Javna ponuda HEP-ovih dionica (IPO):
NE dolazi u obzir!
MOŽDA, ovisno kuda će otići novci
DA, poželjna je!
Rezultati | Arhiva

 
Hot
 
 
 
4/20/2018 - Stožer za obranu Rafinerije: Zatvaranje je strateška zadaća Mađara
Izvor - Lider, 20. travnja 2018.
 
  • Najava novog predsjednika Uprave Ine Sandora Fasimona da će hrvatska naftna kompanija transformacijom zadržati proizvodnju na jednoj lokaciji, a drugu koristiti za logistiku, u Sisku je u četvrtak izazvala ogorčenje među radnicima, dok u rafinerijskim sindikatima i Stožeru za obranu Rafinerije nafte i očuvanje radnih mjesta u Sisku kažu da su se takve najave i mogle očekivati, jer ocjenjuju da je zatvaranje Rafinerije nafte u Sisku strateška zadaća Mađara.

    – Prestrojavanja unutar MOL-a ne provode se bez razloga. Sve upućuje kako Mađari nastavljaju politiku neprijateljskog preuzimanja Ine, na koje već duže vrijeme upozoravamo. Imamo argumente koji govore o tome da su podaci o poslovanju naše rafinerije iskrivljeni i služe samo u svrhu njenog zatvaranja. I navodno nezavisna Deloittova analiza, na koju se pozivaju Mađari, sačinjena je na temelju podataka, koje im je Ina dostavila i naručila. Mislim da je sada vrijeme da nas primi netko u Vladi ili drugim mjerodavnim institucijama, što već duže tražimo, kako bismo im podastrli stvarne podatke, rekao je predsjednik sindikata Nova solidarnost i glasnogovornik Stožera za obranu Rafinerije Predrag Sekulić.

    Kako dodaje Sekulić, posebno ih smeta izjava Sandora Fasimona kako sisačka Rafinerija navodno ne zarađuje novac. A već gašenjem pogona FCC (katalitičkog krekinga) koji osigurava sirovinu za namješavanje goriva, kako kaže, proizvodnja Ine je došla u kolaps.

    Niti najave kako će višak radnika biti pošteno zbrinut, sindikalce ne može umiriti. Naime, ranije se govorilo o višku četrdesetak radnika, koji će biti raspoređeni na druga radna mjesta, a sada se taj broj već penje na stotine.

    U Stožeru najavljuju kako će zbog novih, zbunjujućih izjava budućeg predsjednika uprave, uskoro sazvati sjednicu Stožera. Izjava Sandora o logističkom centru u Sisku, što pretpostavlja i osjetno veće otpuštanje radnika nego što je dosad najavljivano, dolazi u vrijeme dok Hrvatska vlada još uvijek traži model otkupa dionica od Mađara.

    Fasimon bi sadašnjeg predsjednika Uprave Zoltana Aldotta trebao zamijeniti do kraja lipnja.

 
4/17/2018 - Izabrana nova uprava HOPS-a
Izvor - Enrgetika-net, 16. travnja 2018.
 
  • S današnjim danom došlo je do promjene u Upravi Hrvatskog operatora prijenosnog sustava (HOPS d.o.o.), kojoj je na čelu bio Miroslav Mesić. Upravu HOPS-a će u sljedećem mandatu voditi g. Mario Gudelj, dipl.ing.el., predsjednik Uprave te članovi Uprave g. Ivica Modrić, dipl. ing.el. i g. Zlatko Visković, dipl.ing.el. Mario Gudelj dugogodišnji je djelatnik tvrtke, a na mjesto predsjednika Uprave dolazi sa pozicije pomoćnika direktora Sektora za razvoj, investiciju i izgradnju HOPS-a.

    Ivica Modrić na mjesto člana Uprave imenovan je sa pozicije rukovoditelja Odjela za održavanje VN vodova Prijenosnog područja Osijek HOPS-a, a svoj dosadašnji radni vijek uglavnom je proveo u HOPS-u. Zlatko Visković na mjesto člana Uprave dolazi sa pozicije direktora Prijenosnog područja Split HOPS-a. Novi članovi Uprave HOPS-a imaju za cilj daljnje jačanje tvrtke u Hrvatskoj, regiji i EU, vođenje elektroenergetskog sustava Republike Hrvatske, prijenos električne energije te održavanje, razvoj i izgradnju prijenosne mreže radi pouzdane opskrbe korisnika uz minimalne troškove i brigu o očuvanju okoliša.

 
4/11/2018 - HOPS od Slovenije otkupljuje dijelove dalekovoda
Izvor - Energetika-net, 10. travnja 2018.
 
  • HOPS će otkupiti dijelove dalekovoda Divača-Melina i Divača-Pehlin

    Na prošlotjednoj sjednici slovenske Vlade odobrena je prodaju Hrvatskoj dijela dalekovoda 400 kV Divača-Melina i 220 kV Divača-Pehlin koji se nalaze na hrvatskom teritoriju.

    Dijelovi Elesovih vodova na području Hrvatske bit će uskoro u vlasništvu HOPS-a. Sada je vlasnik prijenosnih vodova je ELES, a obje elektroenergetske linije povezuju elektroenergetske sustave Republike Slovenije i Republike Hrvatske. Cjelokupna linija 400 kV dalekovoda Divača-Melina duga je 64,6 km i ima 196 stupova. Od toga, u Sloveniji stoje 108 stupa, a dva su na području Hrvatske. Cjelokupna duljina 220 kV dalekovoda Divača-Pehlin je 53 km i ima 155 stupova. Eles posjeduje 138 stupova, od čega 81 u Sloveniji i 57 na području Hrvatske.

    Prema ugovoru, hrvatski operator prijenosnog sustava (HOPS) već djeluje na području Hrvatske, a ELES nema pravo obavljati javne usluge na području Republike Hrvatske. Troškove upravljanja i održavanja određenih dijelova prijenosnih vodova snosi ELES, a time i korisnici slovenskog elektroenergetskog sustava. Stoga je HOPS izrazio svoju spremnost na otkup djelovanja dalekovoda koji prolaze kroz područje Republike Hrvatske i kojima već upravlja. Nacrt ugovora o prodaji elektroenergetskih vodova pripremljen tako da ne prejudicira označavanje državne granice u prirodi (razgraničenje).

 
4/10/2018 - HEP radi na produljenju životnog vijeka TE Plomin 1
Izvor - Energetika-net, 09. travnja 2018.
 
  • U Istri je započela javna rasprava o Stručnoj podlozi za ishođenje okolišne dozvole za izmjene i dopune uvjeta okolišne dozvole iz veljače 2016. za TE Plomin 1, snage 115 MW, jer HEP želi produžiti životni vijek elektrane za 15 do 20 godina. U Rješenju o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša za TE Plomin 1 predviđen je prestanak rada elektrane od 1. siječnja 2018. nakon izgradnje zamjenskog bloka C od kojeg se odustalo.

    HEP sada želi nastaviti proizvodnju u eleketrani koja datira u 1969., ali postojeća elektrana je neusklađena s europskom direktivom o industrijskim emisijama. Naime, sada se predlaže ugradnja DENOx postrojenja i postrojenja za odsumporavanje kako bi postrojenje moglo zadovoljiti granične vrijednosti emisije iz 2017. za period nakon 1. siječnja 2018., kada istječe rok Rješenja o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša i kada po sili zakona TE Plomin 1 mora prestati s radom. Emisije u zrak iz TE Plomin 1 ne zadovoljavaju razine emisija za emisije SO2 ,NOx i čestica, dok za CO, ukupnu živu, HCl i HF zadovoljavaju.

    Predviđenim izmjenama (prije svega kroz ugradnju SCR deNOx i deSOx postrojenja) postići će se usklađenost. U sklopu planiranog produljenja životnog vijeka i modernizacije TE Plomin 1 provelo bi se niz vrlo skupih mjera. To su ugradnja SCR DeNOx postrojenja, ugradnja postrojenja za odsumporavanje, mokri postupak s vapnencem uz obradu otpadnih voda),zamjena unutarnjih dijelova parne turbine, zamjena generatora novim zrakom hlađenim generatorom, zamjena triflux pregrijača kotla, zamjena parovoda vrućeg i hladnog međupregrijanja, zamjena parnog zagrijača zraka s pripadajućim kanalima, rekonstrukcija kondenzatora, generalni remont napojnih pumpi i VOITH spojke pumpe, zamjena mlinova za ugljen i pripadajućih kanala i ventilatora, modernizacija blok transformatora i transformatora vlastite i opće potrošnje i modernizacija mjerno regulacijskih uređaja.

    Koliko bi ovakva modernizacija koštala, nije poznato ali izvjesno je da nije nimalo jeftina, jer je svojedobno ocijenjeno da bi bilo učinkovitije izgraditi novi blok C nego modernizirati stari blok. Javna rasprava će trajati do 9. svibnja, a Zelena akcija i Zeleni Istre već su izjavili svoje protivljenje. 

    ˝HEP mora shvatiti da ugljen energent prošlosti. Umjesto prihvaćanja ove činjenice, HEP želi da ova nesigurna TE radi do trenutka kada će biti stara gotovo 70 godina. Bez obzira na velik financijski trošak, elektrana će i dalje dobrim dijelom biti stara i skupa sigurnosna prijetnja. Iako HEP želi modernizirati ovo postrojenje te u određenoj mjeri sniziti emisije štetnih plinova, činjenica je da bi i modernizirani  Plomin 1 pogoršavao kvalitetu zraka u Labinštini u odnosu na trenutnu situaciju˝, kažu u svom priopćenju i traže da se napravi odmak prema niskougljičnoj energetici i valoriziraju obnovljivi izvori.

 
4/3/2018 - Hrvatskoj prijeti crni 'strujni' scenarij! Za katastrofu je dovoljan samo jedan nepovoljan događaj...
Izvor - Slobodna Dalmacija, 03. travnja 2018.
 
  • Prema najoptimističnijim kalkulacijama, Hrvatska će u razdoblju od 2018. do 2022. godine uvoziti u prosjeku oko 43 posto potrebne električne energije godišnje.
    Pokazuju to podaci iz istraživanja provedenog za potrebe Hrvatskog operatera prijenosnog sustava (HOPS), državne agencije čija je zadaća osiguranje kapaciteta potrebnih za uvoz potrebne struje.
    Godišnja potrošnja struje u Hrvatskoj se kreće na razini od oko 17,5 teravat sati, a od čega se uvozom podmiruje 7,4 Twh.
    Riječ je o uvozu struje u idealnim hidrometeorološkim uvjetima, odnosno u slučaju da ne bude velike suše i da akumulacije hidroelektrana imaju dovoljno vode za proizvodnju. Ako se u scenarij ubace nepovoljne okolnosti ili izvanredni događaji, poput kvarova na elektranama, predviđanja o uvozu daleko su depresivnija.

    Povezani problemi

    Tako bi u slučaju jednog nepovoljnog događaja, koji se može odnositi ili na smanjenu sposobnost proizvodnje ili povećane potrebe, uvoz skočio na 9,3 Gwh, odnosno 53 posto.
    Dakle, u uvjetima da ne bude dovoljno kiše, a potrošnja bude na prosjeku, ili da proizvodnja bude prosječna, a potražnja naglo poraste, Hrvatska će uvoziti više od pola potrebne električne energije.
    Naravno, u stvarnosti su ova dva uvjeta često povezana. Na primjer, ljeti velike vrućine prate i suše, pa pada proizvodnja, dok istovremeno potrošnja raste u nebo. U takvim situacijama, predviđanja su upravo katastrofalna.
    U tako nepovoljnoj godini, uz sušu i visoku potražnju, uvezli bismo 9,56 TWh (54 posto), u slučaju sušne godine i npr. plinske krize, uvoz bi skočio na 10,2 GWh (58 posto), a u slučaju najcrnjeg scenarija, npr. sušne godine, veće potrošnje i plinske krize, uvezli bismo čak do 11,6 Twh na godišnjoj razini, odnosno gotovo 67 posto, dvije trećine potrebne struje.
    Kada se uzmu u obzir samo sati maksimalnih opterećenja, bilo u vrijeme izrazito hladnih mjeseci ili ljeti, u vrijeme izrazito vrućih dana, predviđa se uvoz 1,1 Gwh zimi, odnosno 1,6 Gwh ljeti, u slučaju idealne godine. U slučaju jednog nepovoljnog događaja, uvoz raste na 1,56 GWH zimi i 1,98 Gwh ljeti. U kombinaciji triju nepovoljnih događaja, uvoz bi u špicama potrošnje narastao na 2 Gwh zimi i 2,38 Gwh ljeti.
    Pri tome treba imati na umu da u takvim špicama potrošnje cijena struje na burzama izrazito raste, i to preko cijene od 100 eura po MWh. U takvim okolnostima države koje imaju izgrađene hidroelektrane lako mogu profitirati, budući da su one jedine sposobne naglo povećati proizvodnju struje. Preduvjet za to je da baznu struju imaju, barem u najvećem dijelu, pokrivenu iz klasičnih izvora, poput termoelektrana ili nuklearnih elektrana.

    Izvan pogona

    No, Hrvatsku upravo u tom segmentu tek čekaju pravi problemi.
    Ukupna instalirana snaga u TE u Hrvatskoj iznosi 1900 MW, no trenutno je izvan pogona polovica tog kapaciteta. Razlozi su dotrajalost termoelektrana u koje se gotovo ništa ne ulaže, zbog čega ih dobar dio u sljedeće četiri godine izlazi iz sustava. Kapacitet hidroelektrana je između 4,6 Twh i 8,1 Twh godišnje, ovisno o tome kakva je hidrološka godina, odnosno ovisno o tome koliko kiše padne. Trenutačno nema ni projekata gradnje novih hidroelektrana koji bi bili u nekoj višoj fazi realizacije.
    Dakle, u sljedeće četiri godine Hrvatska će izgubiti dobar dio proizvodnih kapaciteta, novi neće biti napravljeni, a ako se nastavi s gospodarskim rastom, i prije svega rastom turizma, potražnja za strujom bit će još i veća.
    Što opet znači da su navedene brojke o uvozu struje još i konzervativne. Odnosno, to opet znači da će se jedan lijepi dio gospodarskog rasta, i porasta turističkog sektora, kroz uvoz struje odliti u neke spretnije države koje su pametno pokrile svoje energetske potrebe. Kako se struja iz hidroelektrana troši za bazne potrebe, umjesto da se čuva za vršna opeterećenja, učinak svega je, s jedne strane, rasipanje resursa i, s druge strane, uvoz kada je cijena najveća.
    U cijeloj toj priči, naravno, nezaobilazan je HEP, koji bi trebao i provoditi energetsku strategiju i biti glavni investitor kada je gradnja elektrana u pitanju. No, tu ga sputavaju dvije prilično velike prepreke.
    Prije svega, Hrvatska nema energetsku strategiju. Prethodna strategija, po kojoj je HEP trebao preuzimati manje operatere na susjednim tržištima i intenzivno investirati u nove projekte, odbačena je kao neadekvatna u novim okolnostima. Nova strategija kuha se već dvije godine.

    Žestoki protivnici

    Druga prepreka je, naravno, sama država, odnosno njezina potrošnja. Dobit HEP-a, od kojih milijardu i pol kuna, redovito završi u proračunu. Kada bi ostala HEP-u, s tolikom dobiti tvrtka bi mogla dobiti prilično jeftine kredite kojima bi mogla pokrenuti značajnije projekte – iako je i to upitno s obzirom na žestoko protivljenje bilo kojem novom projektu, bilo na ugljen, ili na plin, iz perspektive zaštite prirode.

    Prespora korist od solarnih panela
    Trenutačno se sve energetske perspektive svode na gradnju elektrana iz obnovljivih izvora, poput solarnih i vjetroelektrana, te poticanje distribuirane proizvodnje. U ovom potonjem slučaju riječ je o tome da se maksimalno liberalizira 'kućna' proizvodnja preko solarnih panela. Nakon što se izmijeni zakonska regulativa, mali proizvođači neće više trebati posebnu elektroenergetsku suglasnost kako bi 'prodali' višak struje, već će biti dovoljno ugraditi dvosmjerno brojilo, preko kojeg će distributer obračunati razliku utrošene i isporučene struje.
    Riječ je o konceptu koji je važan dio energetske strategije EU-a kojom se želi smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima, no u hrvatskim okolnostima proći će godine dok se ne osjete neki značajniji efekti. U međuvremenu, velikodušno ćemo dijeliti nacionalno bogatstvo s drugim narodima.

 
3/5/2018 - “Mislim da nema potrebe za privatizacijom HEP-a”
Izvor - nacional.hr, 05. ožujka 2018.
 
  • Ministar državne imovine Goran Marić u nedjelju je gostovao u Dnevniku Nove TV, gdje je poručio kako smatra da nema potrebe za privatizacijom HEP-a.

    Na pitanje hoće li država ići u privatizaciju HEP-a, Marić je odgovorio: “HEP nije u mom resoru, nisam u Skupštini HEP-a, niti u Nadzornom odboru, tako da ne znam. Osobno mislim da nema potrebe za tim. S tim da ako HEP ima potrebu za tim i ima neke investicijske projekte za koje nema sredstava, onda dokapitalizacija za točno određeni projekt, do 25 posto, bi svakako bila dobra. Ali sama prodaja, bez ikakvog projekta, mislim da nije dobro”, kazao je.

    Marić je rekao i da je Petrokemija po svim aspektima, političkim, stručnim, ekonomskim, pa i logičnim takav poslovni sustav koji zahtjeva revitalizaciju, financijsku dokapitalizaciju i poslovno restrukturiranje. “Dokapitalizacija će uspjeti, s tim da bi ona bila realnija kada bi jedan dio dugova koje Petrokemija ima, a koji su u ukupnom iznosu negdje oko 800 milijuna kuna, država preuzela na sebe”, rekao je ministar državne imovine.

    Na pitanje koliko bi, po njegovom mišljenju, država trebala uzeti na sebe tog duga, odgovorio je: “Ako bi to bila cijena opstanka i razvoja Petrokemije i ako je to put privatizaciji do konačnog rješenja, ona smatram da do polovice tog duga vrijedi platiti cijenu za opstanak takvog proizvodnog sustava”.

 
2/22/2018 - Država HEP-u uzela 2,18 mlrd. kn dobiti!
Izvor - Novi list, 22. veljače. 2018.
 
  • Svaki put kad netko iz vladajuće većine, odnosno iz HDZ-a i HNS-a, zagovara prodaju 25 posto dionica HEP-a putem inicijalne javne ponude (IPO), ističe da će izlazak te kompanije na burzu poboljšati njezino korporativno upravljanje, ali što je još važnije, da će HEP na taj način prikupiti novac za investiranje, odnosno akvizicije u regiji. Realizacija te ideje još nije započela, nego se tek otklanjaju moguće prepreke početku privatizacije HEPa, pa je teško reći koliko bi se novca na taj način skupilo, ali dok je još živjela ideja da se taj novac upotrijebi za otkup dionica Ine, spominjalo se da četvrtina dionica HEP-a vrijedi najmanje pet milijardi kuna.

    No, argument vladajućih da bi se taj novac upotrijebio za HEP-ove investicije je potpuno apsurdan s obzirom na to da je država HEP-u u nekoliko godina uzela 2,18 milijardi kuna dobiti, a sve kako bi napunila državni proračun. Taj novac je HEP da je država doista tako htjela, mogao iskoristiti za kupnju poduzeća u regiji.

    Od krizne 2009. godine država iz javnih poduzeća, ali i onih u kojima je manjinski dioničar, povlači dobit kako bi pokrpala proračun i ta se praksa nastavlja i dalje unatoč tome što je kriza prestala i javne financije su, kako tvrdi vlast, konsolidirane. Ipak, Vlada je i lani, a učinit će to i ove godine, uzela novac HEP-u, a iz njezinih redova stižu najave kako će IPO HEP-a i prodaja četvrtine dionica omogućiti HEP-u da ostvari širenje u regiji. U prošloj je godini tako, odgovorili su nam iz Ministarstva financija, prema preliminarnim podacima o ostvarenju prihoda i primitaka Državnog proračuna za 2017. godinu, Hrvatska elektroprivreda u proračun uplatila 794,3 milijuna kuna svoje dobiti. Ranijih godina, odnosno 2011., 2014. i 2016. godine, HEP je u državni proračun uplatio 1,385 milijardi kuna svoje dobiti. Tako je u samo četiri uplate HEP svom vlasniku transferirao više od dvije milijarde kuna. Vlasnik mu, odnosno Vlada, sada planira pomoći da do novca nužnog za akvizicije u regiji dođe tako što će prodati 25 posto njegovih dionica. Time će se uplate HEP-a u proračun smanjiti, jer se smanjuje i državni udio, a onaj tko kupi dionice HEP-a sigurno neće blagonaklono gledati da dobit odlazi za državnu potrošnju.

    S obzirom na to da ne postoji službena odluka Vlade o početku privatizacije HEP-a, niti provođenju IPO-a, o dva potpuno različita lica vlasnika, jednog koji uzima novac i drugog koji najavljuje da će prodajom dionica priskrbiti novac za širenje poslovanja, naši sugovornici iz Banskih dvora nerado govore o toj situaciji. Tek nam je jedan od njih koji se protivi privatizaciji i jedne dionice HEP-a, podsjećajući da je i HDZ u svom predizbornom programu obećao da se ta kompanija neće privatizirati, rekao da se u javnu ponudu sigurno ne ide da bi se omogućilo širenje u regiji, nego da bioni koji zagovaraju prodaju najvažnije državne kompanije na mala vrata započeli njezinu privatizaciju. Vjeruju da je Vlada radi toga u studenome predložila i izmjene zakona o vodama koje omogućavaju da se riješi pitanje vlasništva nad HEP-ovim hidrocentralama koje se zakompliciralo nakon što je 2011. godine HDZ-ova Vlada, koju je vodila Jadranka Kosor, u Zakonu o vodama odlučila zemljište i s njima povezane vodne građevina proglasiti vlasništvom države. Tada je stav Vlade bio da je HEP strateška tvrtka i da nema njegove privatizacije, pa u istom vlasništvu ostaje i HEP, i hidrocentrale iz kojih dolazi 50 posto HEP-ove proizvodnje električne energije.

    Bila je to velika prepreka prodaji HEP-ovih dionica kad je IPO najavljivao predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak dok je još bio u Vladi Zorana Milanovića. Sada će, čini se, i ta prepreka biti otklonjena jer je Vlada u parlament poslala prijedlog dopuna i izmjena Zakona o vodama po kojem HEP bez ikakve naknade, na zemljištu na kojem je izgradio svoje hidrocentrale osniva pravo građenja vodnih građevina za proizvodnju električne energije. Zakon je prošao prvo čitanje u parlamentu i očekuje se da će ga Vlada uskoro, nakon dorade, poslati u drugo čitanje.

    Nastavak trenda No, iako je HEP-ova situacija posebna, nije to jedina tvrtka kojoj je država posljednjih godina uzimala dobit. Lani su Hrvatske šume u proračun uplatile gotovo 105 milijuna kuna, što znači da su od 2009. godine dosad u proračun transferirale gotovo pola milijarde kuna. Agencija Alan je, primjerice, dosad uplatila ukupno 271 milijun kuna. Od 2009. godine do kraja prošle godine država je iz poduzeća u kojima je jedini vlasnik ili je suvlasnik povukla 7,8 milijardi kuna dobiti, odnosno više od milijardu eura, a ta će brojka samo nastavljati rasti i ove godine. Uz to što je taj novac završio u državnoj potrošnji umjesto u ulaganjima i moguće novim radnim mjestima, nije nevažno ni to što su se te tvrtke često morale zadužiti kako bi državi isplatile dio svoje dobiti, na što, naravno, moraju platiti i kamate.

 
2/19/2018 - Održan prosvjed Ne damo Uljanik!
Izvor - Glas Istre, 15. veljače 2018.
 
  • Tristotinjak osoba okupilo se u četvrtak navečer po vrlo hladnom vremenu na prosvjedu u Puli koji je pod nazivom ˝Ne damo Uljanik, ne damo Pulu!˝ organizirala Inicijativa za obranu Uljanika, a na kojem je iskazana potpora radnicima tog brodogradilišta i protivljenje ˝daljnjem razaranju i rasprodaji Uljanika te uništavanju brodogradnje˝.  

    Govoreći u ime Inicijative, koja je, kako je istaknuto, osnovana kao izraz solidarnosti stanovnika Pule i Istre s borbom radnika i sindikata za opstanak brodogradnje u Uljaniku, Željko Marković rekao je kako ˝u uvjetima antisindikalne klime˝ mnogi primjeri diljem svijeta te u Hrvatskoj, poput kutinske Petrokemije i sisačke Rafinerije, pokazuju kako je ˝za uspjeh sindikalnih borbi protiv moćnih interesa jednostavno nužno uspostavljanje odnosa solidarnosti, komunikacije i koordinacije s lokalnim stanovništvom˝.  

    ˝Zato ne pristajemo da nam se s nekih strana poručuje kako se radnike i stanovnike Pule ništa ne pita i ništa ne tiče. Svjedočimo procesu u kojemu se ispod stola vrši zadnja podjela karata, i to ona između IDS-a i ostalih političkih igrača i interesnih skupina povezanih sa sadašnjom Upravom Uljanika˝, istaknuo je Marković i ocijenio da ˝ta igra traje od 2000. godine, kada je tadašnji istarski župan i predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić zamislio preseljenje Uljanika i pretvaranje pulske luke u utočište bogataša˝.

    Po njegovim riječima, po receptu ˝uništi pa prodaj˝ danas Uljanik i Pulu netko želi pretvoriti u jeftino turističko odredište s uništenom brodogradnjom, s potplaćenim sindikalno nezaštićenim i obespravljenim konobarima, čistačicama i lučkim radnicima.

    ˝Višegodišnjom kolektivnom šutnjom i sami smo pridonijeli sustavnom uništenju gospodarstva prepustivši ga lokalnim i svjetskim tajkunima uz asistenciju pripadnika lokalnih političkih elita. Dosta ste privatizirali i otimali, ne damo Uljanik, ne damo Pulu!˝ poručio je Marković prosvjednicima od kojih su neki imali natpise: ˝Upravo odlazi˝, ˝Brodogradilište - brodograditeljima˝ i ˝Ne tražimo milostinju, hoćemo svoje˝.  

    Okupljenima je među ostalim govorio i Denis Geto u ime strukovnog sindikata HEP-a Tehnos, koji je rekao da je sutra ˝dan D˝, to jest dan odluke na izvanrednoj Skupštini jer je, kako je istaknuo, ˝odluka o dokapitalizaciji zapravo odluka o privatizaciji˝.

    ˝Dokapitalizacija neće financijski spasiti poduzeće, samo će na kratko odgoditi agoniju. Stoga pozivam sve radnike i sindikaliste da se već sutra ujedine u oštrom otporu. Sindikat Tehnos neće dopustiti privatizaciju HEP-a jer je privatizacija pljačka˝, rekao je Geto.

    U ime sindikata koparske luke Borut Olenik je istaknuo kako nema logike da se Uljanik prepusti kapitalističkim moćnicima te da se sličan primjer dogodio u bivšem brodogradilištu u Izoli, gdje su ˝lokalni gazde prodali zemljište uz more i bez milosti ostavili veliki broj zaposlenika na cesti˝.

    ˝Slovenske vlasti imaju slične planove i za luku Kopar. Kako u Hrvatskoj, tako i u Sloveniji, u većini poduzeća u kojima država ima izravni ili neizravni veliki utjecaj upravljanje je neodgovorno i prije svega u korist kapitala˝, ocijenio je Olenik. Dodao je da su radnici koji ostvaruju dobit zanemareni i potpuno ih se ignorira.

    Na skupu u Puli govorili su Mario Iveković iz Novog sindikata, Dimitrije Birać s portala radnicki.org i predstavnici Inicijative ˝Volim Pulu˝, koji su istaknuli kako je zbog stanja u kojem je danas Uljanik potrebno jedinstvo i opća mobilizacija javnosti u otporu prema tajkunizaciji Pule te solidarnost s radnicima Uljanika u borbi za to brodogradilište.

    Pulski Uljanik sazvao je za sutra izvanrednu skupštinu, na kojoj će predložiti povećanje temeljnog kapitala društva za najviše 302,22 milijuna kuna, bez obveze objavljivanja ponude za preuzimanje. (Hina)

 
2/12/2018 - Prosvjed: Ne damo Uljanik, ne damo Pulu!
Izvor - LIBELA, 11. veljače 2018.
 
  • Inicijativa ˝Za obranu Uljanika - Ne damo Uljanik, ne damo Pulu!˝poziva sve radnike i radnice Uljanika, Puležane i Puležanke te ostale podržavatelje/ice da dođu na prosvjed u četvrtak, 15. veljače na Portarati u Puli, s početkom u 18.00 sati.

    ˝Svima nam je jasno da svjedočimo procesu u kojem se ispod stola vrši zadnja podjela karata između lokalnih i inih političkih igrača (koji su gotovo kompletno pulsko priobalje već ˝preprodali˝ domaćoj i svjetskoj tajkuneriji - od Muzila, Monumenata i Sv. Katarine do Verudele, Stoje, Puntižele), interesnih grupa povezanih s upravom Uljanika i potencijalnih investitora koji napeti kao puške čekaju da, nakon 16.02. kada je zakazana Skupština dioničara, ulete u vlak zvan ˝restrukturiranje˝ i podijele plijen na ruševinama slavnog Uljanika. Po prokušanom receptu ˝uništi, pa prodaj˝ Uljanik bi zajedno s Pulom, iz višetisućljetnog ponosnog i prkosnog grada bio pretvoren u jeftinu turističku destinaciju s uništenom brodogradnjom i potplaćenim, sindikalno nezaštićenim i obespravljenim konobarima/icama, čistačima/icama i lučkim radnicima/icama, poručuju organizatori/ive koji/e su odlučili/e glasno i jasno reći - DOSTA! 

    Prosvjeduju s ciljem zaustavljanja čerupanja Uljanika i Pule u mjesto izrabljivanja gdje će samo odabrani ubirati profit parazitirajući na grbači radne većine - potrebno je jedinstvo i opća mobilizacija javnosti u otporu prema tajkunizaciji Pule i solidarnost s radnicima Uljanika u predstojećoj borbi za Uljanik. Zato, pozivaju sve da izađu na naše, pulske ulice u četvrtak, 15.veljače  u 18.00 sati, na Portaratu, gdje će uz lokalne govornike/ce sudjelovati i dati podršku borbi za Uljanik i predstavnici nekih borbenih sindikata iz cijele zemlje.

    Za sada su dolazak potvrdili:

    Dragutin Varga - predsjednik Upravnog odbora ITAS Prvomajske d.d. tvornice alatnih strojeva, Ivanec; sindikalni povjerenik.
    Siniša Miličić - predsjednik Regionalnog industrijskog sindikata (RIS)
    Denis Geto, radnik HEP-a i predsjednik strukovnog sindikata TEHNOS
    Mario Iveković - predsjednik Novog sindikata

    Svoj borbeni i protestni glas pustit će i članice pulskog zbora Praksa  koji je nastao iz želje da se pjevanjem iskaže nezadovoljstvo sadašnjom socijalnom i ekonomskom situacijom u gradu i općenito u državi.

    ˝Dođite svi! Solidarnost je naša snaga, a otpor naša dužnost˝, poručuju organizatori/ice prosvjeda. 


 
2/12/2018 - INA - sindikati prijete prosvjedima
Izvor - Energetika-net, 12. veljače 2018.
 
  • Ako ih premijer Andrej Plenković ne primi na sastanak najkasnije do 15. veljače, tri Inina sindikata – INAŠ-Sindikat naftne djelatnosti, Samostalni sindikat EKN-a i Sindikat naftnog gospodarstva organizirat će najmanje jedan, a moguće i dva prosvjeda zaredom na Markovom trgu, dok je Stožer za obranu rafinerije Sisak taj prosvjed već prijavio za 23. veljače. Prema riječima Predraga Sekulića iz Stožera, konačna odluka o dolasku radnika i branitelja na Markov trg bit će poznata u ponedjeljak, pa se očekuje da će se, ogluši li se premijer na njihov zahtjev, sindikati pridružiti Stožeru. »Stožer će prosvjed organizirati s udrugama branitelja, što znači da on može biti čak i politički obojen, zbog čega je premijeru preporučljivo da radnicima Ine i javnosti odgovori na dva ključna pitanja koja smo mu postavili – kad će biti realizirana Vladina najava otkupa Ininih dionica od MOL-a, i kakva je Vladina strategija kad je u pitanju rafinerijsko poslovanje, pogotovo u Sisku.

    Ako je strategija istovjetna MOL-ovoj, da ostane samo riječka rafinerija, to nije prihvatljivo, i onda nam je svejedno tko je vlasnik. Nama su vlasničke promjene bitne samo kako bi se promijenio odnos prema rafinerijskom poslovanju Ine, što MOL sigurno neće napraviti«, kaže predsjednik INAŠ-a Zdravko Mučnjak. Za Novi list prepričao što se govorilo na sastanku triju sindikata u četvrtak s upravom Ine. Tema sastanka bila je odluka uprave da s 1. srpnjem ove godine u Sisku prestane proizvodnja benzina odnosno nastavi se samo proizvodnja dizela, čime bi broj radnika bio smanjen za 40 ljudi.

    »Tema je bila i Rafinerija Rijeka, čiji se nastavak modernizacije uvjetuje zatvaranjem proizvodnje u Sisku. Odluku o gašenju Siska nisu donijeli, no organizacijske promjene u Sisku vode prema tome da će proizvodnja tamo živjeti još tri godine. To je naš, sindikalni zaključak, koji uprava na sastanku nije osporila. Od trenutka kad završeno bude koking postrojenje u Rijeci, više neće biti potrebe za Siskom. Dotad će se sva sirova nafta u Sisku pretvarati u dizel jer benzina ima viška. Ono što se kvalitetnije može napraviti u Sisku, ići će iz Rijeke za Sisak, i obrnuto, ukupno će se u oba smjera razmjenjivati oko 600 tona sirovine za rad. Smanjuju se troškovi, bolje se iskorištava sirovina, i s pozicija uprave je to odluka koja se teško može osporiti«, navodi Mučnjak. »Kad bi gledali Sisak samo ekonomski, to je možda opravdana odluka, ali ona ima i socijalnu, političku, pravnu dimenziju, o čemu možemo razgovarati samo s Vladom«, ističe Mučnjak. Predugo je trajalo, dodaje, dok je Vlada uopće raspisala natječaj za odabir konzultanta za Inu, i nema vremena za čekanje sa sljedećim potezima, jer će Sisak biti zatvoren.

    Na pitanje što bi s rafinerijom bilo nakon te tri godine, Mučnjak odgovara kako bi njeno pretvaranje u logistički centar, što je naručena analiza uprave pokazala kao najbolje rješenje, značilo smanjenje broja zaposlenih na samo 120 ljudi. Kad se broj zaposlenih već ove godine smanji za 40, u Sisku će ih biti 664. Riječka investicija »Nažalost, uprava još nije donijela ni odluku o nastavku modernizacije u Rijeci, sad ju najavljuje za lipanj. Na sastanku smo pitali, i dobili odgovor da bi tek u travnju ili svibnju trebalo biti poznato koliko je riječka investicija financijski teška, što će tek biti podloga za donošenje odluke o investiciji«, kaže Mučnjak.

    Predrag Sekulić iz Stožera za obranu Siska podsjeća kako oni koji vode Inu dobro znaju da je postrojenje za sekundarnu obradu teških ostataka nafte (FCC), koje uprava tamo želi zatvoriti pod izlikom da Ini nosi gubitke, profitabilno. Sekulić navodi da je u svom zadnjem bloku rada od mjesec dana ono ostvarilo oko sto milijuna kuna bruto dobiti odnosno 10,5 milijuna kuna čiste dobiti, piše Novi list.

 
2/1/2018 - Mjesta za uhljebe: Bivše gurnu u stranu, ide plaća, a - ne rade
Izvor - 24 sata, 01. veljače. 2018.
 
  • Primam plaću 15.000 kuna i ne radim ništa. Ja sam poslovni pritvorenik. Te izjave Ante Peze, bivšeg ravnatelja državne Agencije za plaćanje u poljoprivredi, šokirale su mnoge.

    No Pezo, koji se protiv otkaza bori i time što je postao sindikalni povjerenik, nije usamljen slučaj u državnoj upravi i tvrtkama. Dapače, nakaradni sustav je takav da novi politički postavljeni menadžment i ministri ne žele stari kadar, ali ne mogu ili im ne žele dati otkaz. I onda ih prebace u posebne odjele, u kojima primaju pristojnu plaću, a ne moraju raditi ništa. Takvi odjeli nekad čak imaju i imena. Našli smo primjere u HEP-u, MUP-u, Hrvatskim autocestama, Zagrebu, ali i u još nekim ministarstvima. U Zagrebu je slanje u “knjižnicu” značilo da ćeš čitati knjige i novine. Milan Bandić balansira i ne daje otkaze za one koji su mu postali nepodobni.

    Preko noći, bez profesionalnog razloga, odluče da ubuduće nećeš raditi svoj posao, odnosno da nećeš raditi ništa. I svi se ponašaju kao da je to normalno jer već godinama stotinu drugih ne radi ništa - kaže nam zaposlenik u Zagrebu.

    Naš sugovornik iz Zagreba objašnjava da se nepodobni često dislociraju u područne urede da ne zauzimaju mjesto u glavnoj zgradi Poglavarstva.

    Generalno, nitko nam ne čini ništa nažao. Otkaz i ne može dati, a gradonačelnik zna da bi mogao dobiti i tužbu za mobbing - kaže nam taj sugovornik, koji nam je rekao i koliko dugo nije dobio nikakav zadatak, ali i to, kao i njegov identitet i radno mjesto ne možemo otkriti.

    A u dislociranju nepodobnih najdalje su otišli u Hrvatskim autocestama. Oni su 2007. godine unajmili posebni prostor, kilometar udaljen od sjedišta tvrtke, koji su kolokvijalno nazivali “sobe za razmišljanje”. Tamo su završavali smijenjeni direktori i rukovoditelji koji su čekali promjenu vlasti. Unajmljeni prostor su plaćali 1,7 milijuna kuna godišnje, nalazio se na zadnjem katu VMD zgrade u Vukovarskoj i od 40 do 80 ljudi je popunjavalo “sobe za razmišljanje”. Bilo je tu bivših direktora HAC-a palih nakon promjene vlasti ili maknutih zbog optužnica, ali i onih koji su izvukli deblji kraj u ratu sindikata i uprave.

    Ne radiš ništa, a dolaziš na posao. Možda se čini idealnim, ali u biti je frustrirajuće. To se događalo nakon svake smjene direktora. Oni koji nisu odgovarali su ili postali savjetnici ili su poslani na neke beznačajne poslove te u biti nisu morali raditi ništa za plaću od oko 8000 kuna - rekao nam je sugovornik koji je prošao “sobe”.

    Prije četiri godine HAC je ipak raskinuo ugovor o najmu “soba za razmišljanje”. Većina nepodobnih je otišla s otpremninama u okviru restrukturiranja.

    I u Hrvatskoj elektroprivredi postoji bivši menadžerski kadar koji ne mora ništa raditi, nego samo čekati promjenu vlasti. Čelnik sindikata TEHNOS, Denis Geto kaže da nakon političkih smjena i promjene Vlade dio ljudi ode iz sustava, ali dio ostane jer im to omogućuju ugovori.

    Dio bivšeg kadra kao aveti baulja hodnicima HEP-a. To je loše za tvrtku. Jeftinije bi bilo dati ljudima otpremnine, a ne ovako da svaka promjena vlasti dovodi svoje ljude, a dio bivših ostaje ne raditi ništa - kaže Geto, koji takve osobe naziva “pospremljenima”.

    Još jedan sugovornik iz HEP-a nam je rekao da je takav način zbrinjavanja prerastao u pravu pošast, umjesto da se ljudima da posla jer sigurno imaju određene kompetencije.

    U Ministarstvu obrane je slanje u Vojni inspektorat značilo slanje na “groblje slonova”. Tamo su išli nepodobni, ali ipak previše jaki da bi bili smijenjeni.

    Međutim, ima i onih koji nisu politički postavljeni, ali su proglašeni nepodobnima. Visoko obrazovana službenica u jednom ministarstvu ispričala nam je da ju je u silnim promjenama vlasti jednostavno netko od šefova odlučio ignorirati. Ne zna zašto, htjela bi raditi, ali ne dobiva nikakav posao i planira dati otkaz. Hrvatska tako ima i posebnu vrstu službenika: osuđenike na prisilni nerad.

    Kako je to moguće u zemlji u kojoj se stalno zapošljavaju novi službenici pod izlikom nedostatka stručnog kadra.

    Naša politička elita nakon pobjede na izborima ponaša se kao da je čitava država njihova. Dovode svoje ljude koji su najčešće neupućeni u posao, pa onda i ne znaju kome vjerovati od postojećih, pa onda oni dovode svoje - kaže Ivan Koprić, stručnjak za javnu upravu.

    Ističe da je državna uprava Augijeve štale koje nitko ne želi počistiti iako bi njezina funkcionalnost trebala biti prioritet Vlade. Predlaže da bi čak trebalo i posebno tijelo koje bi biralo stručni kadar za sve, ali i sam je svjestan da za to nema volje u zemlji namještenih natječaja.

    Nesposobni dovode iste takve

    Uvijek ima i načina da se ljudi premjeste ili im se da otkaz ili im se da posla. Ovakav sustav premrežen klijentelističkom i interesnom mrežom i dalje narušava povjerenje građana u državu, a to ima strašne posljedice. On pokazuje otuđenost političke elite od građana i činjenice da trebaju odgovarati građanima za trošenje njihova noVca - zaključuje Koprić.

    MUP tek sad ukinuo “stazu slonova za neradnike”

    Imali su 12.000 kuna ili više plaće i nisu morali raditi gotovo ništa. Bivši ministar Ranko Ostojić je osmislio način da previše “ne talasaju”.

    Tako nam objašnjava jedan bivši zaposlenik MUP-a kako je nastalo mjesto “voditelja projekta” u tom ministarstvu. Voditelji su postajali redom bivši ravnatelji i ostali visoki dužnosnici iz policijskog sustava. Praksa se nastavila i nakon odlaska Ostojića. Ukupno su postojala 24 takva radna mjesta koja su kroz vrijeme bila različito popunjena, zavisno o kadrovskim rošadama.

    Kako nam prepričava upućeni sugovornik, neki voditelji projekata znali su ići kući i u 11 sati. Nekad novi ugovori uopće nisu imali i točan opis poslova. Glavni voditelj projekata bio je i Vladimir Faber, bivši ravnatelj policije, Mario Bertina koji je vodio PNUSKOK tijekom Ranka Ostojića, a onda završio među projektantima. Trenutačni ministar unutarnjih poslova Davor Božinović odlučio je ukinuti to radno mjesto, a iskusne policajce rasporediti na neke korisnije funkcije. Tako mu je Faber postao savjetnik, a i niz drugih će naći druga mjesta.

    Neodgovorno je i kao država si ne smijemo dopustiti luksuz da uopće ne koristimo ljude s 20-30 godina iskustva na policijskim poslovima - rekao je Božinović za Večernji list.

 
1/31/2018 - Piršić: LNG terminal je ekološka, ekonomska i energetska katastrofa
Izvor - HRT, 28. prosinca 2017.
 
  • Predsjednik Savjeta udruge Eko Kvarner Vjeran Piršić predstavio je u riječkoj Gradskoj vijećnici Stručno mišljenje o gradnji plutajućeg terminala za ukapljeni naftni plin na lokaciji Omišalj, koje je izradila riječka tvrtka DLS, kazavši da je riječ o kontrastudiji napravljenoj s ciljem upućivanja na manjkavosti studije utjecaja na okoliš za predloženi projekt LNG terminala u Omišlju, koju je izradio Ekonerg iz Zagreba.

    Kako je rekao Piršić, kontrastudiju je izradila riječka tvrtka DLS, po narudžbi udruge Eko Kvarner, s ciljem argumentirane kritike netočnih navoda i upućivanja na očite manjkavosti studije utjecaja na okoliš, koju je izradio Ekonerg.

    Naveo je da je u tijeku četvrti pokušaj realizacije LNG terminala i da je u tijeku upravni postupak procjene utjecaja na okoliš te da je, prema podacima kojima raspolaže, na Ekonergovu studiju u javnoj raspravi prispjelo oko 2000 primjedaba.

    Piršić je ocijenio da projekt plutajućeg LNG terminala, na način na koji je predložen, predstavlja ekološku, ekonomsku i energetsku katastrofu.

    Govoreći o stručnom mišljenju tvrtke DSL, Piršić je rekao da je ono obuhvatilo ekološku komponentu projekta i moguće rizike te da će ekonomska analiza biti napravljena naknadno.

    Kao prijeporne dijelove projekta plutajućeg LNG terminala naveo je lokaciju i to što u prostorno-planskoj dokumentaciji plutajući LNG terminal nije posve ispravno uvršten, rekao je da bi izgradnja terminala uključivala i velike podvodne radove, gotovo podvodni kamenolom te da je prijeporno i korištenje mora za uplinjavanje ukapljenog tekućeg prirodnog plina.

    Piršić smatra da kontrastudija pokazuje kako bi uporaba klora u tom sustavu dovelo do ekološke katastrofe na Jadranu.

    Rekao je kako smatra da je jasno dokazano da je uporaba morske vode za uplinjavanje, što uključuje pothlađivanje mora i korištenje klora protiv obrasta algi i školjaka, iznimno opasno.

 
1/31/2018 - VELIKA KONFERENCIJA HRVATSKA NA VRATIMA ENERGETSKE UNIJE
Izvor - Jutarnji, 30. siječnja 2018.
 
  • (...) Kraj konferencije obilježio je drugi panel „Hrvatska i prirodni plin - Gdje je balans između tržišta i sigurnosti?“ Po pitanju prirodnog plina uvijek se nameće pitanje novca, politike te geopolitike i utjecaja, istaknuo je Jasminko Umičević, direktor Oil&Gas Consultinga.

    Dalibor Pudić, predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin, rekao je da za poticanje OI potreban plin. - U Hrvatskoj je u posljednjih godina gubitak plina iznosio oko tri milijardi kuna, što bi uskoro moglo biti zabrinjavajuće, znajući da je broj potrošača narastao za 50 posto - pritom je upozorio Pudić.

    Za bližu budućnost prirodni plin kao tranzicijsko gorivo ne vide iz Zelene akcije jer je ono i dalje fosilno gorivo i nije u skladu s Pariškim sporazumom, ukazala je Marija Mileta, aktivistica te udruge, dodajući kako je nedavna inozemna studija pokazala kako prirodni plin negativno utječe na klimatske promjene.

    - Realnost jest da cijene OI drastično padaju i postaju konkurentne ostalim gorivima, a Hrvatska ne ulaže dovoljno u njih. Do 2020. cijene OIE postat će niže od fosilnih goriva - zaključila je Mileta.

    Kao negativne utjecaje LNG projekta, Mileta je navela utjecaje na okoliš i zdravlje te protivljenje lokalne zajednice.

    - Ne priča se da Europski parlament preispituje strateški projekte jer je previše plinski projekata na toj listi, što nije u skladu s Pariškom konvecijom - rekla je Mileta.

    - Slažem se s NGO organizacijama koje imaju plemeniti cilj, no na isti način bi trebali govoriti o cijelom energetskom lancu i njegovim posljedicama - nadovezao se Goran Frančić, direktor LNG Hrvatska.

    - Donijet ćemo dodatne mjere za smanjenje utjecaja na okoliš, u veljači će biti održana treća sjednica potom donešenje rješenja, u ožujku očekujemo lokacijsku, a potom i građevinska dozvola, koji bismo trebali dobiti u svibnju - pojasnio je Frančić kratkoročne planove za izgradnju LNG terminala.

    Tijekom drugog kvartala trebali bi imati sve podatke kojom će vlasnici moći donijeti odluku, rekao je direktor LNG Hrvatska, dok se završetak radova očekuje do kraja 2019. godine.

    Umičević je na to kazao kako postoje i određeni rizici, zbog čega je važno osigurati kupce kako eventualan trošak promašaja LNG-a ne bi snosili hrvatski građani.

    Predsjednik HSUP-a ocijenio je LNG na Krku kao novi dobavni pravac, za kojeg nije zainteresirana sama Hrvatska, već i susjedne zemlje koje će zakupiti kapacitete, dok investitori očekuju povratna sredstva.

    >>Sljedeće godine ja ću vam se javiti sa gradilišta<< zaključio je konferenciju G. Frančić.

    - Moj osoban stav je da ćemo u budućnosti sigurno koristiti većinom OIE, ali to se neće dogoditi preko noći jer nismo za to još spremni. Moramo odlučiti koje gorivo ćemo do tada koristiti kao najprihvatljivije - dodao je.

 
1/28/2018 - ŠEF HRVATSKE ELEKTOPRIVREDE
U svom prvom intervjuu otkad je stupio na dužnost Frane Barbarić govori o perspektivama tvrtke
Izvor - Jutarnji list, 28. siječnja 2018.
 
  • Nakon mjeseci iščekivanja krajem prošle godine izabran je novi čelnik nacionalne elektroenergetske kompanije. U svom prvom intervjuu otkad je stupio na dužnost Frane Barbarić govori o stanju i perspektivama tvrtke na čijem je čelu.

    Izabrani ste na čelnu poziciju HEP-a nakon višemjesečnog javnog natječaja. Kako je došlo do toga da se kandidirate za tu funkciju?

    - Voditi HEP u vremenu promjena na tržištu i u energetskom sektoru općenito velik je izazov, ali i velika odgovornost. To možda zvuči kao floskula, ali ja doista vjerujem da uz kvalitetan i stručan tim te potporu naših zaposlenika mogu pridonijeti razvoju HEP-a u pravom smjeru na dobrobit kompanije, ali i čitavog hrvatskog gospodarstva. Više od deset godina sam u HEP-u i dobro ga poznajem, znam u kojim područjima postoji potencijal za napredak, koji dosad nije bio dovoljno iskorišten. Inzistirat ću na tome da HEP, u skladu s odlukama Vlade, angažira sve svoje stručne kapacitete i aktivno sudjeluje u primjeni regulative EU te u procesu donošenja ključnih dokumenata koji će postaviti okvir za razvoj energetskog sektora, pa tako i naše tvrtke. Iskustvo rada u HEP-u uvjerilo me da imamo dovoljno vlastitih kapaciteta za realizaciju tih zahtjevnih zadaća.

    U kakvom je, trenutačno, stanju kompanija?

    - Zadnjih nekoliko godina ostvaren je dobar financijski rezultat, imamo adekvatnu likvidnost, kreditni rejting prati pozitivne pomake u rejtingu države. S druge strane, zadržali smo stabilan udjel na tržištu električne energije, jačamo udjel na slovenskom tržištu, pomalo napredujemo i na drugim susjednim tržištima. Ne samo što našim potrošačima jamčimo sigurnu opskrbu, nego je HEP kao dominantni opskrbljivač i najzaslužniji za to što hrvatski građani imaju jednu od najnižih cijena električne energije u Europskoj uniji.

    No, sigurno ima prostora i za poboljšanja, a prije svega za ubrzanje nekih započetih procesa i projekata i na tome će ova uprava inzistirati. Naši prioriteti bit će jačanje prodaje, brza i kvalitetna usluga našim kupcima te postizanje jednakih uvjeta korisnicima u pristupu i korištenju mreže na području čitave Hrvatske. Dakle, menadžerski govoreći, postavit ćemo poslovni sustav i procese na način da možemo brzo i efikasno odgovoriti na sve nove zahtjeve naših korisnika, regulatora te nacionalne gospodarske strategije.

    Kako vi, kao dugogodišnji HEP-ovac, gledate na mogućnost privatizacije nacionalne elektroenergetske kompanije?

    - Hoće li se ići u privatizaciju HEP-a, ako da, prema kojem modelu, pitanje je o kojem će se prije svega odrediti Vlada kao predstavnik našeg vlasnika - Republike Hrvatske. To je pitanje vlasnika. Nije pitanje menadžmenta. Ako bi u mom mandatu došlo do takve odluke vlasnika, na nama je u HEP-u da maksimalno kvalitetno odradimo svoj dio posla, prije svega pazeći na interese svih dionika u procesu. A to je sama kompanija, svi njezini radnici, te na koncu i svi hrvatski građani.

    Moguću privatizaciju u prošlosti se predstavljalo kao izvor kapitala kojim bi se HEP širio u regiji. Imate li već plan za regionalno širenje?

    - Što se tiče širenja na susjednim tržištima električne energije, mogu reći da stvari uglavnom idu prema planu, u Sloveniji imamo više od 12 posto udjela u segmentu poslovnih kupaca. Ipak, mislim da moramo još malo odlučnije pokrenuti aktivnosti na drugim tržištima te ćemo vrlo skoro razmotriti i ažurirati postojeće analize tržišta i planove širenja.

    Nakon više godina dobrih meteoroloških okolnosti, prošla je godina bila sušna. Bude li i 2018. slična, kako će to utjecati na poslovanje HEP-a?

    - Nije tajna da su hidroelektrane naša najveća dragocjenost i jamac konkurentnosti proizvodne cijene na razini sustava. S druge strane, veliki udjel kapaciteta u hidroelektranama čija proizvodnja oscilira ovisno o hidrološkim prilikama, predstavlja izazov kako u upravljanju proizvodnjom i nabavom električne energije, tako i u upravljanju financijama. Ipak, hrvatski elektroenergetski sustav karakteriziraju cjenovno prihvatljiv proizvodni miks i odlična povezanost sa susjednim sustavima. To nam omogućuje povoljan pristup tržištima električne energije i u velikoj mjeri štiti od značajnijih negativnih posljedica oscilacija u hidrologiji na poslovni rezultat HEP-a.

    Od HEP-a se očekuje da bude investicijski pokretač, no s druge i da ulaže isključivo u isplative projekte. Kako pomiriti te dvije često nespojive obveze?

    - Izvrsno ste to primijetili i to je jedno od najvažnijih pitanja s kojima se suočavala svaka uprava HEP-a, pa tako i ova. To je izazov kojeg sam bio potpuno svjestan kad sam se prihvatio ove dužnosti. Ponovit ću ono što sam izjavio prilikom imenovanja predsjednikom Uprave, a to je da ćemo snažan investicijski potencijal koristiti odgovorno i efikasno, sukladno smjernicama Vlade, sa svrhom realizacije vlastitih razvojnih ciljeva i sigurnosti elektroenergetskog sustava, ali i u cilju razvoja ukupnog hrvatskog gospodarstva i posebice jačanja nacionalne energetske neovisnosti.

    To je deklaratorno lako za reći, ali u praksi dosta teško za ostvariti. Možete li biti konkretniji?

    - Mogu. Uzmimo za primjer hidroelektrane. To su višenamjenski objekti čiji pojedini infrastrukturni dijelovi nisu u funkciji proizvodnje električne energije i zato bi se mogli ili trebali financirati iz drugih izvora. Time bi se postigla konkurentnija cijena proizvedene električne energije iz tih hidroelektrana i posljedično povoljnija prosječna proizvodna cijena na razini sustava. A dodatna šira društvena korist od ulaganja u hidroelektrane je i u tome da domaće gospodarstvo u vrijednosti investicije ima potencijal sudjelovati s gotovo 90 posto, dakako na principima tržišnog natjecanja. To je primjer kako spojiti isplativost projekta i opću društvenu korist od HEP-ovih investicija.

    HEP-u se često zamjera da ne čini dovoljno po pitanju ulaganja u obnovljive izvore energije. Kako gledate na te tvrdnje?

    - To je jedan općeprihvaćen, a netočan mit koji prati Hrvatsku elektroprivredu. Često se zaboravlja da su hidroelektrane obnovljivi izvor energije. Mi smo sad usred investicijskog ciklusa vrijednosti od oko 3,2 milijarde kuna u sklopu kojeg provodimo revitalizacije i rekonstrukcije naših hidroelektrana. Dakle, ne samo da ćemo time osigurati nastavak proizvodnje u najvrednijem dijelu našeg sustava za sljedećih nekoliko desetljeća, nego ćemo dobiti i novih 150 megavata snage. Također, pred puštanjem smo u komercijalni pogon dviju prvih bioelektrana-toplana na šumsku biomasu, u Osijeku i Sisku, u koje ulažemo oko 260 milijuna kuna. Mislim da te činjenice jasno demantiraju tvrdnje kako zanemarujemo obnovljive izvore energije.

    Ipak, neosporno je da se HEP u svom proizvodnom miksu i dalje snažno oslanja na fosilna goriva...

    - To je još jedan rašireni mit. Činjenica je ustvari da HEP oko 70 posto električne energije, prosječno na godišnjoj razini, proizvodi iz izvora koji ne emitiraju CO2. I po tome smo u samom vrhu usporedivih elektroenergetskih kompanija u Europi. Provedbom dugoročne tranzicijske strategije taj ćemo udjel još povećati. Naime, na vrijeme smo prepoznali globalne trendove razvoja ka niskougljičnom gospodarstvu te smo pripremili razvojni dokument HEP 2030. Taj dokument predviđa realizaciju obnovljivog scenarija razvoja, povećanjem proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora za 50 posto.

    Kakve su investicije trenutačno HEP-u zanimljive?

    - Iako HEP grupa kontinuirano na godišnjoj razini ima ulaganja od oko 2,5 milijarde kuna i to u svim segmentima, od proizvodnje, prijenosa i distribucije električne energije, preko toplinarstva i distribucije plina do informatike i telekomunikacija, pretpostavljam da vas prije svega zanimaju ulaganja u nove proizvodne objekte. Te bismo investicijske planove mogli grupirati u tri područja - kogeneracije, hidroelektrane i ostale obnovljive izvore energije.

    O kojim se projektima konkretno radi?

    - Najdalje je odmaknula priprema projekta gradnje visokoučinkovitog kogeneracijskog bloka na lokaciji zagrebačke Elektrane-toplane. U tijeku je drugi krug natječaja za odabir izvođača, a počele su i pripreme lokacije za otvaranje gradilišta novog bloka. Istaknuo bih i aktivnosti na pripremi projekta gradnje hidroenergetskog sustava Kosinj/Senj 2. Taj je projekt u fazi procjene utjecaja na okoliš, kao uvjeta za ishođenje lokacijske dozvole. Radi se o energetski vrlo zanimljivom projektu koji će nam osigurati značajne nove količine obnovljive i tržišno atraktivne, vršne energije. S druge strane, to je vrlo zahtjevan projekt s obzirom na prostorni obuhvat, potrebna investicijska sredstva i trajanje gradnje. To sve iziskuje veliki stručni i organizacijski angažman u HEP-u, ali i suradnju i podršku svih dionika na državnoj i lokalnoj razini.

    Dodatno, naše stručne službe analiziraju izvedivost i pripremaju studijske podloge i za niz drugih elektrana u sklopu obnovljivog scenarija razvoja, a koje uključuju i sunčane elektrane veće snage i druge slične projekte.

    Kakvo je trenutačno stanje projekta Plomin C? Je li on zauvijek napušten?

    - Kao nova uprava zatekli smo situaciju da je status projekta TE Plomin C zamrznut. Prepreke za realizaciju projekta prema modelu suradnje sa strateškim partnerom koje su istaknute od strane tijela Europske komisije u postupku prednotifikacije te dodatne tržišne analize i projekcije ukazale su na potrebu da se paralelno sagledavaju i razvijaju alternativna rješenja za plominsku lokaciju. Opcija koja se trenutačno razvija jest rekonstrukcija i modernizacija postrojenja TE Plomin 1 u cilju produljenja životnog vijeka te usklađivanja svih parametara s propisima zaštite okoliša. S tim ciljem HEP Proizvodnja je ušla u postupak ishođenja izmjena i dopuna okolišne dozvole za TE Plomin 1.

    U dijelu javnosti imidž HEP-a jest da ima previše zaposlenih. Ima li u HEP-u danas viška radnika?

    - Restrukturiranje i reorganizacija poslovanja koji imaju za posljedicu smanjenje broja radnika praktično je kontinuirani proces. U našem najvećem društvu - HEP Operatoru distribucijskog sustava, koje je prešlo na novi organizacijski ustroj, upravo traje razdoblje odlaska oko 1300 radnika. Prije dvije-tri godine u ostalim je društvima grupe ukupan broj radnika već smanjen za više od 300.

    Što se tiče upravljanja brojem radnika u HEP grupi tijekom idućih godina, želio bih naglasiti da nećemo donositi odluke o smanjenju broja radnika koje bi bile same sebi svrha. Mi smo ponosni što smo jedan od najvećih i najpoželjnijih poslodavaca u Hrvatskoj i to želimo ostati i u budućnosti. Ljudi su najvažniji resurs svake kompanije i na nama je da stvorimo uvjete da naši radnici budu ključni faktor koji će stvarati dodanu vrijednost za našu tvrtku i društvo u cjelini.

    Što je s procesom restrukturiranja? Kad će biti dovršeno funkcionalno restrukturiranje ODS-a?

    - HEP ODS već od 1. studenoga prošle godine funkcionira prema novom ustroju. Također, s krajem 2017. godine isteklo je prijelazno razdoblje u kojem je HEP ODS prema ugovoru pružao usluge HEP Elektri, društvu za javnu uslugu opskrbe električnom energijom, koja je izdvajanjem iz ODS-a osnovana u studenome 2016. Tijekom prosinca provedeno je i informatičko razdvajanje ovih dvaju društava, čime su se stekli uvjeti da HEP ODS kao operator mreže i HEP Elektra kao opskrbljivač, razdvojeno i neovisno obavljaju zakonom propisane energetske djelatnosti.

    Kako ocjenjujete stanje konkurencije na domaćem tržištu?

    - Činjenica jest da je, nakon snažnog tržišnog nastupa konkurentskih opskrbljivača, 2013. - 2014. godine, kada je zabilježen primjetan odljev kupaca iz HEP-a, posljednjih nekoliko godina taj trend zaustavljen i sada HEP stabilno drži udjel od 84 posto u prodaji električne energije. U zahtjevnom segmentu opskrbe poslovnih kupaca, HEP Opskrba drži čak 73 posto. Pritom svoju konkurentnost ne temeljimo samo na ponudi povoljnije cijene, već i na nizu inovativnih i jedinstvenih proizvoda i usluga. Mi ćemo u HEP-u pratiti tržišne trendove i razvoj stanja na tržištu te ćemo se na vrijeme pripremiti i prilagoditi svoju ponudu uvrštavajući sve proizvode HEP grupe u jedinstveni paket.

    Ima li HEP ambicija u snažnijem razvoju biznisa s prirodnim plinom?

    - HEP je već sad jedan od najvažnijih subjekata na tržištu plina. Kao opskrbljivač na veleprodajnom tržištu u tom segmentu držimo gotovo 50 posto prodaje. U maloprodaji HEP Plin ima udjel od 13 posto sa snažnim rastom prodaje poduzetništvu. Primjetno je da je u Hrvatskoj, u kojoj objektivno ima previše tvrtki koje se bave distribucijom i opskrbom plinom, polako počeo proces konsolidacije i sigurno ćemo i mi u tome sudjelovati. Drugi razvojni pravac vidimo u objedinjavanju ponude električne energije i plina. U svakom slučaju, dugoročno računamo na plin u sklopu našeg ukupnog poslovanja.

    Kakva će biti uloga HEP-a u projektu LNG terminala?

    - Terminal za LNG projekt je od strateške važnosti za Hrvatsku, ali i za EU, koja je to iskazala odlukom o sufinanciranju projekta. S obzirom na to, HEP sudjeluje i sudjelovat će u projektu u mjeri i na način sukladno odlukama Vlade RH.

    Poznato je kako HEP-ovo toplinarstvo već godinama akumulira znatne gubitke. Gdje vidite rješenje tog problema?

    - Srećom, u posljednjem razdoblju ti gubici nisu više tako veliki koliki su bili do prije nekoliko godina. Ipak, potrebno je poboljšati rezultat u tom segmentu poslovanja. E sad, najlakše bi bilo reći da je potrebno povećati prodajne cijene toplinske energije. Mislim, međutim, da tom problemu treba pristupiti dugoročno i sveobuhvatno, kako unutar HEP-a, tako i na državnoj i lokalnoj razini. U HEP-u trebamo nastaviti s projektima revitalizacije toplinske mreže kojom će se smanjiti gubici u transportu te razvijati projekte koji će rezultirati prihvatljivim troškovima proizvodnje toplinske energije. Na državi i lokalnoj samoupravi jest da potakne i provede sveobuhvatnu energetsku obnovu zgrada, koja može znatno smanjiti potrošnju energije za grijanje. Također je potrebno donijeti i neke promjene u regulativi. Uvjeren sam da zajedničkim djelovanjem svih dionika za nekoliko godina možemo doći do zadovoljavajućeg rješenja i za tvrtke koje se bave toplinarstvom i za potrošače.
 
1/24/2018 - Možemo li očekivati pomake u 2018.?
Izvor - Energetika net, 10. siječnja 2018.
 
  • Teško se oteti dojmu da se u 2017. išta bitno dogodilo u energetici. Sektor je kadrovski i organizacijski zapušten, nedostaju investicije u proizvodne objekte a zemlja je zabrinjavajuće ovisna o uvozu energije i energenata. Ekolozi uzbunjuju javnost oko baš svih energetskih projekata, obnovljivce ne želimo, a bilo kakav dugotrajni poremećaj u opskrbi grubo bi nam pokazao kakvi smo lakomisleni kockari.

    Godina iza nas bila je gospodarski prilično burna, ponajviše zbog prijetećeg sloma koncerna Agrokor, koji je i dalje prijetnja našem gospodarstvu. No, gledajući samo energetski sektor, teško da smo mogli steći dojam da se išta posebno značajno dogodilo. A nije da se ne bi trebalo događati - sektor je kadrovski i organizacijski zapušten, nedostaje strateškog promišljanja i investicija u rafinerije, nove elektroenergetske proizvodne objekte HEP-a, ali i privatnih investitora i građana.

    Zemlja je sve ovisnija o uvozu energije i može se slobodno reći da politika već dva desetljeća ne ulaže nikakav napor da preokrene taj trend, izbjegavajući javnosti iznijeti podatke o problematičnom pokazatelju koji će sve više opterećivati vanjskotrgovinsku bilancu, jer će sve više novca odlaziti za uvoz energije i energenata. Prošloga ljeta, zbog sušne godine HEP je dodatno povećao ionako velik uvoz skupe struje a zemlja je iz inozemstva podmirivala više od 50% potreba za električnom energijom, što je šokantno a javnosti sasvim nepoznato.

    Uvoz naftnih derivata jača već godinama, kao i uvoz plina kojeg je na domaćim poljima sve manje - zahvaljujući prirodnom padu i brzom crpljenju te činjenici da novih istraživanja nema na vidiku. Svi oni kvazi-ekolozi, koji smatraju da je bolje prljavu struju, naftu i plin uvoziti, umjesto da ih proizvodimo sami, jer bolje kupovati nego riskirati ono što smatraju 'čistim okolišem', gadno se varaju. Velika prirodna katastrofa, gospodarska kriza, rat ili neki drugi izvanredan događaj koji bi doveo do dugotrajnog poremećaja u opskrbi - a takvih događaja u prošlosti nije nedostajalo - grubo bi nam pokazao da se opako kockamo s vlastitom zemljom i narodom koje u njoj živi.

    Ne, politika se energetskim sektorom u prošloj godini time opet nije bavila. Uglavnom se zabavljala gašenjem požara dok je glavninu problema pospremila pod tepih.

    Goruće otvoreno pitanje, poput odnosa države s MOL-om, koje je premijer Plenković za Božić 2016. najavio prioritetno rješavati otkupom mađarskih dionica, nije se u proteklih godinu dana pomaklo ni milimetra. Prošlo je tako i punih sedam godina (!) od početka navodne hrvatske bitke za INA-u u kojoj do dana današnjeg nitko iz politike nije izašao s kvalitetnim rješenjem ili makar prijedlogom kako raspetljati taj gordijski čvor. Bez ikakve kritične diskusije ili otpora, javnost se sada mic po mic priprema za novog (ruskog?!) strateškog partnera, 'spasitelja' kojeg treba polako uvesti na scenu. Neobično, s obzirom na tragične posljedice INA-ine privatizacije, ali izgleda da nema kritične mase koja bi se založila da država vlastitim snagama osmisli bolju budućnost za INA-u, ne odričući se opet INA-e. Uronjeni u osobna teška egzistencijalna pitanja i izmoreni borbom sa svojim problemima, već smo se toliko navikli savijati glavu i okretati pogled da smo zaboravili da se može pametnije, bolje, ali nipošto bez truda.

    Zato smo osuđeni da nam se u 2018. povijest ponavlja. Neke bitne zakone koje imamo ni u 2018. nećemo primjenjivati. Nedavno je donesena odluka da se uspostava tržišta zelenom energijom, onog tržišta koje je trebalo zaživjeti još 2016.(!) odgađa za početak 2019., cementirajući tako investicije u zelenu energetiku. Umjesto da stvorimo uvjete za mala i veća ulaganja, poglavito ona u tzv. građansku energiju te tako ojačamo energetsku samodostatnost, stisnuli smo kočnicu i tjeramo po starom. Pitanje je što se čeka? Možda pilot, packa iz Europske komisije, jer nema ni tržišta ni prave konkurencije na tržištu električne energije... S otvaranjem tržišta plina malo se teže zezamo, jer tu nema državnog HEP-a koji će alimentirati ogromnu količinu političkog populizma pa bi se sav teret poskupljenja ipak svalio na građane. To su stoga odlučili 'začepiti' barem do 2021., što ima rezona a i sličnosti s nekim članicama EU-a.

    Energetska strategija, bolna tema hrvatske energetike, bit će u fokusu 2018., ali na ponešto neobičan način. Umjesto da se dopusti široj stručnoj javnosti da osmisli njezine smjernice, njome se bavi uža grupa stručnjaka, isključivo iz državnih energetskih tvrtki, kao da se Strategija tiče samo njih. Istovremeno, Niskougljičnu strategiju, koja integrira i LNG-terminal na Krku i istraživanja ugljikovodika, ali uz značajnu primjenu obnovljivaca (kojih se tako panično bojimo), ministar Ćorić vratio je u ladicu, iako je riječ o najprogresivnijem multisektorskom materijalu kojeg je administracija iznjedrila zadnjih godina.

    S obzirom da je ta strategija u obzir uzela i Pariški klimatski sporazum i europske ciljeve s pogledom na 2050., treba se zapitati što u energetici novo i drugačije može u ovoj godini ponuditi Ćorićev tim, a što već nismo mogli pročitati u tom zelenom dokumentu ili vidjeti iz recentnih poteza. Pesimist vidi problem u svakoj prilici, a optimist vidi priliku u svakom problemu, rekao je mudro jedan veliki čovjek i nije porogriješio. U Hrvatskoj je previše pesimizma i defetizma, a premalo volje i znanja za istinsku promjenu. Vlada je stabilna, ali za sada pokazuje da se olako odriče reformskog potencijala pa bi bila šteta 2018. protratiti na oklijevanje, tim više što su redovni parlamentarni izbori tek krajem 2020. Želim vam svima sretnu i bolju 2018.

 
1/24/2018 - Priopćenje HEP-ovih sindikata
Izvor - Večernji list, 22. prosinca 2017.
 
  • Hrvatski elektrogospodarski sindikat, Nezavisni sindikat radnika HEP-a i Sindikat TEHNOS priopćili su u petak da nisu suglasni s predloženim imenovanjem Frane Barbarića za predsjednika Uprave HEP-a.

    Predstavnici sindikata očekuju od Vlade da na najodgovorniju poziciju u HEP-u predloži osobu dokazane stručnosti, a smatraju da bi to morala biti osoba tehničke struke.

    Barbarić je u vrijeme kompromitirane Uprave na čelu s Ivanom Mravkom obnašao visoku funkciju direktora Direkcije za opće, pravne i kadrovske poslove te je pokazao zastrašujuću netrpeljivost prema sindikatima, tvrdi se u  priopćenju.

    Progonio je odvjetnika koji zastupa radnike podnošenjem lažne prijave protiv njega, a u tom postupku se lažno predstavljao kako predstavnik radnika. U doba dok je obnašao tu funkciju suradnja sa sindikatima nije postojala, stoga izražavamo bojazan da neće biti uspostavljena nužna i zakonom propisana suradnja, a što je za tako veliko trgovačko društvo nedopustivo, poručuju sindikati.

    Vlada je u četvrtak predložila Nadzornom odboru HEP-a imenovanje Barbarića za predsjednika Uprave. Prijedlog imenovanja obavljen je temeljem javnog natječaja, sukladno Uredbi o kriterijima za provedbu postupaka odabira i imenovanja kandidata za predsjednika i članove uprava trgovačkih društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, priopćeno je sa zatvorenog dijela Vladine sjednice.

 
1/24/2018 - TRI SINDIKATA OŠTRO PROTIV NOVOG ŠEFA HEP-a
Izvor - Jutarnji list, 22. prosinca 2017.
 
  • Nakon godinu dana neodlučnosti kod imenovanja te izbacivanja raznih imena i šuškanja tko bi mogao biti novi šef HEP-a i sjesti na mjesto Perice Jukića, Vlada je jučer na sjednici Vlade konačno odlučila – šef Uprave HEP-a bit će Frane Barbarić.

    Barbarić je, inače, predsjednik HDZ-a Novi Zagreb - Istok, ujedno je i pravnik u HEP-u, a u vrijeme bivšeg šefa HEP-a Ivana Mravka bio je direktor direkcije za pravne poslove.

    Imenovanju su se danas usprotivili Hrvatski elektrogospodarski sindikat (HES), Nezavisni sindikat radnika HEP-a i Sindikat TEHNOS u priopćenju poslanom medijima.

    Predstavnici sindikata očekuju od Vlade RH da najodgovorniju poziciju u HEP-u i predloži osobu dokazane stručnosti, te smatraju da bi to morala biti osoba tehničke struke.

    Gospodin Barbarić je u vrijeme kompromitirane Uprave na čelu s Ivanom Mravkom obnašao vrlo visoku funkciju Direktora Direkcije za opće, pravne i kadrovske poslove te je pokazao zastrašujuću netrpeljivost prema sindikatima. Vršio je progon odvjetnika koji zastupa radnike podnošenjem lažne prijave protiv njega, u tom postupku se lažno predstavljao kao predstavnik radnika. U doba dok je obnašao tu funkciju suradnja sa sindikatima nije postojala, stoga izražavamo bojazan da neće biti uspostavljena nužna i zakonom propisana suradnja, a što je za ovako veliko trgovačko društvo nedopustivo, stoji u priopćenju medijima.

    Predstavnica radnika u NO-u HEP-a d.d. Dubravka Kolundžić također neće biti suglasna s predloženim kandidatom, navodi se u priopćenju.

 
1/24/2018 - Privatizacija HEP-a samo za kapitaliste
Brokeri bi bili zadovoljni privatizacijom elektroprivrede
Izvor - Energetika net, 08. kolovoza 2017.
 
  • Sudionici tržišta kapitala pozdravljaju namjere da se krene u prodaju dijela HEP-a, jer burza predugo nema ponudu novih dionica.

    Ako bi se dio novca usmjerio u HEP, onda bi to bio i poticaj za investicijski ciklus te kompanije, uzme li se u obzir da polovicu električne energije uvozimo, a zbog sušnih godina, kao što je ova, taj uvoz će biti i veći. No, iako poruka o ponudi dionica dobro zvuči, predsjednik HDZ-ova odbora za energetiku Darko Horvat kaže da to i nije tako jednostavno, a i upitno je je li potrebno.

    Prvo se pitanje postavlja što prodavati – HEP-ova odmarališta, opskrbu ili infrastrukturu? Osim odmarališta, ništa drugo nije isplativo, kaže Horvat, podsjećajući kako su na IPO energetskih tvrtki išle i tranzicijske zemlje prije desetak godina, velikih učinaka nije bilo, pa su države opet otkupile taj udjel, ali po nekoliko puta većoj cijeni, piše Večernji list.

    Podsjeća i kako HEP od 2009. godine ima kumuliranu neto dobit od oko 15 milijardi kuna te da se tim novcem moglo već ući u više projekata i pri čemu država ne treba uzimati dio dobiti. Istodobno, od prodaje 25% udjela u HEP-u moglo bi se dobiti oko pet milijardi kuna, kaže Horvat. Novim ulaganjima HEP-a smanjila bi se ovisnost o uvozu skupe struje, koja iznosi oko 50 eura po megavatsatu. Zbog suše ove će godine uvoz biti pojačan i znatno će prijeći razinu od oko 50 posto, koliko u prosjeku pokrivamo potražnju iz domaće proizvodnje. Istodobno, cijena je struje, primjerice iz termoelektrana Plomin, 26 eura po megavatsatu, iz NE Krško 20 eura. Zato domaće investicije HEP-a treba jačati.

    Iz HEP-a su lani najavili projekt obnove i revitalizacije hidroelektrana do 2020. godine vrijedan oko 3,5 milijardi kuna, a čime bi se osiguralo oko 120 megavata nove snage. Ulaganje u hidroelektrane spominje se i u dokumentu koji je trenutačno u javnoj raspravi, 'Strategija niskougljičnog razvoja Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050'. Spominje se i ulaganje u obnovljive izvore energije, prijenos i distribuciju električne energije.... Ove godine HEP u prijenosnu i distribucijsku mrežu ulaže 1,45 milijardi kuna.

    Ako Vlada osmisli prodaju i IPO, tada će veliku korist sigurno imati domaće tržište kapitala i državne financije.

    – Privatizacija može imati velik učinak ako se u nju uključi velik broj ulagača, posebno građana. Ponuda dionica HEP-a imala bi dobar učinak i na ostale vrijednosnice na tržištu – poručuje predsjednica uprave Zagrebačke burze Ivana Gažić.

    Inicijativu podržavaju i mirovinski fondovi.

    – Svaka nova prilika za ulaganje je dobrodošla, a veličina i značaj HEP-a daje toj mogućoj prilici puno veću vrijednost – kaže predsjednik uprave Raiffeisen mirovinskog društva Damir Grbavac.

    Savjetnik guvernera HNB-a Ante Žigman kaže da bi se kupnjom dionica HEP-a građanima omogućio veći prinos od onoga koje im nosi kamata u bankama, a nova sredstva imala bi i bolji učinak za proračun.

    – Jedan od značaja su i privatizacijski prihodi koji se koriste za smanjenje javnog duga i smanjenja potreba za zaduživanjem. Mislim da bi i rejting-agencije podržale privatizaciju HEP-a – kaže Žigman Večernjem listu.

 
1/24/2018 - Vlada ipak prodaje četvrtinu HEP-a
Kao što je i ranije najavljivano, u prodaju ide 25 posto dionica
Izvor - Energetika net, 4. kolovoza 2017.
 
  • Kako doznaje Večernji list iz neslužbenih izvora, nakon izbora nove Uprave HEP-a, Vlada kreće u pripreme za inicijalnu ponudu dionica. Kao što je i ranije najavljivano, u prodaju ide 25 posto dionica koje će se ponuditi građanima, institucionalnim ulagačima, a možda i radnicima po povlaštenim uvjetima. Vlada je navodno odustala od prvotne ideje da se prikupljenim novcem financira otkup dionica Ine. Međutim, predviđena je i opcija izdavanja novih dionica pa bi se dio novca iskoristio za investicijske projekte HEP-a, piše Večernji list.

    S pripremama bi se trebalo krenuti najesen, a sama javna ponuda (IPO) mogla bi se dogoditi tijekom iduće godine. Prema ranijim procjenama, cijeli HEP vrijedi oko 20 milijardi kuna što znači da bi država za 25 posto mogla dobiti 5 milijardi kuna.

    Da bi se moglo krenuti u privatizaciju, prethodne treba riješiti imovinsko pravne odnose nad hidroelektranama i promijeniti Zakon o vodama kako bi HEP dobio pravo građenja bez naknada na česticama koje su javno dobro. Prethodno bi trebalo izdvojiti elektroenergetsku infrastukturu(prijenos) koja bi trebala ostati u rukama države.

    HEP je trenutno organiziran kao koncern u kojem vladajuće društvo (HEP d.d.) obavlja funkciju korporativnog upravljanja, a unutar grupe posluju povezana društva koja obavljaju djelatnosti prijenosa, distribucije, proizvodnje i opskrbe, podsjeća Večernjak.

    U posljednjih nekoliko godina HEP Grupa bilježi solidne poslovne rezultate. Lani je prodaja porasla 1,7 posto na 13,7 milijardi kuna, a konsolidirana neto dobit dosegnula je 2 milijarde kuna što je 5,4 posto više nego 2015. godine. Prihodi od prodaje u Hrvatskoj su smanjeni zbog pada ukupne razine jediničnih cijena električne energije, ali je zato povećan izvoz. Najveći iskorak napravljen je na slovenskom tržištu gdje HEP drži 12,5 posto tržišta u segmentu opskrbe poslovnih kupaca.

 
1/24/2018 - Igra s državnim kompanijama
Izvor - Jutarnji list, 28. kolovoza 2017.
 
  • Ako smo išta mogli naučiti iz dosadašnjih velikih privatizacija, onda je to da je loše kada se važni procesi događaju pod pritiskom

    Dvije točke na posljednjoj sjednici Vlade naznačile su jedan od ključnih zadataka buduće ekonomske politike - upravljanje budućnošću najvećih kompanija u državom portfelju.

    Objava potrage za savjetnikom pri mogućem otkupu MOL-ovih dionica Ine i otvaranje zakonskih mogućnosti za privatizaciju HEP-a mogu se na prvi pogled učiniti kontradiktornim odlukama, jer Ina bi se, uspije li država u svojoj nakani, za razliku od HEP-a koji bi otišao, našla ponovo u državnim rukama. Riječ je, međutim, o planiranom kratkom Ininom boravku u okrilju države. Brzo nakon preuzimanja mađarskog vlasničkog paketa Ina bi, kako saznajemo, mogla dobiti novog vlasnika, ali i novi bitno drukčiji suvlasnički ugovor s državom. Dobro.

    Kada je riječ o HEP-u, danas najvećoj i najboljoj državnoj kompaniji, ne treba se čuditi što građani na spomen privatizacije pušu na hladno. Njihovo prvo i zapravo jedino pitanje - hoće li poskupjeti struja - nije nimalo neopravdano (odgovor je, mogla bi, ali ne mora), no daleko je od najvažnijeg. Osnovno pitanje jest koji dio HEP-a država kani privatizirati. Iskustva pokazuju da su dobro prošle zemlje gdje je država privatnom sektoru prepustila proizvodnju energije, dok je u svojim rukama zadržala distribuciju. Kontrola uredne isporuke ključ je za autonomnu energetsku politiku, a onda i za ekonomiju u cjelini.

    Ako smo išta mogli naučiti iz dosadašnjih velikih privatizacija, onda je to da je loše kada se važni procesi događaju pod pritiskom.(...)

 
Stranica: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32
 
 
  Sva prava pridržana A design