odustane od ideje davanja hidroelektrana u koncesiju napominjući da je trošak proizvodnje energije iz tih objekata zanemariv, te navodi da je samo HE Zakučac u 2010. proizvela energije u vrijednosti milijardu kuna, što ni jedna koncesija ne može nadoknaditi. "Suludo je nekome prepustiti čisti izvor novca", stoji u pismu. Tehnos drži da je to korak prema privatizaciji HEP-a a oni će se protiv privatizacije tvrtke boriti svim sredstvima.
Sindikat apelira na hitno zapošljavanje tehničkog kadra jer je godinama prisutna nebriga za struku, a kritiziraju i centralistički način upravljanje tvrtkom u kojoj je niži menadžment posve razvlašten,
što smatraju promašajem.
Apeliraju da se članove Nadzornog odbora i Uprave bira na transparentan način te da se odaberu kompetentni i stručni ljudi.
(N.D.)
| | | | 1/1/2012 - Hrvatska ima ponajbolje ceste u Europi, ali goleme kredite | | Izvor - HTV1, 27. prosinac 2011. | | | - IVAN JABUKA (urednik): Hrvatska ima ponajbolje ceste u Europi, ali goleme kredite koji stižu na naplatu i koje ne možemo vratiti. Kao jedno od rješenja problema, potpredsjednik Vlade Radimir Čačić spomenuo je koncesije. Sindikati su tu najavu dočekali na nož te u slučaju njezine provedbe prijete referendumom.
MIRO AŠČIĆ (autor priloga): Hrvatski model gradnje autocesta pokazao se uspješnim i
Hrvatska je za kratko vrijeme postala zemlja s najviše autocesta po stanovniku u Europi. Nacionalni ponos zadovoljen je spajanjem juga i sjevera, ali financijska konstrukcija očito nije.
DAMIR NOVOTNY (ekonomski analitičar): Autocestama dospijevaju krediti u narednim
godinama koje Hrvatske autoceste i Hrvatske ceste ne mogu vratiti, jednostavno moraju
na teret poreznih obveznika, dakle moraju se riješiti ti problemi. Jedino moguće rješenje je uvlačenje svježeg kapitala kojeg u Hrvatskoj nema dovoljno.
MIRO AŠČIĆ (autor priloga): U cestarskom sindikatu kažu da ih ideja o koncesijama
podsjeća na onu 'prodaj kuću pa plati raačne za komunalije'.
MIJAT STANIĆ (predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata): Ukoliko Vlada ne potraži neke druge načine, izvore prihoda i izlaska iz krize, u tom sluačju nama ostaje referendum. Za referendum ćemo se dogovoriti zajednički. Jednom ćemo za svagda to pitanje staviti ad acta.
MIRO AŠČIĆ (autor priloga): U programu Milanovićeve vlade su i veliki energetski projekti poput termoelektrane Plomin III. Sindikat HEP-a nema ništa protiv da se novi energetski projekti rade u javno privatnom partnerstvu, ali o davanju postojećih elektrana u koncesije ne želi ni čuti.
DENIS GETO (predsjednik Strukovnog sindikata radnika HEP-a): Ekstremno su profitabilne i nema toga novca kojime bi netko mogao platiti njegovu eksploataciju. Isključivo je to vrijednost koja treba ostati u rukama Republike Hrvatske.
MIRO AŠČIĆ (autor priloga): Hoće li ostati u državnom ili će u privatne ruke, od autora
ideje o koncesijama, Radimira Čačića, nije se moglo doznati.
RADIMIR ČAČIĆ (potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva): Sve naravno postoji kao mogućnost. Ne samo kao mogućnost, već kao vrlo ozbiljna tema. Sve ćete čuti kada za to bude vrijeme.
MIRO AŠČIĆ (autor priloga): A prema novom programu Vlade, vrijeme je za nove
infrastrukturne projekte, ali je ključno pitanje kako će se i tko će ih financirati.
| | | | 1/1/2012 - Jurčić: Ne treba davati u koncesiju HE koje rade, nego gradnju novih | | Izvor - Večernji list, 27. prosinac 2011. | | | - Sumnjam da bi se itko usudio dati hidroelektrane u koncesiju. Ima i drugih nepopularnih poteza koji se mogu povući.
Hidroelektrane su rijetko nacionalno blago i pokušat ćemo ih zadržati svim sredstvima – komentar je Denisa Geta, predsjednika strukovnog sindikata radnika HEP-a, na najave da Radimir Čačić razmatra privatizaciju hidroelektrana, autocesta i šuma putem koncesija.
Ostali u 2002. godini
Jutarnji list objavio je da u dijelu Vlade postoje ideje da se hidroelektrane daju u koncesiju u istom paketu s autocestama, a natječaj bi mogao biti završen do ožujka. Čačićevi suradnici potvrđuju da se dosta razgovaralo o koncesijama na autoceste i uključivanju mirovinskih fondova u taj projekt, ali nije im poznato da su se ozbiljnije razmatrale i koncesije na hidroelektrane. Moguće je i da su najave "neimenovanih izvora" puštanje probnih balona da se vidi reakcija javnosti ili političkih partnera.
– Tko bi god taknuo hidroelektrane, učinio bi veliki grijeh – riječi su sindikalca Geta.
Ekonomist Ljubo Jurčić dodaje da bi to bila i velika pogreška, jer se takav potez ekonomski ne bi isplatio.
– Ne treba davati u koncesiju hidroelektrane koje rade, to se može učiniti samo s novim autocestama ili novim elektranama. Nama u Hrvatskoj trebaju tri, četiri nove hidroelektrane i one se mogu sagraditi s pomoću koncesija – kaže Jurčić koji je inače kritičan prema najavi novih infrastrukturnih projekata.
– Betonaža mora prestati. Pogreška ove vlade je to što je zastala u 2002. godini i ponašaju se kao da se kasnije ništa nije promijenilo. Ceste se više ne smiju graditi, treba ići u finalne proizvode, ako za pet ili šest mjeseci ne krenemo ulagati u finalne proizvode, propast ćemo – kaže Jurčić.
Davanje postojećih hidroelektrana u koncesiju trenutačno može donijeti nešto novca u proračun, ali Jurčić smatra da je to zavaravanje samoga sebe, a ne rješavanje problema.
– Koncesija se može naplatiti pet ili deset godina unaprijed, ali kad se sve stavke stave na papir, od kamate do troška koncesionara i nekakve zarade, pokazat će se da je opet jeftinije uzeti kredit nego davati koncesije u bescjenje – ističe Jurčić. Hrvatska uvozi više od 50 posto svojih potreba za energijom, četiri petine nafte, 40 posto plina i 30 posto struje.
Isplativi sunce i vjetar
HNS već dulje vrijeme zagovara gradnju desetak energetskih projekata koji su teški desetak milijardi eura. Dok su bili u oporbi, tvrdili su da kapital nije problem te da se većina tih projekata može sagraditi javno-privatnim partnerstvom. Jurčić kaže da se privatni investitori dosad nisu grabili za gradnju hidroelektrana jer im se to nije isplatilo.
– Kod nas se isplatila gradnja vjetroelektrana i solarnih elektrana jer su velike subvencije države. Ta se investicija isplati nakon 4 do 6 godina, a država jamči cijene punih 12 godina – ističe Jurčić.
Mijenjat će se zakon o javno-privatnom partnerstvu
Program nove vlade samo na jednom mjestu spominje koncesije, i to u dijelu u kojem kaže da će izmijeniti propise koji se odnose na davanje koncesija i javno-privatno partnerstvo. Iduće četiri godine gradile bi se četiri HE na Savi, dvije HE na Dravi, HE Senj, HE Kosinj, TE Plomin 3, TE Ploče, novi blokovi plinskih TE Zagreb i TE Sisak, nove plinske TE u Slavoniji i Dalmaciji, te ulaganja u prijenos i distribuciju električne energije. Poticat će se ulaganja u postrojenja iz obnovljivih izvora energije.
| | | | 1/1/2012 - BORBA ZA MILIJUNE: Traže promjenu ugovora s Hrvatskom zbog Buškog jezera | | Izvor - www.energetika.ba, 29. prosinac 2011. | | | - Pitanje korištenja akumulacijskih potencijala Buškog jezera od kojeg općine Livno i Tomislavgrad, ali i cijela zemlja imaju milijunske gubitke zbog Hrvatske elektroprivrede (HEP), moglo bi konačno biti stavljeno na dnevni red najviših tijela u BiH.
Naime, Krunoslav Vrdoljak, izaslanik u Klubu Hrvata u državnom Domu naroda pokrenuo je inicijativu pred najvišim tijelima zemlje kako bi se višegodišnji problem, nastao zbog ustupanja potencijala Buškog jezera Hrvatskoj, počeo rješavati. On je u izaslaničkom pitanju upućenom Vijeću ministara detaljno obrazložio u kakvim se problemima danas nalaze Livno i Tomislavgrad zbog činjenice da je bivša Hrvatska republika Herceg Bosna 1996. godine ustupila pravo korištenja hidroenergetskih objekata na ovom jezeru, koje inače slovi za najveću hidroakumulaciju u Europi. Ne treba posebno napominjati koliku dobit hrvatski HEP izvlači iz ovog jezera, a sve uz prilično nisku naknadu koju plaća spomenutim općinama. Pritom ne treba zaboraviti kako ovo jezero, površine od 55,8 četvornih kilometara, ima energetski potencijal koji je za 60 megavata veći od potencijala nuklearne elektrane Krško, čime postaje jasno zbog čega vlada veliki interes za njega kako u Hrvatskoj, tako i u našoj zemlji.
Veliki gubici
- Zadnji dokument kojim je regulirano korištenje hidroenergetskih objekata u BiH (Buško jezero) od HEP-a Hrvatske jest rješenje Ministarstva prostornog uređenja bivše HR HB iz l996. godine, pojasnio je Vrdoljak, podsjetivši kako se naknada za korištenje hidroakumulacije vrši po odredbama federalnog zakona koji se primjenjuje za sve hidroakumulacije u FBiH, no situacija s Buškim jezerom čiju vodu koristi druga država potpuno je drukčija.
Upravo zbog toga, ali i zbog činjenice, da prema Vrdoljakovim riječima, Tomislavgrad i Livno na godišnjoj razini gube 15-ak milijuna maraka, on je zatražio od Vijeća ministara ili nadležnog ministarstva da odgovore imaju li namjeru međudržavnim ugovorom s Hrvatskom konačno riješiti problem Buškog jezera.
Do sada bez odgovora
Vrdoljakova inicijativa samo je posljednji u nizu apela koje konstantno šalju hrvatski političari s područja Hercegbosanske županije. No, do sada nije bilo odgovarajuće reakcije s državne razine po ovom pitanju. Istodobno, prema procjenama nekih bh. stručnjaka, HEP na osnovi vode iz Buškog jezera godišnje proizvede ogromne količine električne energije, što mu donese čiste dobiti od minimalno 70 milijuna maraka, dok se Livno i Tomislavgrad pritom moraju zadovoljiti s oko tri milijuna maraka naknada. Ona bi čak, prema nekim najavama, ove godine zbog izuzetno nepovoljnih hidroloških uvjeta mogla biti i smanjena.
Inače, do sada su općine Tomislavgrad i Livno pokušavale s HEP-om voditi pregovore, ali sve je završilo bez nekih većih rezultata, jer je očito da bez uključivanja viših razina vlasti u dogledno vrijeme neće biti pomaka.
Smanjen vodostaj
Vodostaj Buškog jezera tijekom ove godine nije na zadovoljavajućoj razini, odnosno u jednom je razdoblju gotovo u potpunosti presušilo. Zbog toga se već govori kako će naknade iz Hrvatske za korištenje potencijala jezera općinama Tomislavgrad i Livno biti smanjene. To će predstavljati smanjenje ionako niskih izdvajanja, što je samo još jedan u nizu pokazatelja kako vlasti BiH moraju početi rješavati ovo pitanje.
| | | Stranica: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 |
|
|
|
|
|
