Najava novog predsjednika Uprave Ine Sandora Fasimona da Ä‡e hrvatska naftna kompanija transformacijom zadrĹľati proizvodnju na jednoj lokaciji, a drugu koristiti za logistiku, u Sisku je u ÄŤetvrtak izazvala ogorÄŤenje meÄ‘u radnicima, dok u rafinerijskim sindikatima i StoĹľeru za obranu Rafinerije nafte i oÄŤuvanje radnih mjesta u Sisku kaĹľu da su se takve najave i mogle oÄŤekivati, jer ocjenjuju da je zatvaranje Rafinerije nafte u Sisku strateška zadaća MaÄ‘ara.

– Prestrojavanja unutar MOL-a ne provode se bez razloga. Sve upućuje kako MaÄ‘ari nastavljaju politiku neprijateljskog preuzimanja Ine, na koje već duĹľe vrijeme upozoravamo. Imamo argumente koji govore o tome da su podaci o poslovanju naše rafinerije iskrivljeni i sluĹľe samo u svrhu njenog zatvaranja. I navodno nezavisna Deloittova analiza, na koju se pozivaju MaÄ‘ari, saÄŤinjena je na temelju podataka, koje im je Ina dostavila i naruÄŤila. Mislim da je sada vrijeme da nas primi netko u Vladi ili drugim mjerodavnim institucijama, što već duĹľe traĹľimo, kako bismo im podastrli stvarne podatke, rekao je predsjednik sindikata Nova solidarnost i glasnogovornik StoĹľera za obranu Rafinerije Predrag Sekulić.

Kako dodaje Sekulić, posebno ih smeta izjava Sandora Fasimona kako sisaÄŤka Rafinerija navodno ne zaraÄ‘uje novac. A već gašenjem pogona FCC (katalitiÄŤkog krekinga) koji osigurava sirovinu za namješavanje goriva, kako kaĹľe, proizvodnja Ine je došla u kolaps.

Niti najave kako će višak radnika biti pošteno zbrinut, sindikalce ne može umiriti. Naime, ranije se govorilo o višku četrdesetak radnika, koji će biti raspoređeni na druga radna mjesta, a sada se taj broj već penje na stotine.

U Stožeru najavljuju kako će zbog novih, zbunjujućih izjava budućeg predsjednika uprave, uskoro sazvati sjednicu Stožera. Izjava Sandora o logističkom centru u Sisku, što pretpostavlja i osjetno veće otpuštanje radnika nego što je dosad najavljivano, dolazi u vrijeme dok Hrvatska vlada još uvijek traži model otkupa dionica od Mađara.

Fasimon bi sadašnjeg predsjednika Uprave Zoltana Aldotta trebao zamijeniti do kraja lipnja.

S današnjim danom došlo je do promjene u Upravi Hrvatskog operatora prijenosnog sustava (HOPS d.o.o.), kojoj je na čelu bio Miroslav Mesić. Upravu HOPS-a će u sljedećem mandatu voditi g. Mario Gudelj, dipl.ing.el., predsjednik Uprave te članovi Uprave g. Ivica Modrić, dipl. ing.el. i g. Zlatko Visković, dipl.ing.el. Mario Gudelj dugogodišnji je djelatnik tvrtke, a na mjesto predsjednika Uprave dolazi sa pozicije pomoćnika direktora Sektora za razvoj, investiciju i izgradnju HOPS-a.

Ivica Modrić na mjesto člana Uprave imenovan je sa pozicije rukovoditelja Odjela za održavanje VN vodova Prijenosnog područja Osijek HOPS-a, a svoj dosadašnji radni vijek uglavnom je proveo u HOPS-u. Zlatko Visković na mjesto člana Uprave dolazi sa pozicije direktora Prijenosnog područja Split HOPS-a. Novi članovi Uprave HOPS-a imaju za cilj daljnje jačanje tvrtke u Hrvatskoj, regiji i EU, vođenje elektroenergetskog sustava Republike Hrvatske, prijenos električne energije te održavanje, razvoj i izgradnju prijenosne mreže radi pouzdane opskrbe korisnika uz minimalne troškove i brigu o očuvanju okoliša.

HOPS će otkupiti dijelove dalekovoda Divača-Melina i Divača-Pehlin

Na prošlotjednoj sjednici slovenske Vlade odobrena je prodaju Hrvatskoj dijela dalekovoda 400 kV Divača-Melina i 220 kV Divača-Pehlin koji se nalaze na hrvatskom teritoriju.

Dijelovi Elesovih vodova na području Hrvatske bit će uskoro u vlasništvu HOPS-a. Sada je vlasnik prijenosnih vodova je ELES, a obje elektroenergetske linije povezuju elektroenergetske sustave Republike Slovenije i Republike Hrvatske. Cjelokupna linija 400 kV dalekovoda Divača-Melina duga je 64,6 km i ima 196 stupova. Od toga, u Sloveniji stoje 108 stupa, a dva su na području Hrvatske. Cjelokupna duljina 220 kV dalekovoda Divača-Pehlin je 53 km i ima 155 stupova. Eles posjeduje 138 stupova, od čega 81 u Sloveniji i 57 na području Hrvatske.

Prema ugovoru, hrvatski operator prijenosnog sustava (HOPS) već djeluje na području Hrvatske, a ELES nema pravo obavljati javne usluge na području Republike Hrvatske. Troškove upravljanja i održavanja određenih dijelova prijenosnih vodova snosi ELES, a time i korisnici slovenskog elektroenergetskog sustava. Stoga je HOPS izrazio svoju spremnost na otkup djelovanja dalekovoda koji prolaze kroz područje Republike Hrvatske i kojima već upravlja. Nacrt ugovora o prodaji elektroenergetskih vodova pripremljen tako da ne prejudicira označavanje državne granice u prirodi (razgraničenje).

U Istri je započela javna rasprava o Stručnoj podlozi za ishođenje okolišne dozvole za izmjene i dopune uvjeta okolišne dozvole iz veljače 2016. za TE Plomin 1, snage 115 MW, jer HEP želi produžiti životni vijek elektrane za 15 do 20 godina. U Rješenju o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša za TE Plomin 1 predviđen je prestanak rada elektrane od 1. siječnja 2018. nakon izgradnje zamjenskog bloka C od kojeg se odustalo.

HEP sada Ĺľeli nastaviti proizvodnju u eleketrani koja datira u 1969., ali postojeća elektrana je neusklaÄ‘ena s europskom direktivom o industrijskim emisijama. Naime, sada se predlaĹľe ugradnja DENOx postrojenja i postrojenja za odsumporavanje kako bi postrojenje moglo zadovoljiti graniÄŤne vrijednosti emisije iz 2017. za period nakon 1. sijeÄŤnja 2018., kada istjeÄŤe rok Rješenja o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša i kada po sili zakona TE Plomin 1 mora prestati s radom. Emisije u zrak iz TE Plomin 1 ne zadovoljavaju razine emisija za emisije SO₂ ,NO_x i ÄŤestica, dok za CO, ukupnu Ĺľivu, HCl i HF zadovoljavaju.

Predviđenim izmjenama (prije svega kroz ugradnju SCR deNOx i deSOx postrojenja) postići će se usklađenost. U sklopu planiranog produljenja životnog vijeka i modernizacije TE Plomin 1 provelo bi se niz vrlo skupih mjera. To su ugradnja SCR DeNOx postrojenja, ugradnja postrojenja za odsumporavanje, mokri postupak s vapnencem uz obradu otpadnih voda),zamjena unutarnjih dijelova parne turbine, zamjena generatora novim zrakom hlađenim generatorom, zamjena triflux pregrijača kotla, zamjena parovoda vrućeg i hladnog međupregrijanja, zamjena parnog zagrijača zraka s pripadajućim kanalima, rekonstrukcija kondenzatora, generalni remont napojnih pumpi i VOITH spojke pumpe, zamjena mlinova za ugljen i pripadajućih kanala i ventilatora, modernizacija blok transformatora i transformatora vlastite i opće potrošnje i modernizacija mjerno regulacijskih uređaja.

Koliko bi ovakva modernizacija koštala, nije poznato ali izvjesno je da nije nimalo jeftina, jer je svojedobno ocijenjeno da bi bilo učinkovitije izgraditi novi blok C nego modernizirati stari blok. Javna rasprava će trajati do 9. svibnja, a Zelena akcija i Zeleni Istre već su izjavili svoje protivljenje. 

Prema najoptimističnijim kalkulacijama, Hrvatska će u razdoblju od 2018. do 2022. godine uvoziti u prosjeku oko 43 posto potrebne električne energije godišnje.
Pokazuju to podaci iz istraživanja provedenog za potrebe Hrvatskog operatera prijenosnog sustava (HOPS), državne agencije čija je zadaća osiguranje kapaciteta potrebnih za uvoz potrebne struje.
Godišnja potrošnja struje u Hrvatskoj se kreće na razini od oko 17,5 teravat sati, a od čega se uvozom podmiruje 7,4 Twh.
Riječ je o uvozu struje u idealnim hidrometeorološkim uvjetima, odnosno u slučaju da ne bude velike suše i da akumulacije hidroelektrana imaju dovoljno vode za proizvodnju. Ako se u scenarij ubace nepovoljne okolnosti ili izvanredni događaji, poput kvarova na elektranama, predviđanja o uvozu daleko su depresivnija.

Povezani problemi

Tako bi u slučaju jednog nepovoljnog događaja, koji se može odnositi ili na smanjenu sposobnost proizvodnje ili povećane potrebe, uvoz skočio na 9,3 Gwh, odnosno 53 posto.
Dakle, u uvjetima da ne bude dovoljno kiše, a potrošnja bude na prosjeku, ili da proizvodnja bude prosječna, a potražnja naglo poraste, Hrvatska će uvoziti više od pola potrebne električne energije.
Naravno, u stvarnosti su ova dva uvjeta često povezana. Na primjer, ljeti velike vrućine prate i suše, pa pada proizvodnja, dok istovremeno potrošnja raste u nebo. U takvim situacijama, predviđanja su upravo katastrofalna.
U tako nepovoljnoj godini, uz sušu i visoku potražnju, uvezli bismo 9,56 TWh (54 posto), u slučaju sušne godine i npr. plinske krize, uvoz bi skočio na 10,2 GWh (58 posto), a u slučaju najcrnjeg scenarija, npr. sušne godine, veće potrošnje i plinske krize, uvezli bismo čak do 11,6 Twh na godišnjoj razini, odnosno gotovo 67 posto, dvije trećine potrebne struje.
Kada se uzmu u obzir samo sati maksimalnih opterećenja, bilo u vrijeme izrazito hladnih mjeseci ili ljeti, u vrijeme izrazito vrućih dana, predviđa se uvoz 1,1 Gwh zimi, odnosno 1,6 Gwh ljeti, u slučaju idealne godine. U slučaju jednog nepovoljnog događaja, uvoz raste na 1,56 GWH zimi i 1,98 Gwh ljeti. U kombinaciji triju nepovoljnih događaja, uvoz bi u špicama potrošnje narastao na 2 Gwh zimi i 2,38 Gwh ljeti.
Pri tome treba imati na umu da u takvim špicama potrošnje cijena struje na burzama izrazito raste, i to preko cijene od 100 eura po MWh. U takvim okolnostima države koje imaju izgrađene hidroelektrane lako mogu profitirati, budući da su one jedine sposobne naglo povećati proizvodnju struje. Preduvjet za to je da baznu struju imaju, barem u najvećem dijelu, pokrivenu iz klasičnih izvora, poput termoelektrana ili nuklearnih elektrana.

Izvan pogona

No, Hrvatsku upravo u tom segmentu tek ÄŤekaju pravi problemi.
Ukupna instalirana snaga u TE u Hrvatskoj iznosi 1900 MW, no trenutno je izvan pogona polovica tog kapaciteta. Razlozi su dotrajalost termoelektrana u koje se gotovo ništa ne ulaže, zbog čega ih dobar dio u sljedeće četiri godine izlazi iz sustava. Kapacitet hidroelektrana je između 4,6 Twh i 8,1 Twh godišnje, ovisno o tome kakva je hidrološka godina, odnosno ovisno o tome koliko kiše padne. Trenutačno nema ni projekata gradnje novih hidroelektrana koji bi bili u nekoj višoj fazi realizacije.
Dakle, u sljedeće četiri godine Hrvatska će izgubiti dobar dio proizvodnih kapaciteta, novi neće biti napravljeni, a ako se nastavi s gospodarskim rastom, i prije svega rastom turizma, potražnja za strujom bit će još i veća.
Što opet znači da su navedene brojke o uvozu struje još i konzervativne. Odnosno, to opet znači da će se jedan lijepi dio gospodarskog rasta, i porasta turističkog sektora, kroz uvoz struje odliti u neke spretnije države koje su pametno pokrile svoje energetske potrebe. Kako se struja iz hidroelektrana troši za bazne potrebe, umjesto da se čuva za vršna opeterećenja, učinak svega je, s jedne strane, rasipanje resursa i, s druge strane, uvoz kada je cijena najveća.
U cijeloj toj priÄŤi, naravno, nezaobilazan je HEP, koji bi trebao i provoditi energetsku strategiju i biti glavni investitor kada je gradnja elektrana u pitanju. No, tu ga sputavaju dvije priliÄŤno velike prepreke.
Prije svega, Hrvatska nema energetsku strategiju. Prethodna strategija, po kojoj je HEP trebao preuzimati manje operatere na susjednim tržištima i intenzivno investirati u nove projekte, odbačena je kao neadekvatna u novim okolnostima. Nova strategija kuha se već dvije godine.

Žestoki protivnici

Druga prepreka je, naravno, sama država, odnosno njezina potrošnja. Dobit HEP-a, od kojih milijardu i pol kuna, redovito završi u proračunu. Kada bi ostala HEP-u, s tolikom dobiti tvrtka bi mogla dobiti prilično jeftine kredite kojima bi mogla pokrenuti značajnije projekte – iako je i to upitno s obzirom na žestoko protivljenje bilo kojem novom projektu, bilo na ugljen, ili na plin, iz perspektive zaštite prirode.

Prespora korist od solarnih panela
Trenutačno se sve energetske perspektive svode na gradnju elektrana iz obnovljivih izvora, poput solarnih i vjetroelektrana, te poticanje distribuirane proizvodnje. U ovom potonjem slučaju riječ je o tome da se maksimalno liberalizira 'kućna' proizvodnja preko solarnih panela. Nakon što se izmijeni zakonska regulativa, mali proizvođači neće više trebati posebnu elektroenergetsku suglasnost kako bi 'prodali' višak struje, već će biti dovoljno ugraditi dvosmjerno brojilo, preko kojeg će distributer obračunati razliku utrošene i isporučene struje.
Riječ je o konceptu koji je važan dio energetske strategije EU-a kojom se želi smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima, no u hrvatskim okolnostima proći će godine dok se ne osjete neki značajniji efekti. U međuvremenu, velikodušno ćemo dijeliti nacionalno bogatstvo s drugim narodima.

Ministar državne imovine Goran Marić u nedjelju je gostovao u Dnevniku Nove TV, gdje je poručio kako smatra da nema potrebe za privatizacijom HEP-a.

Na pitanje hoće li država ići u privatizaciju HEP-a, Marić je odgovorio: “HEP nije u mom resoru, nisam u Skupštini HEP-a, niti u Nadzornom odboru, tako da ne znam. Osobno mislim da nema potrebe za tim. S tim da ako HEP ima potrebu za tim i ima neke investicijske projekte za koje nema sredstava, onda dokapitalizacija za točno određeni projekt, do 25 posto, bi svakako bila dobra. Ali sama prodaja, bez ikakvog projekta, mislim da nije dobro”, kazao je.

Marić je rekao i da je Petrokemija po svim aspektima, političkim, stručnim, ekonomskim, pa i logičnim takav poslovni sustav koji zahtjeva revitalizaciju, financijsku dokapitalizaciju i poslovno restrukturiranje. “Dokapitalizacija će uspjeti, s tim da bi ona bila realnija kada bi jedan dio dugova koje Petrokemija ima, a koji su u ukupnom iznosu negdje oko 800 milijuna kuna, država preuzela na sebe”, rekao je ministar državne imovine.

Na pitanje koliko bi, po njegovom mišljenju, država trebala uzeti na sebe tog duga, odgovorio je: “Ako bi to bila cijena opstanka i razvoja Petrokemije i ako je to put privatizaciji do konačnog rješenja, ona smatram da do polovice tog duga vrijedi platiti cijenu za opstanak takvog proizvodnog sustava”.

Svaki put kad netko iz vladajuće većine, odnosno iz HDZ-a i HNS-a, zagovara prodaju 25 posto dionica HEP-a putem inicijalne javne ponude (IPO), ističe da će izlazak te kompanije na burzu poboljšati njezino korporativno upravljanje, ali što je još važnije, da će HEP na taj način prikupiti novac za investiranje, odnosno akvizicije u regiji. Realizacija te ideje još nije započela, nego se tek otklanjaju moguće prepreke početku privatizacije HEPa, pa je teško reći koliko bi se novca na taj način skupilo, ali dok je još živjela ideja da se taj novac upotrijebi za otkup dionica Ine, spominjalo se da četvrtina dionica HEP-a vrijedi najmanje pet milijardi kuna.

No, argument vladajućih da bi se taj novac upotrijebio za HEP-ove investicije je potpuno apsurdan s obzirom na to da je država HEP-u u nekoliko godina uzela 2,18 milijardi kuna dobiti, a sve kako bi napunila državni proračun. Taj novac je HEP da je država doista tako htjela, mogao iskoristiti za kupnju poduzeća u regiji.

Od krizne 2009. godine država iz javnih poduzeća, ali i onih u kojima je manjinski dioničar, povlači dobit kako bi pokrpala proračun i ta se praksa nastavlja i dalje unatoč tome što je kriza prestala i javne financije su, kako tvrdi vlast, konsolidirane. Ipak, Vlada je i lani, a učinit će to i ove godine, uzela novac HEP-u, a iz njezinih redova stižu najave kako će IPO HEP-a i prodaja četvrtine dionica omogućiti HEP-u da ostvari širenje u regiji. U prošloj je godini tako, odgovorili su nam iz Ministarstva financija, prema preliminarnim podacima o ostvarenju prihoda i primitaka Državnog proračuna za 2017. godinu, Hrvatska elektroprivreda u proračun uplatila 794,3 milijuna kuna svoje dobiti. Ranijih godina, odnosno 2011., 2014. i 2016. godine, HEP je u državni proračun uplatio 1,385 milijardi kuna svoje dobiti. Tako je u samo četiri uplate HEP svom vlasniku transferirao više od dvije milijarde kuna. Vlasnik mu, odnosno Vlada, sada planira pomoći da do novca nužnog za akvizicije u regiji dođe tako što će prodati 25 posto njegovih dionica. Time će se uplate HEP-a u proračun smanjiti, jer se smanjuje i državni udio, a onaj tko kupi dionice HEP-a sigurno neće blagonaklono gledati da dobit odlazi za državnu potrošnju.

S obzirom na to da ne postoji službena odluka Vlade o početku privatizacije HEP-a, niti provođenju IPO-a, o dva potpuno različita lica vlasnika, jednog koji uzima novac i drugog koji najavljuje da će prodajom dionica priskrbiti novac za širenje poslovanja, naši sugovornici iz Banskih dvora nerado govore o toj situaciji. Tek nam je jedan od njih koji se protivi privatizaciji i jedne dionice HEP-a, podsjećajući da je i HDZ u svom predizbornom programu obećao da se ta kompanija neće privatizirati, rekao da se u javnu ponudu sigurno ne ide da bi se omogućilo širenje u regiji, nego da bioni koji zagovaraju prodaju najvažnije državne kompanije na mala vrata započeli njezinu privatizaciju. Vjeruju da je Vlada radi toga u studenome predložila i izmjene zakona o vodama koje omogućavaju da se riješi pitanje vlasništva nad HEP-ovim hidrocentralama koje se zakompliciralo nakon što je 2011. godine HDZ-ova Vlada, koju je vodila Jadranka Kosor, u Zakonu o vodama odlučila zemljište i s njima povezane vodne građevina proglasiti vlasništvom države. Tada je stav Vlade bio da je HEP strateška tvrtka i da nema njegove privatizacije, pa u istom vlasništvu ostaje i HEP, i hidrocentrale iz kojih dolazi 50 posto HEP-ove proizvodnje električne energije.

Bila je to velika prepreka prodaji HEP-ovih dionica kad je IPO najavljivao predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak dok je još bio u Vladi Zorana Milanovića. Sada će, čini se, i ta prepreka biti otklonjena jer je Vlada u parlament poslala prijedlog dopuna i izmjena Zakona o vodama po kojem HEP bez ikakve naknade, na zemljištu na kojem je izgradio svoje hidrocentrale osniva pravo građenja vodnih građevina za proizvodnju električne energije. Zakon je prošao prvo čitanje u parlamentu i očekuje se da će ga Vlada uskoro, nakon dorade, poslati u drugo čitanje.

Nastavak trenda No, iako je HEP-ova situacija posebna, nije to jedina tvrtka kojoj je država posljednjih godina uzimala dobit. Lani su Hrvatske šume u proračun uplatile gotovo 105 milijuna kuna, što znači da su od 2009. godine dosad u proračun transferirale gotovo pola milijarde kuna. Agencija Alan je, primjerice, dosad uplatila ukupno 271 milijun kuna. Od 2009. godine do kraja prošle godine država je iz poduzeća u kojima je jedini vlasnik ili je suvlasnik povukla 7,8 milijardi kuna dobiti, odnosno više od milijardu eura, a ta će brojka samo nastavljati rasti i ove godine. Uz to što je taj novac završio u državnoj potrošnji umjesto u ulaganjima i moguće novim radnim mjestima, nije nevažno ni to što su se te tvrtke često morale zadužiti kako bi državi isplatile dio svoje dobiti, na što, naravno, moraju platiti i kamate.

Tristotinjak osoba okupilo se u ÄŤetvrtak naveÄŤer po vrlo hladnom vremenu na prosvjedu u Puli koji je pod nazivom ËťNe damo Uljanik, ne damo Pulu!Ëť organizirala Inicijativa za obranu Uljanika, a na kojem je iskazana potpora radnicima tog brodogradilišta i protivljenje Ëťdaljnjem razaranju i rasprodaji Uljanika te uništavanju brodogradnjeËť.  

Govoreći u ime Inicijative, koja je, kako je istaknuto, osnovana kao izraz solidarnosti stanovnika Pule i Istre s borbom radnika i sindikata za opstanak brodogradnje u Uljaniku, Ĺ˝eljko Marković rekao je kako Ëťu uvjetima antisindikalne klimeËť mnogi primjeri diljem svijeta te u Hrvatskoj, poput kutinske Petrokemije i sisaÄŤke Rafinerije, pokazuju kako je Ëťza uspjeh sindikalnih borbi protiv moćnih interesa jednostavno nuĹľno uspostavljanje odnosa solidarnosti, komunikacije i koordinacije s lokalnim stanovništvomËť.  

˝Zato ne pristajemo da nam se s nekih strana poručuje kako se radnike i stanovnike Pule ništa ne pita i ništa ne tiče. Svjedočimo procesu u kojemu se ispod stola vrši zadnja podjela karata, i to ona između IDS-a i ostalih političkih igrača i interesnih skupina povezanih sa sadašnjom Upravom Uljanika˝, istaknuo je Marković i ocijenio da ˝ta igra traje od 2000. godine, kada je tadašnji istarski župan i predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić zamislio preseljenje Uljanika i pretvaranje pulske luke u utočište bogataša˝.

Po njegovim riječima, po receptu ˝uništi pa prodaj˝ danas Uljanik i Pulu netko želi pretvoriti u jeftino turističko odredište s uništenom brodogradnjom, s potplaćenim sindikalno nezaštićenim i obespravljenim konobarima, čistačicama i lučkim radnicima.

ËťVišegodišnjom kolektivnom šutnjom i sami smo pridonijeli sustavnom uništenju gospodarstva prepustivši ga lokalnim i svjetskim tajkunima uz asistenciju pripadnika lokalnih politiÄŤkih elita. Dosta ste privatizirali i otimali, ne damo Uljanik, ne damo Pulu!Ëť poruÄŤio je Marković prosvjednicima od kojih su neki imali natpise: ËťUpravo odlaziËť, ËťBrodogradilište - brodograditeljimaËť i ËťNe traĹľimo milostinju, hoćemo svojeËť.  

Okupljenima je među ostalim govorio i Denis Geto u ime strukovnog sindikata HEP-a Tehnos, koji je rekao da je sutra ˝dan D˝, to jest dan odluke na izvanrednoj Skupštini jer je, kako je istaknuo, ˝odluka o dokapitalizaciji zapravo odluka o privatizaciji˝.

˝Dokapitalizacija neće financijski spasiti poduzeće, samo će na kratko odgoditi agoniju. Stoga pozivam sve radnike i sindikaliste da se već sutra ujedine u oštrom otporu. Sindikat Tehnos neće dopustiti privatizaciju HEP-a jer je privatizacija pljačka˝, rekao je Geto.

U ime sindikata koparske luke Borut Olenik je istaknuo kako nema logike da se Uljanik prepusti kapitalističkim moćnicima te da se sličan primjer dogodio u bivšem brodogradilištu u Izoli, gdje su ˝lokalni gazde prodali zemljište uz more i bez milosti ostavili veliki broj zaposlenika na cesti˝.

˝Slovenske vlasti imaju slične planove i za luku Kopar. Kako u Hrvatskoj, tako i u Sloveniji, u većini poduzeća u kojima država ima izravni ili neizravni veliki utjecaj upravljanje je neodgovorno i prije svega u korist kapitala˝, ocijenio je Olenik. Dodao je da su radnici koji ostvaruju dobit zanemareni i potpuno ih se ignorira.

Na skupu u Puli govorili su Mario Iveković iz Novog sindikata, Dimitrije Birać s portala radnicki.org i predstavnici Inicijative ˝Volim Pulu˝, koji su istaknuli kako je zbog stanja u kojem je danas Uljanik potrebno jedinstvo i opća mobilizacija javnosti u otporu prema tajkunizaciji Pule te solidarnost s radnicima Uljanika u borbi za to brodogradilište.

Pulski Uljanik sazvao je za sutra izvanrednu skupštinu, na kojoj će predložiti povećanje temeljnog kapitala društva za najviše 302,22 milijuna kuna, bez obveze objavljivanja ponude za preuzimanje. (Hina)

Inicijativa ËťZa obranu Uljanika - Ne damo Uljanik, ne damo Pulu!Ëťpoziva sve radnike i radnice Uljanika, PuleĹľane i PuleĹľanke te ostale podrĹľavatelje/ice da doÄ‘u na prosvjed u ÄŤetvrtak, 15. veljaÄŤe na Portarati u Puli, s poÄŤetkom u 18.00 sati.

ËťSvima nam je jasno da svjedoÄŤimo procesu u kojem se ispod stola vrši zadnja podjela karata izmeÄ‘u lokalnih i inih politiÄŤkih igraÄŤa (koji su gotovo kompletno pulsko priobalje već ËťpreprodaliËť domaćoj i svjetskoj tajkuneriji - od Muzila, Monumenata i Sv. Katarine do Verudele, Stoje, PuntiĹľele), interesnih grupa povezanih s upravom Uljanika i potencijalnih investitora koji napeti kao puške ÄŤekaju da, nakon 16.02. kada je zakazana Skupština dioniÄŤara, ulete u vlak zvan ËťrestrukturiranjeËť i podijele plijen na ruševinama slavnog Uljanika. Po prokušanom receptu Ëťuništi, pa prodajËť Uljanik bi zajedno s Pulom, iz višetisućljetnog ponosnog i prkosnog grada bio pretvoren u jeftinu turistiÄŤku destinaciju s uništenom brodogradnjom i potplaćenim, sindikalno nezaštićenim i obespravljenim konobarima/icama, ÄŤistaÄŤima/icama i luÄŤkim radnicima/icama, poruÄŤuju organizatori/ive koji/e su odluÄŤili/e glasno i jasno reći - DOSTA! 

Prosvjeduju s ciljem zaustavljanja ÄŤerupanja Uljanika i Pule u mjesto izrabljivanja gdje će samo odabrani ubirati profit parazitirajući na grbaÄŤi radne većine - potrebno je jedinstvo i opća mobilizacija javnosti u otporu prema tajkunizaciji Pule i solidarnost s radnicima Uljanika u predstojećoj borbi za Uljanik. Zato, pozivaju sve da izaÄ‘u na naše, pulske ulice u ÄŤetvrtak, 15.veljaÄŤe  u 18.00 sati, na Portaratu, gdje će uz lokalne govornike/ce sudjelovati i dati podršku borbi za Uljanik i predstavnici nekih borbenih sindikata iz cijele zemlje.

Za sada su dolazak potvrdili:

Dragutin Varga - predsjednik Upravnog odbora ITAS Prvomajske d.d. tvornice alatnih strojeva, Ivanec; sindikalni povjerenik.
Siniša Miličić - predsjednik Regionalnog industrijskog sindikata (RIS)
Denis Geto, radnik HEP-a i predsjednik strukovnog sindikata TEHNOS
Mario Iveković - predsjednik Novog sindikata

Svoj borbeni i protestni glas pustit će i ÄŤlanice pulskog zbora Praksa  koji je nastao iz Ĺľelje da se pjevanjem iskaĹľe nezadovoljstvo sadašnjom socijalnom i ekonomskom situacijom u gradu i općenito u drĹľavi.

ËťDoÄ‘ite svi! Solidarnost je naša snaga, a otpor naša duĹľnostËť, poruÄŤuju organizatori/ice prosvjeda. 

Ako ih premijer Andrej Plenković ne primi na sastanak najkasnije do 15. veljače, tri Inina sindikata – INAŠ-Sindikat naftne djelatnosti, Samostalni sindikat EKN-a i Sindikat naftnog gospodarstva organizirat će najmanje jedan, a moguće i dva prosvjeda zaredom na Markovom trgu, dok je Stožer za obranu rafinerije Sisak taj prosvjed već prijavio za 23. veljače. Prema riječima Predraga Sekulića iz Stožera, konačna odluka o dolasku radnika i branitelja na Markov trg bit će poznata u ponedjeljak, pa se očekuje da će se, ogluši li se premijer na njihov zahtjev, sindikati pridružiti Stožeru. »Stožer će prosvjed organizirati s udrugama branitelja, što znači da on može biti čak i politički obojen, zbog čega je premijeru preporučljivo da radnicima Ine i javnosti odgovori na dva ključna pitanja koja smo mu postavili – kad će biti realizirana Vladina najava otkupa Ininih dionica od MOL-a, i kakva je Vladina strategija kad je u pitanju rafinerijsko poslovanje, pogotovo u Sisku.

Ako je strategija istovjetna MOL-ovoj, da ostane samo riječka rafinerija, to nije prihvatljivo, i onda nam je svejedno tko je vlasnik. Nama su vlasničke promjene bitne samo kako bi se promijenio odnos prema rafinerijskom poslovanju Ine, što MOL sigurno neće napraviti«, kaže predsjednik INAŠ-a Zdravko Mučnjak. Za Novi list prepričao što se govorilo na sastanku triju sindikata u četvrtak s upravom Ine. Tema sastanka bila je odluka uprave da s 1. srpnjem ove godine u Sisku prestane proizvodnja benzina odnosno nastavi se samo proizvodnja dizela, čime bi broj radnika bio smanjen za 40 ljudi.

»Tema je bila i Rafinerija Rijeka, čiji se nastavak modernizacije uvjetuje zatvaranjem proizvodnje u Sisku. Odluku o gašenju Siska nisu donijeli, no organizacijske promjene u Sisku vode prema tome da će proizvodnja tamo živjeti još tri godine. To je naš, sindikalni zaključak, koji uprava na sastanku nije osporila. Od trenutka kad završeno bude koking postrojenje u Rijeci, više neće biti potrebe za Siskom. Dotad će se sva sirova nafta u Sisku pretvarati u dizel jer benzina ima viška. Ono što se kvalitetnije može napraviti u Sisku, ići će iz Rijeke za Sisak, i obrnuto, ukupno će se u oba smjera razmjenjivati oko 600 tona sirovine za rad. Smanjuju se troškovi, bolje se iskorištava sirovina, i s pozicija uprave je to odluka koja se teško može osporiti«, navodi Mučnjak. »Kad bi gledali Sisak samo ekonomski, to je možda opravdana odluka, ali ona ima i socijalnu, političku, pravnu dimenziju, o čemu možemo razgovarati samo s Vladom«, ističe Mučnjak. Predugo je trajalo, dodaje, dok je Vlada uopće raspisala natječaj za odabir konzultanta za Inu, i nema vremena za čekanje sa sljedećim potezima, jer će Sisak biti zatvoren.

Na pitanje što bi s rafinerijom bilo nakon te tri godine, Mučnjak odgovara kako bi njeno pretvaranje u logistički centar, što je naručena analiza uprave pokazala kao najbolje rješenje, značilo smanjenje broja zaposlenih na samo 120 ljudi. Kad se broj zaposlenih već ove godine smanji za 40, u Sisku će ih biti 664. Riječka investicija »Nažalost, uprava još nije donijela ni odluku o nastavku modernizacije u Rijeci, sad ju najavljuje za lipanj. Na sastanku smo pitali, i dobili odgovor da bi tek u travnju ili svibnju trebalo biti poznato koliko je riječka investicija financijski teška, što će tek biti podloga za donošenje odluke o investiciji«, kaže Mučnjak.

Predrag Sekulić iz Stožera za obranu Siska podsjeća kako oni koji vode Inu dobro znaju da je postrojenje za sekundarnu obradu teških ostataka nafte (FCC), koje uprava tamo želi zatvoriti pod izlikom da Ini nosi gubitke, profitabilno. Sekulić navodi da je u svom zadnjem bloku rada od mjesec dana ono ostvarilo oko sto milijuna kuna bruto dobiti odnosno 10,5 milijuna kuna čiste dobiti, piše Novi list.

Primam plaću 15.000 kuna i ne radim ništa. Ja sam poslovni pritvorenik. Te izjave Ante Peze, bivšeg ravnatelja državne Agencije za plaćanje u poljoprivredi, šokirale su mnoge.

No Pezo, koji se protiv otkaza bori i time što je postao sindikalni povjerenik, nije usamljen slučaj u državnoj upravi i tvrtkama. Dapače, nakaradni sustav je takav da novi politički postavljeni menadžment i ministri ne žele stari kadar, ali ne mogu ili im ne žele dati otkaz. I onda ih prebace u posebne odjele, u kojima primaju pristojnu plaću, a ne moraju raditi ništa. Takvi odjeli nekad čak imaju i imena. Našli smo primjere u HEP-u, MUP-u, Hrvatskim autocestama, Zagrebu, ali i u još nekim ministarstvima. U Zagrebu je slanje u “knjižnicu” značilo da ćeš čitati knjige i novine. Milan Bandić balansira i ne daje otkaze za one koji su mu postali nepodobni.

Preko noći, bez profesionalnog razloga, odluče da ubuduće nećeš raditi svoj posao, odnosno da nećeš raditi ništa. I svi se ponašaju kao da je to normalno jer već godinama stotinu drugih ne radi ništa - kaže nam zaposlenik u Zagrebu.

Naš sugovornik iz Zagreba objašnjava da se nepodobni često dislociraju u područne urede da ne zauzimaju mjesto u glavnoj zgradi Poglavarstva.

Generalno, nitko nam ne čini ništa nažao. Otkaz i ne može dati, a gradonačelnik zna da bi mogao dobiti i tužbu za mobbing - kaže nam taj sugovornik, koji nam je rekao i koliko dugo nije dobio nikakav zadatak, ali i to, kao i njegov identitet i radno mjesto ne možemo otkriti.

A u dislociranju nepodobnih najdalje su otišli u Hrvatskim autocestama. Oni su 2007. godine unajmili posebni prostor, kilometar udaljen od sjedišta tvrtke, koji su kolokvijalno nazivali “sobe za razmišljanje”. Tamo su završavali smijenjeni direktori i rukovoditelji koji su čekali promjenu vlasti. Unajmljeni prostor su plaćali 1,7 milijuna kuna godišnje, nalazio se na zadnjem katu VMD zgrade u Vukovarskoj i od 40 do 80 ljudi je popunjavalo “sobe za razmišljanje”. Bilo je tu bivših direktora HAC-a palih nakon promjene vlasti ili maknutih zbog optužnica, ali i onih koji su izvukli deblji kraj u ratu sindikata i uprave.

Ne radiš ništa, a dolaziš na posao. Možda se čini idealnim, ali u biti je frustrirajuće. To se događalo nakon svake smjene direktora. Oni koji nisu odgovarali su ili postali savjetnici ili su poslani na neke beznačajne poslove te u biti nisu morali raditi ništa za plaću od oko 8000 kuna - rekao nam je sugovornik koji je prošao “sobe”.

Prije četiri godine HAC je ipak raskinuo ugovor o najmu “soba za razmišljanje”. Većina nepodobnih je otišla s otpremninama u okviru restrukturiranja.

I u Hrvatskoj elektroprivredi postoji bivši menadžerski kadar koji ne mora ništa raditi, nego samo čekati promjenu vlasti. Čelnik sindikata TEHNOS, Denis Geto kaže da nakon političkih smjena i promjene Vlade dio ljudi ode iz sustava, ali dio ostane jer im to omogućuju ugovori.

Dio bivšeg kadra kao aveti baulja hodnicima HEP-a. To je loše za tvrtku. Jeftinije bi bilo dati ljudima otpremnine, a ne ovako da svaka promjena vlasti dovodi svoje ljude, a dio bivših ostaje ne raditi ništa - kaže Geto, koji takve osobe naziva “pospremljenima”.

Još jedan sugovornik iz HEP-a nam je rekao da je takav način zbrinjavanja prerastao u pravu pošast, umjesto da se ljudima da posla jer sigurno imaju određene kompetencije.

U Ministarstvu obrane je slanje u Vojni inspektorat značilo slanje na “groblje slonova”. Tamo su išli nepodobni, ali ipak previše jaki da bi bili smijenjeni.

Međutim, ima i onih koji nisu politički postavljeni, ali su proglašeni nepodobnima. Visoko obrazovana službenica u jednom ministarstvu ispričala nam je da ju je u silnim promjenama vlasti jednostavno netko od šefova odlučio ignorirati. Ne zna zašto, htjela bi raditi, ali ne dobiva nikakav posao i planira dati otkaz. Hrvatska tako ima i posebnu vrstu službenika: osuđenike na prisilni nerad.

Kako je to moguće u zemlji u kojoj se stalno zapošljavaju novi službenici pod izlikom nedostatka stručnog kadra.

Naša politička elita nakon pobjede na izborima ponaša se kao da je čitava država njihova. Dovode svoje ljude koji su najčešće neupućeni u posao, pa onda i ne znaju kome vjerovati od postojećih, pa onda oni dovode svoje - kaže Ivan Koprić, stručnjak za javnu upravu.

Ističe da je državna uprava Augijeve štale koje nitko ne želi počistiti iako bi njezina funkcionalnost trebala biti prioritet Vlade. Predlaže da bi čak trebalo i posebno tijelo koje bi biralo stručni kadar za sve, ali i sam je svjestan da za to nema volje u zemlji namještenih natječaja.

Nesposobni dovode iste takve

Uvijek ima i načina da se ljudi premjeste ili im se da otkaz ili im se da posla. Ovakav sustav premrežen klijentelističkom i interesnom mrežom i dalje narušava povjerenje građana u državu, a to ima strašne posljedice. On pokazuje otuđenost političke elite od građana i činjenice da trebaju odgovarati građanima za trošenje njihova noVca - zaključuje Koprić.

MUP tek sad ukinuo “stazu slonova za neradnike”

Imali su 12.000 kuna ili više plaće i nisu morali raditi gotovo ništa. Bivši ministar Ranko Ostojić je osmislio način da previše “ne talasaju”.

Tako nam objašnjava jedan bivši zaposlenik MUP-a kako je nastalo mjesto “voditelja projekta” u tom ministarstvu. Voditelji su postajali redom bivši ravnatelji i ostali visoki dužnosnici iz policijskog sustava. Praksa se nastavila i nakon odlaska Ostojića. Ukupno su postojala 24 takva radna mjesta koja su kroz vrijeme bila različito popunjena, zavisno o kadrovskim rošadama.

Kako nam prepričava upućeni sugovornik, neki voditelji projekata znali su ići kući i u 11 sati. Nekad novi ugovori uopće nisu imali i točan opis poslova. Glavni voditelj projekata bio je i Vladimir Faber, bivši ravnatelj policije, Mario Bertina koji je vodio PNUSKOK tijekom Ranka Ostojića, a onda završio među projektantima. Trenutačni ministar unutarnjih poslova Davor Božinović odlučio je ukinuti to radno mjesto, a iskusne policajce rasporediti na neke korisnije funkcije. Tako mu je Faber postao savjetnik, a i niz drugih će naći druga mjesta.

Neodgovorno je i kao država si ne smijemo dopustiti luksuz da uopće ne koristimo ljude s 20-30 godina iskustva na policijskim poslovima - rekao je Božinović za Večernji list.

Predsjednik Savjeta udruge Eko Kvarner Vjeran Piršić predstavio je u riječkoj Gradskoj vijećnici Stručno mišljenje o gradnji plutajućeg terminala za ukapljeni naftni plin na lokaciji Omišalj, koje je izradila riječka tvrtka DLS, kazavši da je riječ o kontrastudiji napravljenoj s ciljem upućivanja na manjkavosti studije utjecaja na okoliš za predloženi projekt LNG terminala u Omišlju, koju je izradio Ekonerg iz Zagreba.

Kako je rekao Piršić, kontrastudiju je izradila riječka tvrtka DLS, po narudžbi udruge Eko Kvarner, s ciljem argumentirane kritike netočnih navoda i upućivanja na očite manjkavosti studije utjecaja na okoliš, koju je izradio Ekonerg.

Naveo je da je u tijeku četvrti pokušaj realizacije LNG terminala i da je u tijeku upravni postupak procjene utjecaja na okoliš te da je, prema podacima kojima raspolaže, na Ekonergovu studiju u javnoj raspravi prispjelo oko 2000 primjedaba.

Piršić je ocijenio da projekt plutajućeg LNG terminala, na način na koji je predložen, predstavlja ekološku, ekonomsku i energetsku katastrofu.

Govoreći o stručnom mišljenju tvrtke DSL, Piršić je rekao da je ono obuhvatilo ekološku komponentu projekta i moguće rizike te da će ekonomska analiza biti napravljena naknadno.

Kao prijeporne dijelove projekta plutajućeg LNG terminala naveo je lokaciju i to što u prostorno-planskoj dokumentaciji plutajući LNG terminal nije posve ispravno uvršten, rekao je da bi izgradnja terminala uključivala i velike podvodne radove, gotovo podvodni kamenolom te da je prijeporno i korištenje mora za uplinjavanje ukapljenog tekućeg prirodnog plina.

Piršić smatra da kontrastudija pokazuje kako bi uporaba klora u tom sustavu dovelo do ekološke katastrofe na Jadranu.

(...) Kraj konferencije obiljeĹľio je drugi panel „Hrvatska i prirodni plin - Gdje je balans izmeÄ‘u trĹľišta i sigurnosti?“ Po pitanju prirodnog plina uvijek se nameće pitanje novca, politike te geopolitike i utjecaja, istaknuo je Jasminko UmiÄŤević, direktor Oil&Gas Consultinga.

Dalibor Pudić, predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin, rekao je da za poticanje OI potreban plin. - U Hrvatskoj je u posljednjih godina gubitak plina iznosio oko tri milijardi kuna, što bi uskoro moglo biti zabrinjavajuće, znajući da je broj potrošača narastao za 50 posto - pritom je upozorio Pudić.

Za bližu budućnost prirodni plin kao tranzicijsko gorivo ne vide iz Zelene akcije jer je ono i dalje fosilno gorivo i nije u skladu s Pariškim sporazumom, ukazala je Marija Mileta, aktivistica te udruge, dodajući kako je nedavna inozemna studija pokazala kako prirodni plin negativno utječe na klimatske promjene.

- Realnost jest da cijene OI drastično padaju i postaju konkurentne ostalim gorivima, a Hrvatska ne ulaže dovoljno u njih. Do 2020. cijene OIE postat će niže od fosilnih goriva - zaključila je Mileta.

Kao negativne utjecaje LNG projekta, Mileta je navela utjecaje na okoliš i zdravlje te protivljenje lokalne zajednice.

- Ne priča se da Europski parlament preispituje strateški projekte jer je previše plinski projekata na toj listi, što nije u skladu s Pariškom konvecijom - rekla je Mileta.

- Slažem se s NGO organizacijama koje imaju plemeniti cilj, no na isti način bi trebali govoriti o cijelom energetskom lancu i njegovim posljedicama - nadovezao se Goran Frančić, direktor LNG Hrvatska.

- Donijet ćemo dodatne mjere za smanjenje utjecaja na okoliš, u veljači će biti održana treća sjednica potom donešenje rješenja, u ožujku očekujemo lokacijsku, a potom i građevinska dozvola, koji bismo trebali dobiti u svibnju - pojasnio je Frančić kratkoročne planove za izgradnju LNG terminala.

Tijekom drugog kvartala trebali bi imati sve podatke kojom će vlasnici moći donijeti odluku, rekao je direktor LNG Hrvatska, dok se završetak radova očekuje do kraja 2019. godine.

Umičević je na to kazao kako postoje i određeni rizici, zbog čega je važno osigurati kupce kako eventualan trošak promašaja LNG-a ne bi snosili hrvatski građani.

Predsjednik HSUP-a ocijenio je LNG na Krku kao novi dobavni pravac, za kojeg nije zainteresirana sama Hrvatska, već i susjedne zemlje koje će zakupiti kapacitete, dok investitori očekuju povratna sredstva.

>>Sljedeće godine ja ću vam se javiti sa gradilišta<< zaključio je konferenciju G. Frančić.

- Moj osoban stav je da ćemo u budućnosti sigurno koristiti većinom OIE, ali to se neće dogoditi preko noći jer nismo za to još spremni. Moramo odlučiti koje gorivo ćemo do tada koristiti kao najprihvatljivije - dodao je.